Prijepolje – Predsjednik opštine Prijepolje Emir Hašimbegović i predsjednik Skupštine opštine Vukosav Tomašević primili su članove porodica poginulih vojnika i policajaca iz Prijepolja u sukobima na području bivše Jugoslavije i na Kosova.
– Država Srbija neće zaboraviti građane koji su dali živote za slobodu svoje zemlje, – istakli su na ovom prijemu Hašimbegović i Tomašević i naglasili da će lokalna samouprava u Prijepolju, bez obzira što se vlast na izborima mijenja, trajno obilježavati sjećanje na sugrađane koji su poginuli u proteklim ratnim zbivanjima.
Porodicama palih boraca u ratu 1990-2001. godine iz opštine Prijepolje dodeljena je jednokratna novčana pomoć, a nakon prijema u zgradi lokalne samouprave oni su položili vence na spomenik, izgrađen u blizini putničke železničke stanice, kao trajno sjećanje na poginule vojnike i policajce.
(westinfo)
Sram te bilo emire nosis veliko muslimansko ime da primas cetnike koji su silovalji i ubijali bosnjake k albance to su ratni zlocinci zivjeo NAS MUFTIA EFENDIA ZUKORLIC
Srame te bilo da primas to bagru gljibavu koja je ubijala nase majke djecu sestre po bosni sandzaku i kosovu ti si ti da zabranis ako si bosnjo da ti se Alah smiluje zivjeo muftija Bosnjaci su samuftijom
Људи моји, што ми познат овај Ферко, сад је и Ферид, али мислим да је то човек кога се сећам из Студентског града раних седамдесетих. Мора да је он!!! Мило ми је чути га, видим нешто млати… А кад се сетим, тада је ПЛАКАО у Студењаку и ПРОКЛИЊАО тамо неког претка што се потурчио за једну краву. Истина жива.Чујем да је негде сада далеко у свету па отуда уједа ко куче што лаје преко тарабе а нико га не узима озбиљно. Е, Ферко, Ферко, то си сигурно ти. Сетићеш се ти мене, кад се сетиш овога што сам ти навео.
Uhhhh, “junače” koji ni svoje ime ne smije da napiše. Što bar ne napisa gdje si ovo pročitao pa sad, po dobro oprobanom velikosrbskom receptu, podmećeš i vežeš za moje ime. Znam ja “junače” šta tebe boli. Otkrivaju to tvoje riječi kako moje pisanje, po tebi, “niko ne uzima za ozbiljno”. To je to što tebe boli. Ti bi da me nekako ušutkaš pa makar ovakvim ogavnim podmetanjem, lažima…
Uostalom, svu tvoju serbsku “kulturu” pokazuje to što nekome koga, ko bajagi poznaješ i kome se obraćaš, kažeš da on “ujeda ko kuče”. No, tipično zar ne?
Uhhhh, “junače” koji ni svoje ime ne smije da napiše. Što bar ne napisa gdje si ovo pročitao pa sad, po dobro oprobanom velikosrbskom receptu, podmećeš i vežeš za moje ime. Znam ja “junače” šta tebe boli. Otkrivaju to tvoje riječi kako moje pisanje, po tebi, “niko ne uzima za ozbiljno”. To je to što tebe boli. Ti bi da me nekako ušutkaš pa makar ovakvim ogavnim podmetanjem, lažima…
Uz to, “ranih sedamdesetih” Ferko je živio u sasvim drugom studentskom domu a ne u Studentskom gradu kako ti to podmećeš.
Uostalom, svu tvoju serbsku “kulturu” pokazuje to što nekome koga, ko bajagi poznaješ i kome se obraćaš, kažeš da on “ujeda ko kuče”. No, tipično zar ne?
Pa zar je Srbija ratovala? Koliko me sjećanje služi na Međunarodnom sudu pravde u tužbi BiH protiv Srbije za učešće i pomaganje genodcida “dokazano je” da Srbija nije učestvovala u agresiji. Otkud sad ti pogimuli “eroji”. Većih perverznjaka čovjek nikada nije vidio.
Zarad njihovog samo mira,njihovih fotelja licemjeri su u stanju sve da urade.Ovaj ti dođe što reko naš narod ako mehlem na ranu Tomaševiću,ljuta so na ranu Bošnjaka.Vrijeme je da se bošnjaci probude.Kako e to sve polahko razanaje i otkriva,oni što postaviše ovoga na vlast dovedoše i Tomaševića da pljuje po Bošnjacima.
Ma dibidus si me razočaro Hašimbegoviću! Pa fali ti tu onaj ćale sa kalašnjikovim. Filaret beše,e. A kako jadan da njega izostaviš? E sa će ti SPC dat po prknu.
Kad bi gradonačelnik nekog njemačkog grada primio familije Hitlerovih fašista izbilebi, bezbeli, demonstracije a taj gradonačelnik bi bio smijenjen, suđen…
Prijepoljski gradonačelnik prima familije Miloševićevih fašista koji su išli da ubijaju po Bosni, Hrvatskoj, Kosovu… ali nema nikakvih demonstracija, nema ni jednog jedinog glasića protesta od strane makar Bošnjka u Prijepolju. Zašto? Je li to zato što su prijepoljski Bošnjaci i gluhi i slijepi? Je li to zbog toga što prijepoljski Bošnjaci ne shvataju kakva i kolika je ovo uvrijeda za sve njih? Znači li njihova šutnja ništa drugo do odobravanje? Ako je to tako onda je besmislen i svaki naš protest iz inostranstva jer oni za naše proteste kažu:… ma lahko je njima…
Suština je u tome da se Vukosav Tomašević, kao predsjednik opštinske skupštine, ne zaustavlja u vrijeđanju i ponižavanju sandžačkih i prijepoljskih Bošnjaka. Nakon nedavne uvrijede i ponižavanja prijepoljskih Bošnjaka od strane Vukosava Tomaševića kad ih je sve, kod spomen obilježja u Šarampovu, nazvao manipalatorima…, evo sad i ovo poniženje.
Tomašević, koji diriguje sa vajnim prijepoljskim gradonačelnikom, sa ovim liječi svoje velikosrpske komplekse, odnosno sa ovim on pokušava olakšatia svoju sopstvenu muku koju mu stvara istina o srpskim zločinima, o srpskoj kolektivnoj odgovornosti za sva zla učinjena Bošnjacima i ostalim narodima na Balkanu.
