Brak je jedna od velikih blagodati datih čovjeku. U islamskom braku, i muž i žena imaju odgovornosti i obaveze, i nikad ne smiju zaboraviti da su oboje individualno odgovorni pred Allahom, dž.š., za svoje postupke, pa i postupke u svom braku. Islamski put je put ljubavi, brige i nesebične pažnje, koji se naročito ispoljavaju u bračnim i porodičnim odnosima.
Prava i obaveze u islamskom braku oba supružnika su ustvari prava i obaveze jednog prema drugome, a Allah, Mudri i o svemu Obaviješteni, učinio je ravnotežu između prava i obaveza, pa svako pravo koje uživa jedan supružnik povlači i obavezu kojom ga je Allah zadužio prema drugoj strani.
U Kur`anu, sura El-Bekara, u 228. ajetu to se jasno vidi:
“One imaju isto toliko prava i dužnosti, prema zakonu – samo, muževi imaju prednost nad njima
za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.”
Stepen kojim je Allah dao prednost muškarcima nad ženama jeste stepen zaduženja, odgovornosti i brige, a ne stepen počasti, jer Allah je prvenstveno muškarcima odredio da zarađuju i izdržavaju druge. Svaka zajednica, pa i porodica kao najbitnija zajednica, mora imati nekoga ko je odgovoran za njeno vođenje i vođenje računa o njenim potrebama, a što je ustvari uvjet njenog postojanja i opstanka. Muškarac, odnosno suprug, je najpreči da bude zadužen za stanje u svojoj porodici, jer on je primarno zadužen i za njeno izdržavanje, a najčešće ima i više iskustva o životnim poslovima nego žena.
Prava supruge:
1. mehr,
2. izdržavanje,
3. lijep odnos prema ženi,
4. podučavanje i odgajanje.
Mehr
Mehr je određena imovina koju muž daje svojoj supruzi prilikom sklapanja braka ili prije, a može se dogovoriti sa suprugom i da odgodi isplatu, u cjelosti ili djelimično i nakon sklapanja ugovora o braku. Mehr je, po islamskim propisima, sastavni dio bračnog ugovora, ali nije uvjet za valjanost braka. Brak je valjan i ako nije spomenut mehr, a supruga u tom slučaju ima pravo na mehr u visini mehra njoj, po društvenom položaju, sličnih žena.
Časni ajeti i hadisi pokazuju na propisanost mehra:
“I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajite, a ako vam one od svoje volje od toga što poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.”
(sura En-Nisa, ajet 4.)
Islam nije odredio iznos mehra i nema granice za najveći iznos, međutim, lijepo je da se spomene iznos mehra prilikom sklapanja braka, jer je Poslanik (s.a.v.s.) spominjao iznos mehra kada je udavao kćerke, a i kada se sam ženio, onda se izbjegavaju kasniji eventualni nesporazumi. U praktičnom smislu, mnoge su koristi od mehra. To je matrijalni pokazatelj uvažavanja svoje supruge, pa ga Allah opisuje kao dar “s draga srca”. Mehr učvršćuje vezu između supružnika, to je materijalna veza koja učvršćuje onu duhovnu, a ima i praktične efekte, jer pomaže ženi da osigura što joj je potrebno za svadbu i preseljenje u kuću svoga muža (nova odjeća, nakit, šminka, miris, neke druge potrepštine i sl.). Iako nije određena visina mehra, lijepo je da se ne pretjeruje, da mehr bude umjeren, kako ne bi njegova visina postala preprekom za brak, kao što je slučaj s nekim krajevima islamskog svijeta u današnje vrijeme. Prenosi se da je Poslanik (s.a.v.s.) rekao:
“U ženine blagodati spada lahka zaruka, mali mehr i lijep odnos njene familije.”
Mehr je isključivo pravo žene i nijedan njen srodnik ili staratelj nema pravo na njega, osim uz njeno dopuštenje, tako da, po Šerijatu, nije dozvoljeno ono što rade neki roditelji i rođaci uzimajući čitav ili dio mehra žene, osim ako im je ona dozvolila.
Izdržavanje
Žena ima kod svog supruga pravo na izdržavanje. Muž je, po islamu, jedini dužan izdržavati porodicu, makar bio i slabijeg imovinskog stanja, tako da je dužan raditi i zarađivati kako bi izdržavao svoju suprugu i potomke. Izdržavanje podrazumijeva i obuhvata stan, odjeću, hranu, piće i sve ostale životne potrebe.
“Otac djeteta dužan je da ih prema svojoj mogućnosti hrani i odijeva.”
(sura El-Bekara, ajet 233.)
Izdržavanje je shodno stanju muža, bilo da je bogat ili siromašan. Allah Uzvišeni kaže, u suri Et-Talak, ajet 7.:
“Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao; Allah će sigurno poslije tegobe slast dati.”
Žena, dakle, nije dužna izdržavati ni sebe ni svoga muža niti bilo kojeg člana svoje porodice, makar bila i bogata. Ženi je dozvoljeno da s mužem učestvuje u izdržavanju i to se od nje računa kao dobrovoljni prilog, od kojeg može odustati u bilo koje vrijeme.
