Vatikan – Uprkos hapšenju šest lica u Londonu zbog sumnje da su planirali napad na papu, on je nastavio je svoju posjetu Britaniji. Subota je rezervisana za premijera Camerona, ali i žrtve skandala koji potresa Katoličku crkvu.
Papa se navodno sastaje sa žrtvama seksualnog zlostavljanja od strane sveštenika-pedofila. Riječ je o skandalu koji mjesecima potresa katoličku crkvu. Ovaj termin službeno nije najavljen ali ipak izaziva veliku pažnju. S obzirom na oštre kritike britanske javnosti pred dolazak Benedikta XVI u ovu zemlju, vrlo je vjerovatno da će se papa i u Velikoj Britaniji sresti sa žrtvama. Vatikan obično objavi da je došlo do susreta, nakon što se on završi.
Papa je danas (18.09.) prijepodne održao misu u Westminsterskoj katedrali. Osvrnuo se na seksualno zlostavljanje djece i učenika. “Zlostavljanje od strane crkvenih lica izazvalo je beskonačnu patnju nevinim žrtvama”, rekao je papa tokom mise i dodao: “Taj sam neopisivi zločin doživio kao sramotu i poniženje. Izražavam žrtvama duboko žaljenje”. Iz njegovog okruženja je procurila informacija da će doći do susreta sa žrtvama. U subotu je u Londonu najavljeno održavanje demonstracija protiv dolaska pape u ovu zemlju. Demonstranti su planirali da krenu od “Hyde parka”, prođu kroz centar Londona i došetaju do sjedišta vlade u “Downing Street-u”.
U subotu uveče se u Londonu održava najveća manifestacija tokom posjete pape Velikoj Britanji. Riječ je o večernjoj misi u Hyde parku, na kojoj se očekuje 80.000 posjetilaca. Upravo u blizini Hyde parka radilo je i čistilo ulice šest muškaraca iz Sjeverne Afrike, koji su uhapšeni u petak (17.09.) pod sumnjom da su pripremali teroristički napad na papu. I dalje je nejasno da li su oni zaista planirali teroristički napad ili ne.
Ekumenski dijalog
Benedikt XVI se u petak pobrinuo za ekumenski dijalog. On se susreo sa poglavarom Anglikanske crkve Rowanom Williamsom koji je pohvalio papine riječi o značaju koji ima vjera za društvo. „Vaša temeljita i duboka analiza evropskog društva bila je važan doprinos javnoj debati o odnosima između crkve, odnosno vjere i kulture.”
Papa je rekao da je za kulturu, koja se sve više udaljava od kršćanskih korijena, važan ekumenski dijalog i saradnja. Papa je indirektno pomenuo i pomalo napete odnose između Katoličke i Anglikanske crkve. “Ne namjeravam ovdje govoriti o poteškoćama na našem ekumenskom putu, do kojih je došlo u prošlosti i koje će se ponovo pokazati. Ti sporovi su svima, koji su sada ovdje, poznati”, rekao je papa. Time je papa mislio na zaređivanje žena ali i na blagoslov homoseksualnim brakovima, što Katolička crkva odbija. Kao prvi papa u istoriji on se jučer u Westminsterskom holu, najstarijem dijelu britanskog parlamenta, obratio predstavnicima politike i društva. Njegov govor je tom prilikom pratilo 1.800 zvanica.
Vjera se potiskuje na rub
Papa se tom prilikom osvrnuo na finansijsku krizu. “Postoji široki konsenzus, da je nedostatak solidnih moralnih principa doveo do velikih poteškoća, od kojih sada pate milioni ljudi na cijelom svijetu”, rekao je Benedikt XVI. On je dodao da se vjera i kršćanstvo potiskuju na rub. “Mnogi govore o tome da se glas vjere, (crkve) ućutka ili da se svede samo na sferu privatnog. Drugi opet traže da se odustane od javne proslave vjerskih praznika poput Božića jer bi to na neki način moglo povrijediti pripadnike drugih vjera”, rekao je papa. Na putu do Westminster Abbey papu je nekoliko stotina demonstranata dočekalo povicima „Anti-Krist”. Britanska televizija to nije prikazala.
Izvor: IslamBosna.ba
vestiprenosimodokumentafilmfotodevedesete.Apel za zemaljsku pravdu
Kristofer Hičens
18.09.2010.
