Paranoici u svilenim rukavicama

0
9

Paranoju kao duševnu bolest stručnjaci definišu kao sumahnitost proganjanja, kod koje duševni bolesnik umišlja da je neka veličina i da ga svi proganjaju.Baveći se svojevremeno politikom, upoznao sam dvojicu paranoika iz samog vrha srpskog intelektualnog miljea: dr. Darka Tanaskovića i Slobodana Vučetića. Ovog prvog, još dok je bio ambasador SRJ u Ankari, a ovog drugog, kao sudiju Ustavnog suda i jednu od perjanica Miloševićevog kabineta.

Prateći rad obojice do današnjih dana, primjećujem da sebi pripisuju autorstvo na davanju lekcija ne samo muslimanima Sandžaka, već muslimanima čitave planete kada je u pitanju odbrana takozvanog „laicističkog islama“ od nadirućeg „terorističkog islama“. Licemjerstvo ovog prvog sam prepoznao još pri prvom kontaktu sa njim u njegovoj rezidenciji u Ambasadi u Ankari, kada sam uvidio da je za takvu vrstu osobe sasvim normalno da jedno priča, drugo misli, a treće radi. Dakle, i u to vrijeme u potpunosti je podržavao spoljnu politiku turske diplomatije na zvaničnim skupovima i pri oglašavanju, a nije tako mislio. A mislio je upravo onako kako sada misli nalazeći se na položaju ambasadora Srbije u Vatikanu i pri oglašavnju u anatemisanom listu „Blic“. A ovaj drugi, dakle Slobodan Vučetić, kolumnista u istom listu, za razliku od ovog prvog (vjerovatno što nije stručnjak u ovoj oblasti), u potpunosti prihvatajući mišljenje ovog prvog, daje sebi za pravo da bude glasnogovornik onih koji stoje na bedemu odbrane od nadirućeg „terorističkog islama“, u svom zadnjem obraćanju putem anatemisanog lista djelovanje Glavnog muftije nazva „Zukorlićev neoosmanizam“.

U vezi sa vjerskim i političkim stavovima cijenjenog muftije Zukorlića, obojica se kao hijene priključiše lavini napada, i to ne onda kada se očekivala reakcija srpske zvanične politike, već onda kada se ta lavina već smirila. Ali, polazeći od toga da obojica imaju hipoteku Miloševićevih savremenika i da njihovi vapaji ne dopiru do onih koji o tome odlučuju, kao šlagvort u odbrani svoje opravdane paranoje pominju izlaganje ministra spoljnih poslova Turske, Davutolua, u Sarajevu 16.10.2009. godine, na međunarodnoj konferenciji na temu „Osmansko naslijeđe i muslimanske zajednice na Balkanu danas“. U vezi sa govorom ministra Davutolua, ovaj prvi, dakle Tanasković, njegovo izlaganje naziva „ponesenom besjedom bez presedana“ sa programskim političkim ciljevima turske politike i namjerama da se „zlatno doba Balkana“ mora ponoviti integrisanjem Balkana Turskoj. Ovaj drugi, slijedeći ovog prvog, upozorava da su ideje Davutolua naišle na izuzetno plodno tlo u svijesti političkog djelovanja muftije Zukorlića. Nadalje, on u svojoj kolumni, koristeći ranije metode miloševićevske paranoje i poznavanje nakaradnog srbijanskog Ustava, smatra da je djelovanje Muftije protivustavno i usmjereno na rušenje ustavnog poretka, što drugim riječima znači da savjetuje organe gonjenja da se Muftija procesuira, a što znači da se stavi na optuženičku klupu Specijalnog suda.

Hajde da koristimo terminologiju ovog drugog, pa da mu kažemo njegovim jezikom – „malo morgen“. Svjesni bošnjački intelektualci Vas, kao iskusnog pravnika, pitaju šta Vas navede na takav zaključak. Da li samo iz konteksta Muftijinih riječi koje u zadnjim rečenicama paraju Vaše paranoično uho, ili iz cjelokupnog djelovanja Muftijinog od dvadesetak godina. Čitajući između redova Vaš tekst „Zukorlićev neoosmanizam“ cijenimo da je Vaše uho bilo gluho na dvadesetogodišnje Muftijino ukazivanje na svakojako kršenje manjinskih i ljudskih prava Bošnjaka Sandžaka, a sada nam je itekako jasnije da ste Vi bili jedan od kreatora brisanja Bošnjaka iz Ustava, kao konstitutivnog naroda. A sada je Vaše uho postalo paranoično budno kada Muftija glasno na javnom skupu upozorava srpsku vlast da se i u Sandžaku može ponoviti kosovski scenarij ako zvanični Beograd za sagovornike uzme Sejda Bajramovića ili Rahmana Morinu iz redova Bošnjaka, a bude ignorisao faktičku legitimnost Muftije, koja je nesporna. Pa, zar Vama kao iskusnom pravniku i kreatoru amandmana na Ustav, kojim je verbalni delikt ukinut, nije jasno da dvostrukih standarda ne smije biti i da se Muftija za javno izgovorenu riječ, a pogotovo kada je istinita, ne smije procesuirati. Zar Vi mislite da će bošnjački narod nijemo posmatrati njegovo eventualno hapšenje i zar mislite da je istina ono što Vam prenose oni koje ste Vi sami ustoličili u Beogradu. Naravno da je i bošnjačkom narodu i samom Muftiji jasno, a i Vama, da se Bošnjaci neće latiti oružja u bukvalnom značenju te riječi, jer ga i nemaju. Ali, bošnjački narod je pojavom svog vizionarskog lidera postao svjestan nečeg drugog, a to je da je oružje u srcu jače od tenka i rakete. A ovo oružje kaže da će Bošnjaci na čelu sa svojim liderom ignorisati svako nametnuto rješenje, diktirano asistencijom onih koji su izgubili legitimnost.