Zaposlena žena
Islam ne obavezuje ženu da radi i zarađuje u bilo kojem periodu njenog života, jer je nije zadužio nikakvim izdržavanjem, nego je njeno izdržavanje dao kao obavezu drugima (zavisno od njenog životnog doba i porodičnog stanja – otac, brat, muž). I pored toga islam je ženi dozvolio da radi i zarađuje, ali pod sljedećim uvjetima:
– da joj muž dozvoli da radi, ako je udata,
– da se na svom poslu ne osamljuje sa stranim muškarcima ili dolazi u dodir s njima,
– da njen posao bude u skladu s njenom ženskom prirodom,
nije joj dozvoljeno obavljati poslove koji su priličniji muškarcima i koji je ogrubljuju. Ono što žena zaradi njeno je vlasništvo i ona jedina ima pravo time raspolagati. Niti njen suprug, niti bilo ko drugi ima pravo da joj to oduzme osim njenom voljom. Uzvišeni Allah kaže:
“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao, muškarcima pripada nagrada od onoga što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz obilja njegova molite. Allah, zaista, sve dobro zna!”
(sura En-Nisa, ajet 32.)
Lijep odnos prema ženi
Pravo žene jeste i to da se prema njoj lijepo postupa i odnosi na plemenit način, shodno riječima Uzvišenog:
“S njima lijepo živite.”
(sura En-Nisa, ajet 19.)
Poslanik (s.a.v.s) je često upozoravao na lijep odnos prema ženama, o čemu govori i jedan od mnogobrojnih hadisa:
“Oporučujem vam da lijepo postupate sa ženama, jer žena je stvorena od rebra, a najkrivlji je dio rebra njegov vrh. Pa ako ga pokušaš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, ostat će krivo. Stoga oporučujem vam da lijepo postupate prema ženama.”
(Hadis bilježi Muslim)
Ovim se želi ukazati na prirodu žene, i na to da muškarci treba da razumiju, prihvate i podnesu ono što vide kod njih kao nedostatak. U tom slučaju, pa i kad žena pogriješi, suprug ne bi trebalo da bude grub prema njoj niti da je opterećuje, nego da je savjetuje blago i pažljivo.
“S druge strane, jedna od stvari o kojoj suprug mora voditi računa jeste i to, da ne smije pretjerivati u šalama sa svojom suprugom, u ispunjavanju njenih želja i u ponašanju koje će pokvariti njen moral, umanjiti njeno poštovanje prema njemu i narušiti njegovo dostojanstvo. On treba da izabere srednji put i da se vlada u skladu s tim. Također, kada kod žene vidi nešto neprikladno, on treba da pokaže da s tim nije zadovoljan, ne smije zatvarati oči pred onim što ona pogrešno uradi i dopuštati joj da u tome ustrajava.”
Istina je da nedostaci nisu samo kod žena, nego ih ima i kod mnogih muškaraca, a idealni su samo vjerovjesnici i poslanici koje je Allah odabrao i upotpunio, kako bi bili uzor i lijep primjer. Zbirke hadisa sačuvale su nam mnoga predanja koja govore kako se Poslanik (s.a.v.s.) odnosio prema ženama, koje je poželjno temeljitije upoznavati i primjenjivati u svojim porodicama. U lijep odnos prema supruzi spada darežljivost i dijeljenje poklona, jer to povećava ljubav i jača simpatije između njih, zatim da suprug poselami svoju suprugu kada se vrati kući, jer je selam jedan od uzroka ljubavi, da se s njom šali, igra i zabavlja, da joj pomogne u kućnim poslovima, ako može, da ne osjeća pretjeranu ljubomoru prema njoj, da joj dozvoli da posjećuje svoje roditelje i rođake, a to je i po Šerijatu poželjno.
Podučavanje i odgajanje
Žena ima pravo tražiti i očekivati od svog muža da je poduči stvarima vjere, islamskim običajima i normama ponašanja, koje su joj potrebne za njen život ili da joj dozvoli da odlazi na predavanja, sohbete, sijela za žene, kako bi naučila i povećavala svoje znanje u vjeri. To je bila i praksa u doba Poslanika, koju je uveo kad mu je došla neka žena i rekla:
“Allahov Poslaniče, ljudi dolaze stalno kod tebe i uzeše sve tvoje hadise, pa kada bi htio izdvojiti jadan dan pouke za nas”, nakon čega joj je rečeno da se žene sakupe toga i toga dana, i dolazio bi im i podučavao ih onome čemu je Allah njega podučio.”
(Hadis bilježi Muslim)
Muž je dužan svojoj ženi govoriti, preporučivati i naređivati namaz, kupanje poslije hajza i dženabeta, tj. da izbjegava sve ono što je zabranjeno i čini ono što je naređeno. Uzvišeni Allah će ga pitati za to.
Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
“Svi ste pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado. Čovjek je pastir u svojoj porodici on će biti pitan za svoje stado.”
