Poruka Bošnjacima pred predstojeći popis u Bosni i Hercegovini

Dragi Bošnjaci,

Bez duha ovaj svijet bio bi bezdušan. Život bi bez duha bio besmislen. Čovjek bez duha bio bi bezvrijedan. Bio bi beživotan. Bio bi besciljan. Čovjek sa duhom ima dušu, ima vrijednost, ima život, ima cilj.  Tek nakon što mu je Allah Uzvišeni udahnuo svoga duha Adem je postao čovjek sa dušom, dobio je vrijednost, osjetio je život i shvatio je cilj svog postojanja.

Prema tome, mi ljudi nismo samo bezdušna, bezvrijedna, beživotna i besciljna materija. Mi smo materija koja u sebi ima božanski duh bez kojeg bi naš ljudski život bio besmislen. I baš zato što smo obdareni božanskim duhom, mi moramo znati i osjećati dušu svakog čovjeka zato što svi potičemo od jednog i istog Stvoritelja i zato što svi imamo jedan i isti cilj, a to je ljudska sreća.

Neka nas ne zbunjuje različitost ljudi i naroda i neka nam ne smetaju različita imena vjera i nacija. To su samo znakovi ili slova za upoznavnje i raspoznavanje tih razlika u jedinstvu opće ljudske duhovnosti, kao dara Božjeg. To su, ustvari, razlozi da svako voli svoju vjeru i naciju kako bi poštovao vjeru i naciju drugoga. Jer onaj koji ne voli svoje, ne poštuje ni tuđe. Jer onaj koji nije svjestan svog vlastitog duha, nije svjestan ni duha kod drugoga. Zato je snaga tvog duha radost mom duhu, koji može da prepozna da imamo zajednički cilj, a to je sloboda da budemo ono što jesmo u svojoj naciji, u svojoj vjeri i na svojoj zemlji.

Stoga, oživljavanje starog duha u Bošnjaka trebalo bi da bude radost svima. – Trebalo bi opet naučiti da slušamo kako dažd pada pada…Trebalo bi htjeti i svu noć bdjeti slušajuć kako dažd pravedni pada pada pada(Mak Dizdar).

No, ne bi trebalo zoboraviti ni kako turska kış (kiša) pada, ali kako bosanski dažd pada pada pada … trebalo bi zauvjek upamtiti da je to nebeski dažd koji pada da oživi bosansku zemlju iz koje treba da niknu novi i svježi plodovi kojim treba da se nahrani gladna bošnjačka duša. I trebalo bi zauvijek svima biti jasno da se Bošnjak više neće nikada nikome pravdati ni onima iz Rima, ni onima iz Carigrada, ni onima iz Beograda,ni onima iz Zagreba, koji dolaziše i koji još uvijek dolaze da uzmu od Bošnjaka abjuraciju, to jeste odreknuće i poreknuće pod prisegom da nisu ono što jesu, odnosno da pristanu da jesu ono što nisu.

Zato, neka je svima na znanje: Nema više abjuracija za Bošnjake u Bosni! Nema više odreknuća od dažda što pada i pada na plodnu bosansku zemlju! Nema više poreknuća ni Kulina bana, ni Husejna kapetana, ni Alije predsjednika. Bošnjaci su čuli glas svog pjesnika, koji im ovako reče: – Trebalo bi načas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati… Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem… Trebalo bi se odkameniti i proći bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada… (Mak Dizdar).

Stoga, Dobri Bošnjaninu, kad ti u oktobru ove godine dođu kući da te opet pitaju ko si, odakle si, koje si nacije, koje si vjere, kojim jezikom govoriš i šta imaš od imetka – ustani i stani pod svojim suncem i sa svojom sjenkom progovori iz čistog i iskrenog srca s kojim si se konačno sastao i reci im glasno tako otkamenjen da se do neba čuje što ti je na duši. Reci im da dobro upamte i da tvrdo zapišu za sva vremena – Ja sam Bošnjak po ocu i materi! Ja sam iz ovih bosanskih krajeva po djedovini! Vjera mi je islam (a neki Bošnjaci mogu biti i druge vjere ili bezvjere, neka im je to po volji)! Jezik mi je bosanski! Nisam bogat po imetku, ali sam sit u duši! Ja nikog ne mrzim ni po vjeri ni po naciji. Poštujem svačiju naciju, ali svoju naciju volim i zato sam ponosni Bošnjak. Ja sam sretan kad vidim da su svi ljudi sretni sa mnom u mom komšiluku i u mojoj zemlji!

          Dragi Bošnjaci, ovo je važno vrijeme u našoj modernoj povijesti pa zato osjećam potrebu da vas sve pozovem u domovini i svijetu da na sljedećem popisu u oktobru 2013. god. svom potomstvu ostavite jasnu poruko o tome ko ste i šta ste.

U nama i oko nas Bošnjaka ne smije više nikada biti dilema oko bitnih odrednica našeg identiteta. Uistinu, ni jedan savjestan i odgovoran Bošnjak nema razloga da se dvoumi oko svoje nacije, oko svoje matične zemlje i oko svog jezika. Isto tako, niko izvan našeg nacionalnog korpusa nema pravo da nam postavlja pitanja oko našeg prava na nacionalno i jezično ime. Mnogo je više pitanja koja mi Bošnjaci možemo postaviti drugima u vezi njihovog odnosa prema bosanskim nacionalnim i kulturnim vrijednostima.

Očito, neke stvari u nama i oko nas su bile postavljene naopako pa ih sad valja vratiti u pravi i prirodni položaj. Zasigurno, sljedeći popis je naše bošnjačko i bosansko “biti ili ne biti”. Pitanje je sad da li ćemo biti u stanju da vratimo i zastalno ustanovimo  naš pravi i prirodni položaj u našoj zemlji, položaj  koji nam pripada po novome slovu, ali po starome dobrom bošnjačkom duhu, koji se iznova rađa da nam pokaže da se moramo probuditi, uozbiljiti i zaštititi od budućeg genocida iz našeg duha i duše, iz naše misli i riječi, iz našeg rada i djelovanja, iz naše dove i džamije, iz naše kuće i škole, iz našeg polja i sa našeg brda, uz našu rijeku i na našoj granici, sa našim perom na našem papiru, a to je naš popis gdje ćemo pokazati da su naša nacija, naša vjera i naša kultura dostojne poštovanja, baš kao što su ovih dana dostojne našeg poštovanja mnoge probošnjačke nevladine organizacije, koje su uradile veliki posao na nacionalnom buđenju Bošnjaka. Svima im se od srca zahvaljujem.

No, posebnu zahvalnost upućujem Islamskoj zajednici na čelu sa reisu-l-ulemom Husejnom ef. Kavazovićem, koja je kroz rad i djelovanje imama, muallima i hatiba uradila najveći i najvažniji posao sa našim narodom za ovaj, zasigurno, najvažniji popis u modernoj historiji Bosne i Hercegovine.

Zbog svega toga, uvjeren sam da će Bošnjaci dobiti bitku na sljedećem popisu u korist svog nacionalnog i kulturnog  suvereniteta, subjektiviteta i konstituiteta u svojoj suverenoj, nezavisnoj, nedjeljivoj, slobodnoj, demokratskoj i europskoj državi Bosni i Hercegovini.

“Svaki Bošnjak je odgovoran za drugog Bošnjaka”

Predsjednik

Svjetskog bošnjačkog kongresa

reisu-l-ulema emeritus dr. Mustafa Cerić