Kada se pođe od toga da zahtjevi jednog entiteta mogu imati dvije dimenzije, dakle maksimalističku i minimalističku, a ako rješenje problema podrazumijeva dijalog na koji se poziva Muftija, kako onda vi, Vučetiću i Tanaskoviću, smatrate da Muftija ugrožava teritorijalni integritet i ustavni poradak, kada znate da iskreni dijalozi imaju za rezultat srednje rješenje između ova dva zahtjeva. Iskreni i transparentni Muftija vas sa pozicije vjerskog lidera upoznaje i otklanja vašu paranoičnu dilemu oko toga da li bošnjački muslimani pripadaju takozvanom laicističkom islamu, da li podržavaju vehabizam ili pak takozvani teroristički islam. Ovom prvom, dakle dr. Tanaskoviću, kao orijentalisti, dobro je poznato da muslimani od odlaska Osmanlija sa ovih prostora pripadaju sunitskom islamu i hanefijskom mezhebu, koji podrazumijeva prihvatanje u svakoj datoj situaciji takozvanog srednjeg rješenja, dakle ono koje je pomiriteljsko, ono koje ne ugrožava nikoga i koje se pridržava kur'anskog principa da „nema prisile u vjeru“ i da kao osnovu pri svakom rješavanju problema uzimaju dijalog.

A kada smo kod dileme na zadatu temu oko povratka Osmanlija na ove prostore i pojma neoosmanizam, i onom prvom i ovom drugom, dakle kolumnisti Vučetiću, očigledno nisu jasni ovi sociološko-fizolozofsko-historijski termini. Obojica dobijaju ospice pri pomisli da se na ove prostore ne vrati danak u krvi, ili ropstvo od 500 godina, a što se tiče Kosovskog boja, pravo lice su pokazali gazimestanskim miloševićevskim oklupljanjem prizivajuću nebeski narod u rat sa cijelim svijetom. To je, dakle, mračna strana osmanizma. A što se tiče svijetle strane upravo tog osmanizma, o njemu govori u svojoj knjizi poznati srpski historičar Olga Zirojević, objektivno nas upoznajući sa time da je upravo srpsko dijete, mali Bojan iz rogatičkog sela, zbog tog „danka u krvi“ doživio najsvjetlije trenutke u cijeloj srpskoj historiji, kada je u liku Mehmed Paše Sokolovića, velikog vezira na turskoj Porti, jedini doživio da služi i isprati tri sultana. A što se tiče „teškog ekonomskog života raje pod Turcima“, cijenjena Ogla Zirojević kaže da je raja plaćala samo porez od 10%, da niko silom nije primoravan da prihvati islam, da niko od raje nije bio obavezan da služi turski asker (vojsku) koji je trajao 15 godina, te da je i danas kod raje ostala uzrečica „pusto tursko“, alidirajući na rahatluk koji je raja uživala pod Turskom, a završavajući misao konstatacijom da je danas srpski seljak uništen nametima od same države.

No, ovim podsjećanjem na historiju nije mi želja da ubijedim čitaoca, ili ovu dvojicu, da sam zagovornik ideje da ubijedim srpskog seljaka da neoosmanizam nije „baja“, već da ukažem na matematičku istinu da u ovom vijeku kompjutera i ustanovljenja novih principa međunarodnog prava, posebno oko nemijenjanja granica, tako nešto je neizvodljivo, pa zbog toga ovakva Srbija, sa ovakvim paranoičnim intelektualcima, ne mora da strepi od nekog tamo Muftije, a ako ih je strah od njegovog imanskog i srčanog oružja, onda ih razumijemo, jer od ovog oružja još nije pronađena adekvatna odbrana. Zbog ovoga im je cijenjeni Muftija i poručio da su Bošnjaci odlučili da više ne mole, već da uzimaju ono što im po njihovim zakonima pripada i po Božjoj pravdi. A sve zbog njima dobro poznate sentence da je „bolje jedan dan živjeti kao lav, nego sto godina kao ovca“. Ako je ovo ugrožavanje ustavnog poretka, onda gospodo Darko i Slobodane preformulišite svoj savjet za hapšenje Muftije na hapšenje svih Bošnjaka Sandžaka

Autor: Mahmud Memić

Izvor: Glas-Islama.info


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.