(Hadis bilježi El-Buhari)
Prava muža
Muž u islamu ima određena prava kod svoje supruge. To su ustvari obaveze kojima je islam zadužio ženu prema mužu i one su proporcionalne obavezama kojima je čovjek zadužen prema ženi. Obaveze žene prema mužu su najveće obaveze kojima je žena zadužena, nakon obaveza prema Allahu.
Pokoravanje u dobrim i pozitivnim stvarima
Islam je suprugu zadužio da se pokorava mužu u svemu što nije grijeh, shodno riječima Uzvišenog:
“Muškarci vode brigu o ženama.”
Ovaj ajet iz Kur`ana Časnog ne bi imao nikakvog smisla, ako žena ne bi bila pokorna svome mužu, u čemu je suština očuvanje porodice i provedba muževljeve odgovornosti za suprugu. Prema islamu, pokoravanje žene mužu jeste ibadet kojim se zaslužuje Allahovo zadovoljstvo i blizina. Pokoravanje žene mužu je u granicama Šerijata, kao što kaže Poslanik (s.a.v.s.) u dobrom i pozitivnom, a dobro i pozitivno je sve ono što je vjera odredila kao takvo i što je Allah takvim propisao.
Polazeći od navedenog u ženino pokoravanje mužu spada: da ne izlazi iz kuće osim uz njegovo odobravanje; da u kuću svoga muža ne prima onoga s kim njen muž nije zadovoljan, bez obzira radilo se o ženi ili muškarcu; obavljanje kućnih poslova i nastojanje žene da osigura svome mužu odmor u njegovoj kući; da mu se odazove kada je pozove u bračnu postelju itd. Dakle, žena je obavezna poštovati navedena i druga prava svoga muža, kao i on njena, za koje postoje jaka i razumna objašnjenja. Npr. ženi nije dozvoljeno odbiti svoga muža kada je pozove u postelju (ako tome ne postoji šerijatska smetnja – hajz ili nifas), bez obzira kolika je njena trenutna zauzetost kućnim poslovima. Što se tiče zajedničkih egzistencijalnih poslova, čovjek je obavezan zarađivati i obavljati poslove izvan kuće, dok će mu žena u okviru kućnih poslova pomoći i spremati hranu, oprati odjeću, složiti njegove stvari i obavljati slične poslove koji se smatraju kućnim. Na ovaj način supružnici se međusobno potpomažu i žive u harmoniji, u protivnom, njihov brak može lakše da se raspadne ili da bude neskladan. Ograničavanje braka samo na seksualni čin između supružnika, suprotno je značenju koje ima bračni život i suprotno je značenju međusobnog pomaganja, sloge i ljubavi supružnika. Jer kako može biti samilosti ako nema međusobnog pomaganja među supružnicima.
Čuvanje čovjekove kuće i njegovog imetka
Prirodno je da žena vodi računa o kući i imetku svoga muža u njegovom odsustvu, a to je i pravo koje čovjek ima kod svoje žene. Ona ima odgovornosti u kući svoga muža, i za vrijeme muževljevog odsustva vodi brigu o onome o čemu treba da brine. Znači, čuva obraz svoga muža kroz vođenje računa o svome obrazu i njegovom imetku. Pri tome žena neće dati ni sadaku iz imetka svoga muža bez njegove dozvole, niti će išta od njegovih stvari pokloniti bez njegove dozvole, jer i žena je pastir u kući svoga muža i bit će pitana za svoje polje odgovornosti.
“Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljevog odsustva vode brigu o onome o čemu treba da brigu vode.”
(sura En-Nisa, ajet 34.)
Pojavljivanje pred mužem na najljepši način
Žena treba da se pojavljuje pred svojim suprugom najljepša što može biti. Stavljat će najbolje ukrase za svoga muža, tako da on kod nje ne vidi ništa drugo osim onoga što će ga obradovati i privući, njegovu ljubav učvrstiti, probuditi strast i čežnju za njom. Ovo su osobine dobre supruge. Poslanik (s.a.v.s.) kaže:
“Dunjaluk je uživanje, a najbolji dunjalučki užitak jeste dobra supruga, ona je pokorna, ako je pogleda, ona ga razveseli, ako je odsutan, ona ga čuva svojim poštenjem i čuva njegov imetak.”
Kao uzorit primjer nam je i to da je Aiša (r.a.) vodila puno računa o svom izgledu i ukrasima, strogo vodeći računa da Poslanik (s.a.v.s.) na njoj ne primijeti ništa, osim onoga što mu se sviđalo.
Ona je i drugim ženama preporučivala i savjetovala ih da se ukrašavaju svojim muževima, izuzev onako kako je Poslanik zabranio (da se žena tetovira i drugima to radi, da tuđu kosu upliće u svoju i to drugima radi i sl.). U današnje vrijeme, nažalost, mnoge su muslimanke zapostavile ukrašavanje i uljepšavanje svojim muževima. U kućama su i pred svojim muževima u iznosanoj odjeći, dok za izlazak izvan kuće oblače najljepše što imaju, mada vjera i priroda nalažu drugačije. Ako žena zapostavi nakit i uređivanje kad je muž odsutan, treba se dotjerati i nakititi prije njegovog dolaska i dočekati ga u svom najljepšem izgledu.
Izvor: IslamBosna.ba