Ferid Ferko Šantić
Ене, Ферко. Не знам откуд му ово Ферид. То нешто додао да буде већи муслиман, вероватно. Да пукнеш од смеха. Море, њега нико не узима озбиљно, он одавно нешто млати, онако…. Докон човек. Измакао се тамо негде па звоца.Батали работу, нико те не констатује, пролупао се одавно. Што ти је човек.
У праву си! Сећам се овога Ферка још из студентских дана, када је у Студењаку проклињао неког свога претка… због неке краве. Да не причам зашто, сетиће се он. Е, Ферко, Ферко… Ти ли си ТО?
E moji Serbi …
Retki su oni medju vama koji čitaju istoriju i razmišljaju svojom glavom.
Nikako da se otarasite “nebeske Srbije” i velikosrpskog sna i toga da li ste baš vi direktni potomci ameba … i toliko ste daleko otišli da sada istražujete ko je stariji – amebe ili vi.
Hajde jednom, ali za uvijek da to rasčistimo :
– Najstarija vam je crkva iz IX veka. Da dodamo unazad tome još 100 godina.
(Toliko vam je trebalo da dodjete do ovde, isterate starosedioce, otmete tu nečiju bogomolju i na njeno mesto sagradite crkvu)
Dakle postojite 10 i kusr vekova !
Od toga ste gotovo polovinu vremena bili pod Turcima …
Mnogo je to malo da bi vi sada nekom drzali lekcije o poreklu.
Feride Ferko Santicu,ti mislis dasi hrabar ako objavis ime.Znamo mi dobro koliko si ti hrabar a to cu i reci zarad ljudi koji ovo citaju.Prijepoljci ne pamte ovakvog Ferida koji samo vredja i brani bosnjastvo iz diaspore.Mi ga pamtimo kao dobrog coveka i kao dobrog profesora.Kad sam sve ovo procito,nisam mogo da verujem da nas brani covek koji je kad je najteze bilo ispario u vidu magle.I sad nam drzis predavanje i nazivas nas slijepim i gluhim,kako odobravamo ono sto je protiv nas.Svi smo osudili taj govor i naravno reagovali a ti sto mislis da mi treba da se bijemo ovuda to cemo cekati tebe pa cemo sa tobom na celu(posto si ti hrabar)dici revoluciju.Sto se tice ovog drugog prijema,cuveni Feride predsednik opstine je predsednik svih gradjana a ne samo ovog naroda ili onog.I taj prijem traje 11 godina ovde i nije ga izmislio ni Emir ni ti ni ja.I nase ljude su primali predsednici opstina srpske nacionalnosti,pa nije ni njima bilo milo.Ali ti si jedan veliki dokoni heroj i naglabas,vredjas ne obaziruci se,dali smo ti komsije,prijatelji ,poznanici na kraju krajeva mi smo Bosnjaci i nismo ni slijepi ni gluhi.Hrabri Feride,ovo nije Iran pa da mozemo da radimo sta mi hocemo,ti dobro znas daje ovo Srbija i da mi ovde imamo svoje porodice da mi ovde zaradjujemo hleb za svoju djecu i da smo prinudjeni da se oslanjamo jedni na druge,bilo nam milo ili ne.To dali je neko reko ovo ili ono ili je neko primio ovog ili onog za nas to nisu neke velike stvari koje nas zanimaju.Nas interesuje poso,ekonomija,zdrav zivot.Tako moj pomalo dobri i posteni profesore,nemoj nas braniti i nemoj nas savetovati i nemoj nas nazivati slijepcima i gluhima.Izmako si sebe i porodicu i sad nam pametujes,ako volis Prijepolje i Bosnjake u njemu,dovedi Frajeru jednog investitora pa makar sa 10 radnih mjesta i mi cemo ti stope ljubiti.Ijos nesto,tvoj komsija i covek kojeg ti nazivas pogrdnim imenima Emir Hasimbegovic je u zadnjih 2 godine uhljebio preko 50 bosnjckih porodica,tako da nema potrebe da vise mlataras.Feride patrioto,ocekujemo te da nam dodjes i da nam makar jednu porodicu uhljebis ali ti si sposoban da nas vredjas a ne da nam pomognes!Neka si nam ziv i zdrav zajedno sa svojom porodicom veliki patrioto,Feride Ferko Santicu.
Suade Memoviću, cijeli svoj vijek i kad pišem i kad negdje govorim radim to pod svojim punim imenom i prezimenom. Ne radim to radi nekakve hrabrosti, kako ti to nazivaš, već radi toga što time potvrđujem iskrenosto onoga što pišem ili govorim.
Ti si u pravu kad navodiš da „prijepoljci ne pamte ovakvog Ferida“. Odista nisam više onaj Ferid od prije dva'es i pe'šest godina. Paaaa, ko bi, Suade mogao ostati isti nakon svega onoga što smo kao narod doživjeli u ovih 20-tak godina? Neznam ko može biti svjedok svemu tome a da ga to ne promijeni?
Sudade, uzet ću dijelove tvojeg texta pa ti na taj način ukazati na nešto što je bitno. Ti pišeš:
„Prijepoljci ne pamte ovakvog Ferida koji samo vredja i brani bosnjastvo iz diaspore.“
Suade, ja ne mogu braniti ni odbraniti bošnjaštvo. Bošnjaštvo obuhvata cjelokupni bošnjački halk, cjelokuupni bošnjački narod, pa se onda samo narod kao cjelina može braniti i odbraniti. Mi pojedinci samo možemo doprinositi, pomagati ili odmagati toj odbrani. Ja, eto k'o nastojim da pomognem u toj borbi, u toj odbrani. Ali ne nastojim to samo iz dijaspore nego sam to isto radio i tu u Prijepolju prije dvadeset i više godina.
Suade, pošto si ti, hasli mlad insan, hajde se raspitaj kod starijih u Prijepolju šta se je to dešavalo u Prijepolju od 13. do 16. juna 1991. god. Zahmetli mi je da ti ja o tome pišem ali kad to saznaš uvjerit ćeš se da sam ja tada samo sam zapičeo odbranu bošnjaštva i to tu u Prijepolju. Podržalo me je, svojim potpisima, preko 5.000 sugrađana. Taj moj javni protest protiv srbizacije Bošnjaka, ali ne iz dijaspore, nego tu na otvorenom prostoru u Prijepolju, ostao je, na žalost, do sad i jedini. Kaharan sam zbog toga što je to ostao jedini javni protest protiv srbizacije Bošnjaka jer je trebalo i dalje protestirati i protestirati…
Suade, u prvom broju revije „Sandžak“ koja je iz štampe izašla u maju 1991. god. objavljen je moj prilog sa naslovom „Pravoslavlje obavezno i Muslimanima“. Povod je bio nametanje nekakve „svetosavske himne“, a time i svetosavlja bošnjačkog djeci u prijepoljskoj muzičkoj školi. Ja sam tada bio tu u Prijepolju a ne „u dijaspori“, zar ne?
