Porodična manufaktura

Beograd je divan grad, kao i ljudi. On ima svoju dušu, koja je velika i sve prihvata. Međutim, i čuda se dešavaju u njemu, i to nevjerovatna. Recimo Vaskrsenje. Ne, niste pogrešno pročitali i nije štamparska greška, u Beogradu je prije nekoliko nedjelja vaskrsao Muhamed Jusufspahić, muftija srbijanski. Projavio se ovaj gospodin, koji se doskora malo bavio problemima muslimana, a više unosnim biznisom.

Naime, u beogradskoj čaršiji je dobro poznato da se dotični, kao i cijela porodična manufaktura Jusufspahić, odavno bave skidanjem zlih čini, pravljenjem zapisa, prodavanjem čudotvornog prstenja iz Egipta i drugih sličnih đinđuva. sve pod plaštom pomaganja ljudima da se oslobode zlih duhova i crne magije.

Sada, što nisu samo muslimani mušterije, već tu ima i lakovjernih hrišćana, kao i nevernika, nema veze. Kod Jusufspahića vlada deviza „plati pa klati“. Što se cjenovnika tiče on je jako interesantan, od 50 evra pa naviše, samo što niko, vjerujem, pa ni dotični muftija, ne zna da objasni kako islamski zapisi, pa makar i urađeni za dobro, mogu da pomognu hrišćaninu. Pritom, ovde je u pitanju poigravanje sa nesrećnim ljudima koji u svojoj patnji i nevolji posežu za svakom slamkom koja im se pruži.

Igrom slučaja, autor ovog teksta je imao priliku da se prije nekoliko godina lično uveri da ovo nisu prazna naklapanja.  Baš u Bajrakli džamiji saznah da je stari muftija Hamdija „veliki bijeli mag“ i rečeno mi je, ukoliko mi treba pomoć, da dođem u nedjelju posle jedanaest sati u džamiju gdje će me on primiti. Napomenuto mi je da bi bilo lijepo dati mu nešto novca, koliko sam u mogućnosti, ali obično je to (gle čuda, opet se ponavlja) cifra – pedeset evra.

Razume se da mi nije palo na pamet da odlazim belom magu, jer niti mi je takva vrsta pomoći potrebna, niti imam novca za rasipanje, a u krajnjoj liniji nisam pogodna „ovca za šišanje“. Međutim, ljudi koji su u nevolji pristaju na sve, a koliko ih je na ovaj način prevareno samo Bog zna i Jusufspahići.

Tako je bilo za vrijeme, da kažem, vladavine Hamdije Jusufspahića. Međutim, ovu praksu je nastavio i njegov sin, a sadašnji muftija srbijanski. Nije mi poznato jedino da li je podjednako uspješan kao što mu i otac bješe. Ali mi je interesantna činjenica da je sin naslijedio oca i na funkciji i u zanatu.
Ono što mene, kao Beograđanku i hrišćanku, zanima jeste da li se funkcija muftije nasljeđuje ili postoji neki izbor i koji su kriterijumi za postavljanje istog? Koliko znam, Islamska zajednica nije monarhija, pa da sin nasljeđuje oca, kao što je u Beogradu slučaj. Međutim, kao što rekoh, u Beogradu je sve moguće.

Nego, da se vratim na rrojavu muftije srbijanskog. Ehlem, prva njegova projava desila se pred miting koji su zakazali vjeroučitelji sa glavnim muftijom Islamske zajednice u Srbiji, Muamerom Zukorlićem, ispred zgrade Vlade R. Srbije. Odjednom se oglasio, na opšte iznenađenje javnosti,  Muhamed Jusufspahić i zakazao nekakav kontra-miting. Svaka čast na retorici original falsifikata režima iz devedesetih.

Ova situacija je u mnogome podsjetila na Slobino vrijeme kada su zakazivani mitinzi i kontra-mitinzi. Građani u Beogradu su bili malo zbunjeni ovom pričom, jer odjednom se javlja muftija srbijanski koji se do tada po pitanju vjeroučitelja nije ni čuo. Uostalom, šta bi bio cilj kontra-mitinga i ko su ti vjeroučitelji koje on predvodi, nikome nije baš najjasnije. Poznata je činjenica da od kada je uvedena vjeronauka u škole, konkretno u Beogradu, nije bilo interesenata za islamsku vjeronauku. Možda postoji neki izdvojeni primjer, ali jedna lasta ne čini proljeće.

Kada je Glavni muftija otkazao okupljanje kod zgrade Vlade, projava Muhameda Jusufspahića se oglasila u medijima. Tako se narodu prikazalo o čemu se zapravo radi. Doduše, nikakva nova i neuobičajena pojava, već obično poltronstvo.

Ovaj efendija je pokazao da je obična marioneta zvaničnog Beograda i njegovih vazala, bošnjačkih političara izdajnika.
U međuvremenu se Ministarstvo vera oglasilo sa konstatacijom da je glavni muftija Muamer Zukorlić napustio veru!?
Objašnjenje krajnje nejasno: upustio se u političke vode?!

Ko je procjenitelj toga da li je neko napustio veru i da li taj neko uopšte zna šta je suština vere, možemo samo da nagađamo. Ali mislim da je sada svima jasno zašto je smijenjen prof. dr. Mevlud Dudić. Beograd, lijep grad otvorenog srca i velike duše, ali i grad nevjerovatnih čudesa koja bi, da nisu nevjerovatna, bila  glupa i tužna.

Autor: Ana Mileusnić

Izvor: Glas-Islama.info