Povjerenje, ludom radovanje

0
4

Uredba Vlade pocijepala Sandžak: U jedno se može biti potpuno siguran – nije u pitanju tehnička greška Vlade, već je po srijedi brižno smišljana i precizno izvedena namjera. Dvije slučajne greške, i to baš prema Bošnjacima, stipendije studenata FIS-a i regionalizacija, previše je omaški u razmaku od samo dva mjeseca za najviši organ izvršne vlasti.

Uredba Vlade Republike Srbije po kojoj se Sandžak cijepa u dva statistička regiona predstavlja vid brutalnog državnog nasilja i udara na nacionalni korpus Bošnjaka. Ovo ne čudi kada se zna da je jedan od strateških ciljeva vlasti multikulturalne i multietničke Srbije marginalizovanje drugih kultura i nacija i favorizovanje vlastite, većinske nacije. Ova strategija je i legalizovana usvajanjem diskriminatorskog Ustava od prije nekoliko godina, gdje se svi pripadnici nekih drugih naroda koji nisu Srbi svrstavaju u „ostale“. Nažalost, legitimnost donošenju diskriminatorskog Ustava dali su tada političari na vlasti u Sandžaku, falsifikujući rezultate izlaznosti na referendum. To je bila još jedna u nizu krupnih grešaka koje su pravili na račun Bošnjaka, trgujući nacionalnim interesima da bi ostvarili neke svoje ambicije i da bi zadovoljili vlastiti nefs. Ovdje se ne žele koristiti jake riječi tipa izdaja, poltronstvo, vazalni odnos, krađa. Možda su oni to uradili iz najbolje namjere, ali se ispostavilo da su zbog svoje političke kratkovidosti i neznanja tim svojim činom nanijeli veliku štetu Bošnjacima.
Stranačka trvenja, nejedinstvo i svađe bošnjačkih partija uvijek su kao krajnji rezultat imale to da vlasti u Beogradu zahtjeve bošnjačkih predstavnika ne shvataju ozbiljno i da  donose štetne odluke po Bošnjake.

Kada se počelo govoriti o statističkoj regionalizaciji Srbije, Islamska zajednica u Srbiji je pozvala sve bošnjačke organizacije, ustanove i institucije, te predstavnike u državnim organima da zauzmu jedinstven stav po ovom pitanju i da potpišu zajedničku Deklaraciju, kako bi vlastodržci u Beogradu zahtjeve Bošnjaka napokon shvatili ozbiljno i donijeli odluku koja je povoljna za narod Sandžaka. Na sastanku održanom u Novom Pazaru 04.07.2009. godine usvojena je Deklaracija koju nisu podržale dvije najjače bošnjačke partije, koje su tim svojim činom poslale poruku Vladi da zahtjeve Bošnjaka ponovo ne mora da shvati ozbiljno.
Vlada je tu poruku pravilno protumačila i sada kao posljedicu imamo Uredbu o statističkim regionima po kojoj je Sandžak pocijepan. Da apsurd bude veći, za Uredbu o cijepanju Sandžaka glasala su i dva ministra koji za sebe tvrde da su legitimni predstavnici i zastupnici bošnjačkih nacionalnih interesa.

Objašnjenje nakon objavljivanja Uredbe da su ministri vjerovali koalicionim partnerima i da nisu ni čitali tekst Uredbe već su glasali po automatizmu, u najmanju ruku je smiješno i još jednom potvrđuje neozbiljnost bošnjačkih političara. I mala djeca znaju da ne treba vjerovati ljudima koji lažu, a posebno kada su u pitanju stvari od egzistencijalnog značaja.
Kroz istoriju je mnogo primjera da su Bošnjaci vjerovali vlastima, a poslije bili slagani i izigrani. Navest ćemo dva, radi podsjećanja kakve posljedice može da ima povjerenje u lažove. Ratni zločinac Ratko Mladić je Srebreničanima obećao da mogu da se odvezu u kojem god žele pravcu i napuste Srebrenicu. Kada su mu povjerovali uslijedio je genocid nad osam hiljada Bošnjaka. I Sjeničaci su 1809. godine imali povjerenja u Karađorđevo obećanje i prekinuli odbranu grada, a Karađorđeva vojska je nakon toga ubila 2.500 nenaoružanih ljudi, žena i djece. Nedavno je prof. dr. Smail Čekić na tribinama u Novom Pazaru i Sjenici govorio o ovim i mnogim drugim stradanjima Bošnjaka i konstatovao da su ona proizvod „velikosrpskog velikodržavnog projekta koji je i danas na sceni“ i zaključio „da će se sljedeći genocid nad Bošnjacima dogoditi kada Bošnjaci zaborave ovaj posljednji koji se dogodio u Srebrenici“. Da li je administrativno rasparčavanje Sandžaka uvod u neko novo stratište Bošnjaka, vrijeme pred nama će pokazati.