I evo, dvadeset i dvije godine kasnije, svetosavizacija, odnosno srbizacija Bošnjaka u Prijepolju je još žešća. Na sve to prijepoljski Bošnjaci „gordo“ šute. Dopuštaju da se glavne književne, likovne… svetosavske nagrade dodijeljuju njihovoj bošnjačkoj djeci. Plus, jedan dio prijepoljskih Bošnjaka to smatra „normalnim“, poželjnim…
Prema tome, Suade ja sam ovdje u progonstvu samo nastavio ono od čega odustati neću dok me Allah Dragi u bahče ahiretske ne preseli.
Ti, Suade, dalje pišeš:
“I sad nam drzis predavanje i nazivas nas slijepim i gluhim,kako odobravamo ono sto je protiv nas”
Suade, bolan ne bio. Ja sam pit’o, a to pitam godinama šta znači šutnja Bošnjaka u Prijepolju. Jer, toliko poniženja, toliko obespravljenosti, toliko izloženosti jednoj opštoj srbizaciji Bošnjaka u Prijepolju a da oni na sve to šute odista je nemoguće razumjeti. Zbog toga sam i sad pitao je su li Bošnjaci u Prijepolju i gluhi i slijepi kad ih može nekakav velikosrpski ideolog u liku Vukosva Tomaševića i vrijeđati i ponižavati a da oni to mirno posmatraju, slušaju.
Ti pišeš da ste svi vi “osudili taj govor i naravno reagovali”. Halali mi, Suade ali ja nigdje nisam ni pročitao, ni vidio, ni čuo bilo kakvu vašu reakciju. Jedina normalna reakcija Bošnjaka 27. februara trebala je biti da se Vukosav Tomašević u Šarampovu kod bošnjačkog spomen obilježja, zbog uvrijeda i ponižavanja Bošnjaka, odmah popljuje, izviždi i bukvalno mršne. Na žalost i Vukosav Tojašević i svi ostali Vuksoavi mogu raditi to što rade samo zbog toga što znaju da će Bošnjaci u Prijepolju šutjeti, sve podnositi pa i uvrijede, ponižavanja, srbizaciju…
U povodu primanja familija srpskih zločinaca, Miloševićevih fašista, koje je priredio prijepoljski gradonačelnik ti pišeš:
“…predsednik opstine je predsednik svih gradjana a ne samo ovog naroda ili onog.I taj prijem traje 11 godina ovde i nije ga izmislio ni Emir ni ti ni ja…”
Suade, jes, on je predsjednik svih građana. Međutim, je li moguće da on ne zna da su ti fašisti otišli u Bosnu, na Kosovo… da ubijaju, pale, ruše, siluju…? Kakav prijem njihovih familija? Paaaa, valjda će se pojaviti normalna osoba koja će tu podvalu prekinuti. Zašto to nije mogao prekinuti sadašnji gradonačelnik Prijepolja? Nije zato što je posrbljen u toj mjeri da je postao promotor velikosrpske mitomanije. Belaj je u tome što on svojim poltronstvom navodi prijepoljske Bošnjake da prihvate sopstvenu srbizaciju kao nešto normalno.
Ti dalje pišeš: “ti dobro znas daje ovo Srbija”
Jes, Srbija već cijeli jedan vijek drži u okupaciji cijeli taj dio Sandžaka pa i Prijepolje. Ali pored toga što je to Srbija to je i Sandžak. Toprak, vatan, rodna gruda Bošnjaka. Bošnjaci su tu autohton, starosjedilački narod. Znači ako su Srbi nametnuli svoju vlast Bošnjaci trebaju prihvatiti sopstvenu srbizaciju. Nevjerovatno je da Bošnjaci u Prijepolju ne traže da se ukloni podvala koju nazivaju “grb Prijepolja”. Jednu pravoslavnu, crkvenu fresku Bošnjaci u Prijepolju prihvataju kao svoj znak, kao svoj grb. Subhanalah! Na šta to ukazuje, šta to samo po sebi govori? Uhhhh, ako nastavim o ovome neću se ustaviti do onoga tamo sabaha. Ako otvriš ovaj link: http://prijepolje1.blog.rs/blog/prijepolje1 vidjet ćeš puno toga što se odnosi na našu bošnjačku ravnopravnost u Prijepolju
Umjesto opšteg, svebošnjačkog, svim demokratskim sredstvima dozvoljenog, otpora srbizaciji Bošnjaka u Prijepolju kod jednog dijela prijepoljskih Bošnjaka je glavna deviza “daj da imam jesti, piti…”
Ti dalje pišeš:
“…Nas interesuje poso,ekonomija,zdrav zivot…”
Suade, molim te da se ne ljutiš jer ovo što ću ti sad ”ispričati” ne odnosi se ni u kom slučaju na tebe ali je dobar primjer za sve one kojima nije bitan ni nacionalni, ni vjerski, ni kulturni, niti bilo koji drugi identitet.
