Pešterski ljiljan

4
21

Sandžak PRESS – Sandžački narod je stoljećima tu na svojoj zemlji iznikao u jedan prepoznatljiv pečat opstojnosti, iako se nalazio na vjetrometini mnogih koji su željeli da zauzmu i podijele Sandžak. Između prelijepih  sandzačkih planina i nepreglednih zelenih prostranstava,  hiljadama godina, kao Zlatni ljiljani, nepokolebljivo i postojano žive ljudi koji su ponosni na svoju prošlost. Ponosni su na svoje daleke pretke koji su vješto branili svoj kućni prag i svoju domovinu.

Tu pokraj Alipašinog izvora na Pešterskoj visoravani, izniknut će jedan Zlatni ljiljan, sandzački ljiljan, po imenu Dzemail Suljević, čije ime će biti upisano zlatnim slovima na stranicama povijesti Sandžaka.

U najtežim trenucima pobješnjeloga srbijanskog terora, nasilja i političkih pritisaka i imperativa on djeluje nepokolebljivo i postojano. On govori jezikom jasnim, odrješitim, kritičkim i razumljivim. Jezikom svojih pradjedova, a to je isti onaj jezik kojeg će Vuk Karadžić putujući Bosnom i Hercegovinom čuti od lokalnog stanovništva, a onda ga uzeti i nazvati ga srpskim jezikom, dok je u isto vrijeme na prostorima današnje Srbije u upotrebi bio crkvenoslavenski jezik koji sa „srpskim“ jezikom ima veze koliko krme sa nebesima.

Političar koji je iznikao iz naroda, on govori ono što narod Sandžaka misli, osjeća što ga muči i slama  decenijama grcajući u čeljustima terora srbijanske čizme, poltrona i izdajnika. Govori o stogodišnjoj golgoti jednog naroda,o diskriminaciji na ekonomskoj i kulturnoj osnovi, nepostojanju infrastrukture, o asimilaciji Bošnjaka kroz obrazovni program. “Nije Sandžak ni srpska ni crnogorska kolonija, a vrši se ekonomska diskriminacija i kulturna asimilacija. Kako je moguće da sva bošnjačka djeca u školi uče tuđu kulturu, tuđu historiju?! Nema bošnjačke historije, već se uči srpska historija i srpski jezik” su njegove riječi.

Na vrhuncu svoje političke karijere, kada je na neposrednim izborima od strane građana direktno izabran za predsjednika opštine Sjenica, tada još uvijek na listi SDA, pokušat će da u opštinskoj upravi zavede red, rad i disciplunu, više znanja i morala te da stane na kraj korupciji, lopovima i prevarantima i svakojakoj bagri i ološu, te moralnim nakazama o kojima bi se mogao napisati roman, a koji se kriju ispod plašta službenog lica.  Koji su jedno vrijeme od opštinske zgrade kao javne ustanove napravili “javnu kuću” za zadovoljavanje svojih raznih  ličnih prohtijeva i niskih strasti, što bi rekao naš narod nije se znalo ko koga…

Naravno da su među njima postojale razlike i različiti lični  intersi i intersne grupe koje su do tada bile, čak i suprostavljene, međutim, Džemail Suljević će veličinom i snagom svoje ideje, te čvrstom vjerom u moralne vrijednosti i poštenje, natjerati da se oni ujedine protiv njega, a sa ciljem da ga izbace iz opštine. Samo njega da ne gledaju njegov glas da ne slušaju, kao narod  Semud i Ad koji je stavljao prste u uši i nije slušao Allahove, dž.š., poslanike  da ne bi čuli istinu.

Nekada njegovi bliski saradnici, stranačke kolege i “prijatelji”  će, nakon što je pojedinima, on kao predsjednik opštine obezbijedio položaj, posao, zapošljenje i druge benefite, nastojati da po svaku cijenu i ne birajući metode omalovaže njegov rad, njegovu ličnost i dostojanstvo. Među tim osobama prednjačit će jedan čovjek nikakvog obrazovanja i vaspitanja te moralnih kvaliteta, a o znanju i stručnosti da ne govorimi. Koji je jedva završio osnovnu školu, a diplomu srednje kovačke škole će dobiti preko poznatog sjeničkog sira i pršute sa Pešteri. Tu poznatu i isprobanu metodu u kombinaciji sa brojkam će koristiti i kasnije kada je trebao polagati državni ispit za rad u opštini, jer je vremenom takav čovjek od običnog potrčka i kurira pa preko magacionera  dogurao do službenika.