U jedno se može biti potpuno siguran – nije u pitanju tehnička greška Vlade, već je po srijedi brižno smišljana i precizno izvedena namjera. Dvije slučajne greške, i to baš prema Bošnjacima, stipendije studenata FIS-a i regionalizacija, previše je omaški u razmaku od samo dva mjeseca za najviši organ izvršne vlasti.

Ali to samo govori o Bošnjacima. Bošnjaci se ne shvataju ozbiljno. Ne vide se kao partneri, već se raznim „omaškama i tehničkim greškama“ testira njihovo strpljenje. Politički marketing bošnjačkih partija, koji je nakon donošenja Uredbe uslijedio, nemušte izjave i prazne prijetnje o rušenju Vlade, ovaj cirkus čini još smješnijim, jer samo potvrđuje neozbiljnost, nejedinstvo, samobitnost i samoljubivost političara. U julu su bili upozoreni da će se nešto ovakvo dogoditi. Ponuđena im je Deklaracija kao platforma za ozbiljan nastup prema beogradskim vlastima i nisu je podržali. Ovih dana im je ponovo ponuđeno da je potpišu. Da misle ozbiljno ovo što u medijima izjavljuju stavili bi svoj potpis na julsku Deklaraciju i na taj način pokazali ozbiljnost, i sebi obezbijedili podršku cjelokupnog bošnjačkog naroda. Političari, a i svi ostali građani Sandžaka, morali bi da podrže nešto što je za opšte dobro, ma ko to predložio. Tek kada SDP, SDA, sve druge bošnjačke institucije i organizacije, Vi poštovani čitaoče i ja  podržimo dobre prijedloge i postupke, a kritikujemo one loše, možemo se nadati boljitku. Samo tako možemo opstati.
To su odavno shvatili Užičani koji žive u Beogradu, a i oni koji su ostali u Užicu. Oni su postigli konsenzus oko pitanja koja definišu njihov interes. Iznijeli su svoje stavove i objavili ih u časopisu „Letopis“. Tekstovi objavljeni u „Letopisu“ ukazuju na svojevrsnu antisandžačku histeriju, a u njima možda ima i elemenata za tužbu za raspirivanje vjerske, etničke i nacionalne mržnje. Iako se ti tekstovi temelje na neistinama o događajima, bez ikakvog oslonca na arhivsku i dokumentacionu građu, oni pokazuju da su Užičani shvatili da treba biti jedinstven. U tim tekstovima je prisutna najbezočnija zloupotreba nauke od strane naučnika bez odgovornosti, kao i od kvazi-naučnika i istraživača. Ovakvim tekstovima, bez istorijske argumentacije, grade se i formiraju osnove za ideologiju, politiku i praksu zločina. Nacionalisti i dalje istrajavaju na ostvarivanju i sprovođenju velikodržavnog projekta, uvjereni da će u promijenjenim međunarodnim okolnostima ostvariti genocidni plan formiranja etnički čiste države Srbije. U tom procesu koriste se političke metode i sredstva i naglašeno se, pod uticajem ideologije, politike i prakse, zloupotrebljava istorijska nauka, a sve što nije srpsko negira se.

Premijer je pred usvajanje Zakona o regionalnom razvoju Forumu bošnjačkih poslanika obećao da će prilikom donošenja podzakonskih akata biti ispoštovan zahtjev Bošnjaka da šest sandžačkih opština budu u istom regionu. To obećanje nije ispunjeno. Časopis „Letopis“ je izašao iz štampe nekoliko dana prije donošenja Uredbe i u njemu je traženo da se Sandžak ukine i podijeli, a Uredbom je tako i učinjeno. Čije je zahtjeve Vlada shvatila ozbiljno, a koga je svrstala u šarlatane? Čiji su naši ministri?

Autor: Nermin Gicić

Izvor: Glas-Islama.info


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.