Prije puno godina, u vrijeme srpsko-crnogorsko-hrvatske agresije na Bosnu i Bošnjake, na jednom velikom bošnjačkom skupu govorilo se Bosni, o bošnjaštvu, o … Tada je ispred mikrofona stao jedan mlad Bošnjo i ljutiti izgovorio: Dosta mi je te priče o domovini, o… Meni je domovina gdje god sam siguran i gdje imam pojesti, raditi… Tada je ustao jedan naš bošnjački dedo pa će ti, polahko, oslanjajući se na tojagu, doći do mikrofona i kazati:
Sinko, samo da ti kažem da sam ja im’o jednog Jablonju koji je jedanes puta prodavan. Gdje god mu je dobro položeno i gdje mu nije kisnulo njemu je bilo lijepo. Ja ni ovako sijed neću da sam ko Jablonja, ja hoću svojoj domovini…
Sa ovim primjerom, Suade, želim kazati sliedeće:
Ekonomija, matrijalna dobra… jesu važna, tj. ona su uslov opstanka na ovom dunjaluku. Ali ako se insan pretvori u biće koje samo zadovoljava svoju potrebu da ima da jede, pije, spava… onda to biće prestaje biti insan. Insan valjda ima i onu drugu stranu, ima svoj vjerski, duhovni, nacionalni, kulturni… identitet kojeg valja njegovati, čuvati, braniti…
Na kraju, Suade, da ti ”kažem” i to kako ja doživljavam ovo tvoje oglašavanje i obraćanje meni. Doživljavam to kao krik, kao vrisak u smislu: Ferko, šuti! Neka nas srbiziraju, neka nas svetosaviziraju, neka nam nameću da slavimo one koji su nas klali, silovali, palili… ali ni za živu glavu ne buni se protiv toga. Jer more to čuti naš ”komšija” Srbin pa će nam zahatoriti, pa će se naljutiti…
Suade, odužio sam sa ovom svojom ”besjedom”. Hvala ti na oglašavanju jer ti si, čini mi se, prvi prijepoljski Bošnjak koji se, ovdje na internetu oglasio i meni obratio i to pod punim svojim imenom i prezimenom. Cijenim to. Hvala ti i na tome što me još uvjek pamtite ”kao dobrog čoveka i dobrog profesora” kako ti napisa. Imam želju da me zapamtite i kao osobu koja tu u Prijepolju, u srpskom domu kulture, na javnoj tribini, govori o svemu gore napisanom i to barabar, zajedno sa našim sugrađanima Srbima koji bi željeli sa mnom o tome polemisati. No, s obzirom da su mi 63. ljeta životna sumnjam da će mi se ova želja ispuniti. Jer, hasli će još silna voda Limom proteći prije nego tako nešto bude moguće. Ako imaš potrebu da mi otpišeš evo ti moja e-mail adresa: [email protected]
Uz mahsuz selam tebi kao, hasli mlađem, insanu kojeg ne poznajem. No, ako je to tako onda ja sigurno poznajem tvojeg baba i majku pa i njih poselami.
Ferid Ferko Šantić
Poštovani moji Prijepoljci, poštovani zemljaci, poštovani sugrađani i poštovani Gospodine profesore.
Danima već pomno čitam i pratim ono što je napisano povodom, prijema porodica poginulih pripadnika JNA i policije u ratnim zbivanjima od 1991 – 1999 .g., kod predsednika Opštine Prijepolje, Gospodina Emira Hašimbegovića.
Da li sam začuđen onim što je napisano…donekle. Da li sam uvređen? Veoma. Ali, ja ću dostojanstveno podneti uvrede i ono što je napisano, i to samo iz razloga što znam da moj Brat, Pušica Miodrag – Migo,vodnik JNA, 1971 – 1991, nije bio: četnik, agresor, Miloševićev fašista,nije učestvovao u genocidu, koliko znam nije bio bagra ljigava, nije bio silovatelj, ubica dece i žena, nije bio zločinac…Bio je, nadasve, Čovek, pravi Prijepoljac, pripadnik redovnog sastava JNA. (A na spisku poginulih Prijepoljaca ima pripadnika vašeg naroda, tako da vam priča o četnicima nije i nikada neće biti na mestu).
Ne želim da koristim ovo mesto i priliku da se bavim istorijom naroda i poreklom istih, da se bavim geografijom, ili da crtam granice Država, isto tako ne želim da na uvrede i zlonamerna pisanja odgovaram na isti način. Ne. Nije moj stil, elementarna kultura i ponašanje mi ne dozvoljavaju, kao što mi i ne dozvoljava, Bogu hvala, ni podneblje i mesto u kom sam rođen i u kom sam odrastao. Ne bi dao moje Prijepolje i VAS moje sugrađane za srce Šumadije. Ali…nije poenta mog pisanja to, već sledeće.
Moj Brat je poginuo 1991 .g., na hercegovačkom ratištu, mesto Ivanica kod Trebinja, jer je, tamo bio na redovnom odsluženju vojnog roka. Tih dana su, na žalost, zajedno sa njim nastradali i:
Numan Redžepi 1970-1991 Tetovo Makedonija;
Morina Haki 1970-1991 Klina Srbija;
Lazić Bogdan 1971-1991 Zavidovići BiH;
Ražnatović Miodrag 1971-1991 Cetinje Crna Gora;
Lazarević Predrag 1971-1991 Šavnik Crna Gora;
Hodžić Nermin 1972-1991 Bihać BiH;
Zulfi Afrim 1972-1991 Kumanovo Makedonija;
Vuković Predrag 1972-1991 Skender Varoš BiH;
Mesaroš Jožef 1972-1991 Subotica Srbija;
Aljiu Taip 1972-1991 Gostivar Makedonija;
Vehabović Muhamed 1972-1991 BiH;
Rabitovski Zolt 1972-1991 Bačka Palanka Srbija;
Ramadani Setar 1972-1991 Đakovica Srbija;
Tikvicki Anton 1972-1991 Bačka Palanka Srbija.
Ja napisah ime moga Brata i ova imena moje Braće koji su u tih par dana poginuli. Pokušah da među njima prepoznam četnike i Miloševićeve fašiste…ali, ne pođe mi za rukom. Prepoznah mlade ljude, sve Čovek do Čoveka, sve moja Braća. Bili su iz, skoro, svih krajeva SFRJ, različite vere i nacionalnosti(Bože oprosti mi što sam pomenuo njihovu veru i naciju i tako povredio njihove mrtve kosti, jer samo ti Bože znaš da ih nikada nisam gledao kroz versku ili nacionalnu pripadnost), ali bili su i ostali, i ako nisu više među živima, VELIKI LJUDI.
Meni je pošlo za rukom da veliku većinu njihovih grobova pronađem, poklonim se junacima i da položim cveće. Upoznao sam i porodice pojedinih…i opet ne pođe mi za rukom da u njihovim porodicama i srodnicima prepoznam četnike i Miloševićeve fašiste. Eto, ako će biti lakše jednom od autora prethodnih tekstova, moja majka je devojački od Miloševića…pa ko velim, možda je zato bio “fašista”,a i da da ne kvarim tekst mom vrlom, cenjenom i poštovanom profesoru, kao i mojim zemljacima, Prijepoljcima, koji se “biranim” rečima oglasiše ovde.
Na kraju, hvala Vam svima…i Vama profesore (jer ste kao pedagog preneli i meni deo Vašeg znanja, i na tome Vam hvala), i Vama Meša (i da Vam kažem da naše različitosti ne treba da budu isticane da bismo videli koliko se razlikujemo jedni od drugih, već da bi istakle ono najbolje među jednima i drugima),Vama Elirija ,naravno i Alu Dautoviću (primio je, moj dobri Ale, i porodice onih stradalnika i nevinih žrtava iz voza u Štrpcima, onaj “izdajnik”), i Vama Elifa, kao i Mirhanu .