Taj čovjek će se visoko zahvaliti Džemailu na svemu što je on učinio za njega, što mu je on otvorio vrata opštine, mako sa ulice i dao mu posao u opštini. Što je htio da ga učini svojim ličnim šoferom te mu i platio obuku i polaganje vozačkog, kada se   ispostavilo da je to bila nemoguća misija i da on ne može položiti ni da vozi kolica, onda je na isključivo insistiranje Džemaila primljen u opštini kao kurir. Taj čovjek koji se do tada Džemailu i svima predstavljao kao dobar i pošten čovjek, dobar vjernik, koji ide u džamiju, dolazi na džumu, klanja pored svog “dragog” predsjednika Džemaila, otkrit će svoje pravo lice licjemera i ulizice  na taj način što će na sjednici na kojoj se raspravljalo o tome da li su sve opštinske službe zadovoljne radom predsjednika, glasati protiv Dzemaila i zahvaliti mu se sočnim psovkama i uvredama, jer je on oduvijek u Džemailu video samo “zlatnu koku” koja mu može donijeti posao i druge materijalne koristi. Zato se i vrtio oko njega, smješkao i podrzavao ga, kao svaka neškolovana ulizica, jer njihov obrazac ponašanja je isti.    Sa takvim ljudima i ološom nije mogao više raditi, pa je dao ostavku na mjesto predsjednika opštine, a i na mjesto predsjednika SDA Sjenice, kasnije će osnovati svoju stranku NPS čije je predsjenik danas.

Ono što su mu zamjerili tada, a i ono na šta mu zamjeraju danas je izbor kadra i na ljude oko njega, jer mnogi će i danas kada je aktuelan  u njemu vidjeti samo “zlatnu koku”. NPS je do danas trebao iznjedriti još mladih školovanih i sposobnih  Zlatnih ljiljana.

Stara ljubav zaborava nema

Principi na kojima bi u Sjenici i cijelom  Sandžaku mogla funkcionisati koalicija SDA-SDP, mogli su se prije nekoliko dana vidjeti na zvaničnom sastanku kojem je prisustvovala vrhunska SDA-SDP.

Kao u stara dobra vremena ljubavne idile između Sulja i Rasima. Kada je postojala samo SDA, a koju će narušiti patološka ljubomora Sulja, te sumnja u vjernost  svoje nestašne mlade, Rasima. Nije mogla da odoli izazovu novih avantura i uputila se auto stopom u potragu za čvrstim momcima Beogradskog asfalta.

Nakon deset i više godina, Suljova raspuštenica, onako ofucana i izlizana koja nije potrebna nikom više, bi da se vrati, ali ni Suljo više nije u onoj mladosti i snazi,  pa bi mu svaka pomoć u stare dane dobro došla.

Crvena zvijezda na zelenoj zastavi

Predsjednik opštine Sjenica, Muriz Turković inače poznati mesar i derikoža, nije baš zainteresiran za koaliciju „Crvena petokraka na zelenoj površini“ dobio je znakovit poziv od ljidera,  „Predsjedniče prihvatite koaliciju i spasite se“  koji se baš i nije nasmijao na ovu „šalu“, odnosno ljiderov išaret.

Osim partijskih i unutarpartijskih razmirica koalicija SDP-a i SDA plodno je tlo za Sandžačke šerete, koji su već „odlučili“ da će novi službeni pozdrav  u opštinskim i stranačkim prostorijama  biti  „ Seljam aljejkum drugovi“, a i  u  razmatranju je prijedlog da na zastavi buduće koalicije bude  fes i Tadićev čekić.

Autor: M. M.


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

4 KOMENTARI

  1. Pravi čovjek na pravome mjestu,istinski borac za prava Bošnjaka,treba mu vjerovati i dati bezrezervnu podršku i pomoć svake vrste.Posebno treba istaći da nije prevrtljiv da je srcem i dušom patriota!!

  2. Dopada mi se Džemo, drži se principa, u borbi za nacionalni interes on je nazmenjiv, ima petlju!
    Prvi je prepoznao novu podjelu Sandžaka na tzv. administrativne regione, inače bi ta Rasimova i Suljova ujdurma prošla ne zapaženo!

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.