Svima Vama srdačne pozdrave i želje za porodično zdravlje i sreću šalje Vaš zemljak i sugrađanin Pušica (Dane) Aleksandar.
P.S ovo u zagradi što piše , DANE, je ime mog cenjenog OCA. I kada biste se pre pisanja samo, malo, informisali o tome koliko je moj otac zaslužan za ovu čaršiju i koliko se istakao u zbivanjima od 1991-1999 .g., shvatili biste mnoge stvari.
Još jednom srdačni pozdravi iz zavičaja.
O ovome ti ja govorim moj profesore,opalite po ljudima ne pitajuci ni ko je ni sta je.Zar je njrgova mladost prekinuta zato sto je on hteo,zar je mladost i ostalih momaka gore nabrojanih prekinuta zato sto su oni hteli?Zar ovi momci nisu hteli da zive kao tvoja djeca profesore.otiso je da odsluzi vojni rok kao sto smo i mi i nije se vratio svojoj familiji,svojim drugovima svome gradu.Naravno da je neko drugi kriv ali to vam profesore nedaje za pravo ni vama a ni drugima da vredjate nekoga ko je izgubio glavu ni kriv ni duzan.Dosta je toj porodici njihovog bola nego se jos navalite vi sa svojim bljuvotinama.Od ovih idiota me ne iznenadjuje jer po recniku se vidi i ko su i sta su ali vi profesore,nemogu da vas shvatim pa dzaba.Za mene kao oca dvoje dece,za momka koji je porasto u nasoj carsiji,kome su roditelji na svom mestu ,moj brat,sestra na koje nema niko ruznu rec da kaze,za nasu kulturu,vaspitanje ovi komentari su bruka i za nas i za Bosnjake.Nesporno je da je svega bilo i nesporno je da je Bosnjacki narod revoltiran dogadjajima koji su bili i nikako ne dozvoljavam da se to abolira ali sta reci posle obracanja Migovog brata.Ne branim ja Aleksandra Pusicu,covek je reagovao zato sto ga je zabolelo za svoga brata.Znamo mi da je mnoge zabolelo kao Aleksandra i to je zalosno,mladosti su to ali ljudi nemojte mrtve mladosti vrijedjati koji su nevini izgubili glavu bio to Jovan,Murat….Profesore poenta mog ponovnog obracanja je upravo ono sto sam govorio,vodite racuna koga vrijedjate i blatite,prvo se raspitajte ko je ko i koliko je ko kriv pa udrite(rijecima).Tako ste opalili po ljudima i po Bosnjacima u vezi renoviranja trga u vakufu naseg MEJDANA,pa ovo pa ono pa pise ovo na spomeniku pa Bosnaci dozvolili pa neznam ni ja sta ste vec rekli,a 50 godina ste prolazili pored tog spomenika i nikad niste progovorili(RASPITIVO SAM SE DALI STE REAGOVALI) i sad odjednom smo mi ovde i ovo i ono a vi ste heroj Bosnjacki.E profesore nije moj manir i oprosti na rijecima ali jebiga nije u redu.
Suade, moj dobri.
U vezovoga što ti pišeš: „ …Zar je njrgova mladost prekinuta zato sto je on hteo,zar je mladost i ostalih momaka gore nabrojanih prekinuta zato sto su oni hteli?Zar ovi momci nisu hteli da zive kao tvoja djeca profesore.otiso je da odsluzi vojni rok kao sto smo i mi i nije se vratio svojoj familiji,svojim drugovima svome gradu…“ odgovor se nalazi u onome što sam gore napisao Acu Pušici pa to možeš pročitati.
Ti dalje pišeš: „ …Naravno da je neko drugi kriv ali to vam profesore nedaje za pravo ni vama a ni drugima da vredjate nekoga ko je izgubio glavu ni kriv ni duzan… „
Suade, ni u ovoj prilici, niti bilo kad, ni jednom jedinom riječju nisam uvrijedio nikoga lično, nikoga imenom i prezimenom. Ja sam samo najotvorenije, najdirektnije, najargumentiranije, naj… pisao, govorio… o četništvu kao vrsti fašizma, kao zlu koje je toliko zla donijelo svima pa čak i Srbima. Od te vrste najiskrenijeg, najotvorenijeg govora, pisanja… nikad odustati neću zbog toga što je to jedino ljudski, jedino insanski, jedino… Zbog toga, Suade, molim te za ubuduće, kad se budemo ovako dopisivali ili nekad „u živo“ muhabetili, da moje pisanje ili govor ne svrstavaš u kategoriju „bljuvotina“.
Suade, ne bih da ponnovo dužim ali mi je znakovita ova tvoja napomena:
„ …Nesporno je da je svega bilo i nesporno je da je Bosnjacki narod revoltiran dogadjajima koji su bili i nikako ne dozvoljava da se to abolira… „
Ovo je lijepo pročitati, ovo mi uliva nadu da nije među mojim Bošnjacima u Sandžaku, u Prijepolju nadvladalo poltronstvo i ulizivanje srbijanskim vlastima. Međutim, Suade volio bih znati kako se to „… ne dozvoljava da se abolira… „ kako ti to napisa, sve ono što su Bošnjaci doživjeli, odnosno kako se to ne dozvoljava da se ponove i Sjeverin i Štrpci i Bukovica i … Srebrenica i Omarska… Kojim se to sredstvima, na koji način su se to Bošnjaci zaštitili od tog zla? Jel’ se to ne dozvoljava tako što će Bošnjaci i dan danas šutjeti o svemu tome i najpogrdnijim imenima nazvati svakoga onog ako se drzne da na bilo koji način o tome javno progovori? Jel’ se to ne dozvoljava tako što će Bošnjaci i dan danas šutjeti o svojoj totalnoj obespravljenosti, o totalnoj srbizaciju kojoj su izloženi i u Sandžaku i u Prijepolju?
Suade, sva ta bošnjačka šutnja, svo to bošnjačko poltronstvo vodi ničemu drugom do tome da će nam se ponoviti sve ono kroz šta smo toliko puta do sad prošli. Suade, kad govorim i pišem o pogubnoj bošnjačkoj šutnji i u Sandžaku i u Prijepolju ne mislim ni u kom slučaju na to da sad treba uzet’ sablje uruke pa ići sjeći sve redom… Radi se o tome što, na primjer, srbijanska vlast nikad neće reći: Eeee, evo Suade školskog programa iz kojeg i tvoja bošnjačka djeca mogu naučiti nešto o svojoj bošnjačkoj istoriji, o svojoj bošnjačkoj književnosti, umjetnosti, muzici… Dobit će to tek onda kad to svi bošnjački Suadi zatraže, ne revolucijom nego najnormalnijim demokratskim sredstvima koja važe u cijelom dunjaluku. Ehhh, sad ne može ni Suad ni ostali Suadi, koji moraju raditi, stvarati dobra da bi i oni i njihovadjeca, familije, opstali… ići u srbijanski parlament pa to tražiti. To mogu oni koje Suad i ostali bošnjački Suadi ovlaste, izglasaju, da to u njihovo ime traže i dobiju. A šta imamo u stvarnosti? To svi znaju, ne trebam o tome pisati ni jednu jedinu riječ.
Amaaaaa, Suade ponvo ja odužih. Selamim ja tebe pa ako budemo imati prilike da u živo muhabetimo nastavit će mo ovdje gdje ja evo prekidoh.
Biće mi izuzetno zadovoljstvo da se vidimo i javimo jedan drugome.
Pozdrav. Aco.
Odgovor Aleksandru-Acu Pušici
Aco,
Nije mi baš jednostavno zapičeti pisanje ovog odgovora. To zbog toga što bi o svemu ovome imalo toliko toga da se napiše da bi mi trebao i silan prostori i silno vrijeme. Zbog toga, Aco, kad prvi put, ako Bog da, dođem u Prijepolje želio bi da o svemu ovome govorimo u živo, brk u brk, što bi se reklo. Normalno, ako ti to prihvataš. Jedino to, jedino živa riječ, bi mogla zamijeniti i nadomjestiti pisanje o svemu ovome. Nije mi jednostano pisati ovaj odgovor i zbog toga što to pišem svojem nekadašnjem učeniku kojem sam prenosio znanja, između ostalog, i o narodima, civilizacijama…a sad sa njim moram govoriti o zločinima ovakvim i onakvim koja je ovaj ili onaj narod učinio onome i ovome.
U stvari, Aco, pišem ti ovaj odgovor zbog toga što cijenim tvoje oglašavanje koje je, bar za mene, totalno neuobičajeno. Jer ja prvi put, u ovih dvadeset i više godina, čitam jedno ovakvo pisanje, odnosno prvi put susrećem jedno ovakvo razmišljanje nekoga od mojih sugrađana Srba.
Aco, ja u cijelosti razumujem sve ovo o čemu ti pišeš, Razumujem i to da si „veoma uvređen“, kako ti to napisa, svim ovim što je napisano u povodu prijema kojeg je predsjednik prijepoljske opštinne priredio za familije pripadnika srpskih oružanih formacija poginulih u periodu 1991.-1999. god., pa i time što sam ja pisao tim povodom.
Aco, ja sam toliko godina poznavao i tvoje roditelje, i tvojeg pokojnog brata i… Bio sam tada u Prijepolju i svjdok sam vaše strahotne porodične tragedije. Svjedok sam i tog posebnog čina kad tvoj otac Dane nije dozvolio da se ime tvojeg poginulog brata upiše na spomeniku podignutom poginulim pripadnicima srpskih oružanih formacija (spomenik je podignut kod železničke stanice). Taj čin takođe puno toga pozitivnog „govori“.
Aco, ti pišeš „..da (tvoj) Brat, Pušica Miodrag – Migo,vodnik JNA, 1971 – 1991, nije bio: četnik, agresor, Miloševićev fašista,nije učestvovao u genocidu, koliko znam nije bio bagra ljigava, nije bio silovatelj, ubica dece i žena, nije bio zločinac…Bio je, nadasve, Čovek, pravi Prijepoljac, pripadnik redovnog sastava JNA…”
Aco, ja u cijelosti razumujem tvoju potrebu da ovo napišeš, da ovo istakneš, da ovo naglasiš…
Međutim, Aco, tvoj pokojni brat je otišao na služenje vojske u „jna“, u kojoj sam i ja nekad bio, a ta „jna“ je tada bila jedna totalno druga organizacije od one „jna“ iz 1991. god. Ja se nadam, Aco, da je tebi u cijelosti poznato to da se „jna“ od kraja osamdeseetih u cijelosti stavila u službu jedne mračne ideologije, ideologije koja je toliko zla donijela velikom dijelu Balkana. Ja se također nadam da ti Aco u cijelsti shvataš da se tvoj pokojni brat, mimo svoje volje, kao i mnogi drugi njegovi vršnjaci, našao u sastavu takve, zločinačke „jna“. Znači, u to vrijeme cijela „jna“ mašinerija je stvaljena u službu onoga za šta nema drugog naziva osim četništvo, fašizam… Ta mračna ideologija toliko nesreće je donijela stotinama hiljada familija pa među njima, na žalost, i vašoj familiji.
Zbog toga, Aco, kad sam pisao o tom pomenutom „prijemu“ koji je predsjednik prijepoljske opštine priredio, želio sam potencirati upravo to da se ne mogu praviti „prijemi“ koji, sadašnjim i budućim generacijama, ne šalju nikakvu drugu poruku osim poruke kako je bilo „pozitivno“ biti pripadnik jedne organizacije kakva je bila „jna“ iz 1991. god. i dalje. Poruka je to odobravanja i otvorenog poziva da se sve to ponovi.
Aco, vidjevši ovaj spisak u kojem ti navodiš imena i mjeseta porijekla svih ostalih mladića koji su poginuli sa tvojim pokojnim bratom, naježio sam se. To zbog toga što sam se, vidjevši koliko je na ovom spisku Albanaca, Mađara, Bošnjaka… upitao pa gdje li su u to vrijeme bili sinovi Kadijevića, Adžića, Miloševića…, odnosno svih onih ideologa mračnjaštva koji su ove nedužne nastradale momke i gurnuli u prve redove da ginu za jednu suludu mračnjačku ideju. Psebno me dojmilo ovo da si ti posjetio veći dio familija onih koji su poginuli zajedno sa tvojim pokojnim bratom. Tvoja napomena
”…ne pođe mi za rukom da u njihovim porodicama i srodnicima prepoznam četnike i Miloševićeve fašiste…” najbolja je potvrda onoga što već istakoh da su se svi ti nesretni momci, mimo svoje volje, u jednom trenutku našli u kandžama jedne zločinačke organizacije, kakva je bila tadašnja „jna“ i to platili ničim drugim do onim najsvetijim-svojim životima.
Aco, nikoga pa ni mene ne mogu ostaviti ravnodušnim tvoje riječi: „…Ne bi dao moje Prijepolje i VAS moje sugrađane za srce Šumadije…“ One su napisane, izrečene… najiskrenije moguće i to, odista, treba cijeniti. Posebno zbogo toga što je ovo prvi put, bar za mene, da „čeujem“ nešto ovako od nekog mojeg srpskog sugrađanina.
Na kraju, Aco, kao što već napisah, imao bih želju da o ovome govorimo „u živo“, u neposrednom susretu onda kad ja prvi put dođem u Prijepolje. U stvari, životna želja bi mi bila da budem makar slušalac, ako ne i učesnik, na javnoj tribini u Prijepolju na kojoj bi o svemu ovome govorili, upravo ovako kako ti pišeš i govoriš, prvo moji sugrađani Srbi. Bio bi to jedini siguran znak da se sva zla o kojima i ja i ti ovdje pišemo više nikad nikome neće ponoviti.
Uz pozdrav tebi i tvojoj familiji.
Ferid Ferko Šantić
Oprosti profesore za ono bljuvotine,mislio sam na komentare ne vase vec drugih,koji su napisali,soju cetnicki,treba ga zaklati i slicno da ne nabrajam.Doduse i vasi komentari,posrbljeni poslusnik i slicno nisu nista bolji ali vi ste to malo kulturnije izveli,ali nebih iso u tom pravcu ipak ste vi nas Prijepoljac.Otiso sam daleko sa ovom temom i ako nisam zeleo ali nije bitno,malo smo misljenja podelili,ako sam nekog uvredio ili vas ili Aleksandra,oprostite mi.Oprostite na gramatickim greskama ali profesore sve sam vam piso iz revolta i zurio sam da sta ne zaboravim.Ali dobro,uvazite i moje misljenje kao ja vase ali profesore,radikalno nastupate za ovo podneblje,verujte.poslo sam vam poruku preko fejsbuka i neznam dali ste je dobili posto nema odgovora?Veliki selam za vasu porodicu a Aleksandra cu videti i javicumu se kad ga vidim,jer on mene dobro zna po nadimku a imenom i prezimenom mislim da nemoze da me desifruje.Odgovorite mi na poruku koju sam vam poslo.
Odgovor Aleksandru-Acu Pušici
Aco,
Nije mi baš jednostavno zapičeti pisanje ovog odgovora. To zbog toga što bi o svemu ovome imalo toliko toga da se napiše da bi mi trebao i silan prostori i silno vrijeme. Zbog toga, Aco, kad prvi put, ako Bog da, dođem u Prijepolje želio bi da o svemu ovome govorimo u živo, brk u brk, što bi se reklo. Normalno, ako ti to prihvataš. Jedino to, jedino živa riječ, bi mogla zamijeniti i nadomjestiti pisanje o svemu ovome. Nije mi jednostano pisati ovaj odgovor i zbog toga što to pišem svojem nekadašnjem učeniku kojem sam prenosio znanja, između ostalog, i o narodima, civilizacijama…a sad sa njim moram govoriti o zločinima ovakvim i onakvim koja je ovaj ili onaj narod učinio onome i ovome.
U stvari, Aco, pišem ti ovaj odgovor zbog toga što cijenim tvoje oglašavanje koje je, bar za mene, totalno neuobičajeno. Jer ja prvi put, u ovih dvadeset i više godina, čitam jedno ovakvo pisanje, odnosno prvi put susrećem jedno ovakvo razmišljanje nekoga od mojih sugrađana Srba.
Aco, ja u cijelosti razumujem sve ovo o čemu ti pišeš, Razumujem i to da si „veoma uvređen“, kako ti to napisa, svim ovim što je napisano u povodu prijema kojeg je predsjednik prijepoljske opštinne priredio za familije pripadnika srpskih oružanih formacija poginulih u periodu 1991.-1999. god., pa i time što sam ja pisao tim povodom.
Aco, ja sam toliko godina poznavao i tvoje roditelje, i tvojeg pokojnog brata i… Bio sam tada u Prijepolju i svjdok sam vaše strahotne porodične tragedije. Svjedok sam i tog posebnog čina kad tvoj otac Dane nije dozvolio da se ime tvojeg poginulog brata upiše na spomeniku podignutom poginulim pripadnicima srpskih oružanih formacija (spomenik je podignut kod železničke stanice). Taj čin takođe puno toga pozitivnog „govori“.
Aco, ti pišeš „..da (tvoj) Brat, Pušica Miodrag – Migo,vodnik JNA, 1971 – 1991, nije bio: četnik, agresor, Miloševićev fašista,nije učestvovao u genocidu, koliko znam nije bio bagra ljigava, nije bio silovatelj, ubica dece i žena, nije bio zločinac…Bio je, nadasve, Čovek, pravi Prijepoljac, pripadnik redovnog sastava JNA…”
Aco, ja u cijelosti razumujem tvoju potrebu da ovo napišeš, da ovo istakneš, da ovo naglasiš…
Međutim, Aco, tvoj pokojni brat je otišao na služenje vojske u „jna“, u kojoj sam i ja nekad bio, a ta „jna“ je tada bila jedna totalno druga organizacije od one „jna“ iz 1991. god. Ja se nadam, Aco, da je tebi u cijelosti poznato to da se „jna“ od kraja osamdeseetih u cijelosti stavila u službu jedne mračne ideologije, ideologije koja je toliko zla donijela velikom dijelu Balkana. Ja se također nadam da ti Aco u cijelsti shvataš da se tvoj pokojni brat, mimo svoje volje, kao i mnogi drugi njegovi vršnjaci, našao u sastavu takve, zločinačke „jna“. Znači, u to vrijeme cijela „jna“ mašinerija je stvaljena u službu onoga za šta nema drugog naziva osim četništvo, fašizam… Ta mračna ideologija toliko nesreće je donijela stotinama hiljada familija pa među njima, na žalost, i vašoj familiji.
Zbog toga, Aco, kad sam pisao o tom pomenutom „prijemu“ koji je predsjednik prijepoljske opštine priredio, želio sam potencirati upravo to da se ne mogu praviti „prijemi“ koji, sadašnjim i budućim generacijama, ne šalju nikakvu drugu poruku osim poruke kako je bilo „pozitivno“ biti pripadnik jedne organizacije kakva je bila „jna“ iz 1991. god. i dalje. Poruka je to odobravanja i otvorenog poziva da se sve to ponovi.
Aco, vidjevši ovaj spisak u kojem ti navodiš imena i mjeseta porijekla svih ostalih mladića koji su poginuli sa tvojim pokojnim bratom, naježio sam se. To zbog toga što sam se, vidjevši koliko je na ovom spisku Albanaca, Mađara, Bošnjaka… upitao pa gdje li su u to vrijeme bili sinovi Kadijevića, Adžića, Miloševića…, odnosno svih onih ideologa mračnjaštva koji su ove nedužne nastradale momke i gurnuli u prve redove da ginu za jednu suludu mračnjačku ideju. Psebno me dojmilo ovo da si ti posjetio veći dio familija onih koji su poginuli zajedno sa tvojim pokojnim bratom. Tvoja napomena
”…ne pođe mi za rukom da u njihovim porodicama i srodnicima prepoznam četnike i Miloševićeve fašiste…” najbolja je potvrda onoga što već istakoh da su se svi ti nesretni momci, mimo svoje volje, u jednom trenutku našli u kandžama jedne zločinačke organizacije, kakva je bila tadašnja „jna“ i to platili ničim drugim do onim najsvetijim-svojim životima.
Aco, nikoga pa ni mene ne mogu ostaviti ravnodušnim tvoje riječi: „…Ne bi dao moje Prijepolje i VAS moje sugrađane za srce Šumadije…“ One su napisane, izrečene… najiskrenije moguće i to, odista, treba cijeniti. Posebno zbogo toga što je ovo prvi put, bar za mene, da „čeujem“ nešto ovako od nekog mojeg srpskog sugrađanina.
Na kraju, Aco, kao što već napisah, imao bih želju da o ovome govorimo „u živo“, u neposrednom susretu onda kad ja prvi put dođem u Prijepolje. U stvari, životna želja bi mi bila da budem makar slušalac, ako ne i učesnik, na javnoj tribini u Prijepolju na kojoj bi o svemu ovome govorili, upravo ovako kako ti pišeš i govoriš, prvo moji sugrađani Srbi. Bio bi to jedini siguran znak da se sva zla o kojima i ja i ti ovdje pišemo više nikad nikome neće ponoviti.
Uz pozdrav tebi i tvojoj familiji.
Ferid Ferko Šantić
Poštovani Gospodine profesore.
U duhu tradicije kojom sam učen i vaspitavan, želim da Vam kažem, iskreno se radujem našem susretu. Ovako napisane reči imaju, neku svoju, određenu težinu, ali, kada se izgovori, “živa”, reč i pri tom postoji mogućnost da se sagovornik pogleda u oči onda izgovoreno dobije i svoju vizuelnu formu. Čovek svojom mimikom, gestikulacijom, može pokriti i prikriti pravi smisao reči, ali, oči i ono što vidimo u njima otkrivaju pravu vrednost i težinu istih. Želim da se susretnemo,jer Ja vedra čela i pogleda, uzdignute glave, ponosno mogu da pogledam svakog u oči, ne zato što druge ljude gledam s visine, jer s visine ja u drugog mogu pogledati samo ako je pao a ja mu pružam ruku da se pridigne, već zato što na ovom, svom, obrazu, kao i na obrazu moje porodice nema, jedne – jedine mrlje. Želim da se susretnemo da vidite da postoje i:”…oni drugi koji ne razmišljaju tuđom glavom…”, ali i isto tako da vidite da nije u duhu one stare:”…Vlah za stolom, Vlah pod stolom – isto misle”. Ja nisam od onih što jedno misle, drugo govore (pišu) i treće urade. Nisam licemer. Tome me, u kući i porodici, nisu vaspitavali, kao što me i u školi tome nisu učili. Da li me je moje razmišljanje (svojom glavom) moglo koštati? Jeste, ali…svi se mi rodimo ko ljudska bića, samo mali broj nas postane na kraju Čovek. Vodim se onom Hrišćanskom, rečima koje je izgovorio poč. Ptrijarh Srpski Pavle:”Budimo ljudi i ako smo Srbi”, kao i rečima poč. Vladike Nikolaja:”… da bi neko bio dobar Srbin, mora najpre postati dobar čovek…”,želim da svojim delima jednog dana, kada za to dođe vreme, pred STVORITELJA izađem čiste duše i obraza, jer samo je NJEMU dato da bude sudija i da prema delima i/ili nedelima nagradi.
Isto tako, u duhu Islama i vaše svete knjige (znam kako se naziva, al iz bojazni da ne pogrešim prilikom pisanja, ime iste neću napisati), svi vi moji dobri prijatelji, zemljaci i sugrađani bi trebali da poslušate jednu od objava napisanu u svetoj knjizi Islama i da se prema njoj vodite, a ona glasi:
“I bojte se Dana kad cete se svi Allahu vratiti, kad ce se svakome ono što je zasluzio isplatiti, nikome krivo ucinjeno nece biti”. (El-Bekare, 281).
Na kraju, opet, radujem se susretu, prijateljskom stisku ruke, razmeni mišljenja…nadam se da ćemo se nakon toga rastati bogatiji za jedno veliko iskustvo.
Srdačni pozdravi iz Prijepolja.
Iskreno vaš zemljak.
Pušica (Dane) Aleksandar
Primio porodice izginulih AGRESORSKIH vojnika devedesetih!
Njegov gazda obilazi perisica a ovaj odaje pocast cetnicima,gdije je tu pamet !!!!
Da li su srpski vojnici izginuli u Prijepolju braneći grad od napada ili su isti otišli u BiH,Kosovo i učestvovali u proterivanju,ubijanju lokalnog stanovništva i tamo poginuli kao agresorski vojnici.Hašimbegoviću znaš li odgovor ??
Ko je to napao Srbiju? Eh,ovo se zove drskost i pljuvanje u lice otetim zrtvama Strbaca i Sjeverina.
Авиони NATO алијансе,Емина Емина,слабо ти памћење…
E Boga mi tvoje je pamćenje još slabije. Koliko nam je svima poznato NATO je slao upozorenje za svaki pojedinačni cilj koji će gađati, pa ko je smatrao da je “eroj” taj je i ostao, odnosno nestao. To se kod nas zove samoubistvo, a ne borba za domovinu.
E pa, Slobodane, rekao je u sukobima na području buvše Jugoslavije. Znači ne samo Srbije. A ne znam ni da ste bili u sukobu s NATO-om. Oni su vas napali, a vi ste sa zemlje samo gledali.