Čitajući novu sjajnu knjigu Diarmaida MacCullocha Hrišćanstvo: Prvih tri hiljade godina (istoriju obeleženu generalnom, doduše anglikanskom, blagonaklonošću prema toj temi), pronašao sam sledeći pasus iz pera kardinala Džona Henrija Njumana, iz njegove čuvene odbrane vere, Apologia Pro Vita Sua:
Za Katoličku crkvu je bolje da Sunce i Mesec padnu sa nebesa, da se svet sruši i da milioni ljudi pomru od gladi u najgorim mukama… nego da jedna duša, neću da kažem bude izgubljena, već da počini jedan jedini oprostivi greh, da svesno kaže neistinu ili da bez opravdanja ukrade jednu jedinu paru.
Za nekoliko dana, Jozef Racinger će otići na jedno od najvažnijih putovanja svoga papinstva, i doći će u Britaniju da objavi beatifikaciju autora ovih znamenitih reči. Danas ne pišem o katoličkoj dogmi, niti imam prostora da raspravljam o histeričnom, totalitarnom fanatizmu Njumanove izjave, čiji je autor učen čovek, hvaljen zbog svoje relativne „umerenosti“. Samo se pitam šta bi bilo sa crkvom kada bi se na nju primenili bilo kakvi kriterijumi nalik ovim Njumanovim.
Kako su nas nedavno podsetili, Rimokatolička crkva smatra da je bolje da ignoriše plač silovane i zlostavljane dece, i da iznalazi opravdanja i alibije za silovatelje, i da svesno proizvodi gomilu neistina, i da novac koji je navodno sakupljan za pomoć siromašnima troši na potplaćivanje i ućutkivanje svedoka, sve je to bolje nego da trag jednog poniženja ili neugodnosti ostane na odori veličanstvene ljudske tvorevine zvane crkva, ili da se bilo kako ograniči njeno samoproklamovano pravo da bude sudija na sopstvenom procesu.
Početkom godine, kad su se rimokatoličke vlasti od Irske, preko Nemačke, Austrije i Belgije, do Sjedinjenih Država, našle pred optužbama za decenijsko seksualno napastvovanje i njegovo potonje poricanje, postavio sam u novinama jednostavno pitanje. Zašto se ovim ne bave policija i sudovi? Zašto tražimo od crkve da „dovede svoju kuću u red“, što je izraz koji upravo definiše sam problem? Zašto praktično nijedan počinitelj, sveštenik ili biskup, nije priveden pravdi, a čak i kad jeste, zašto je to bilo posle dugog perioda zaštite koju su mu pružali sami crkveni „sudovi“? Nakon toga, ovo pitanje sam telefonom postavio i Džefriju Robertsonu, britanskom pravniku sa zavidnim iskustvom u međunarodnom humanitarnom pravu. (Možda vredi pomenuti, nas dvojica smo poslednji put sarađivali u kampanji protiv „Britanskog zakona o sukcesiji“, arhaičnog propisa koji legalizuje diskriminaciju katolika.) Ovo su mi bile najpametnije potrošene pare u životu. Pošto se grupa velikodušnih humanista i ateista složila da sakupi novac za njegovu vrlo skromnu nadoknadu, Robertson je načinio podrobni pravni podnesak protiv pontifikata i učinio ga dostupnim svim zainteresovanim ili pogođenim stranama. Pod naslovom: Slučaj Pape: Odgovornost Vatikana za kršenje ljudskih prava, knjigu je u Britaniji upravo izdala izdavačka kuća Penguin Books. (U Sjedinjenim Državama će biti objavljena u oktobru.)
Kao da su planirana da se poklope sa objavljivanjem knjige, i sa dolaskom Racingera na britansko tlo, nedavno objavljena saznanja o trulom stanju crkve u Belgiji dodatno su zaoštrila čitav skandal. Sada penzionisani biskup iz Briža, Roger Vangheluwe, po sopstvenom priznanju je kriv za incest i silovanje, pošto je redovno „zlostavljao“ svog nećaka od njegove pete do osamnaeste godine. Njegov pretpostavljeni, poglavar belgijske crkve, kardinal Godfried Danneels, snimljen je na traci kako traži od žrtve da ćuti. U kasnije sačinjenom izveštaju, koji su naložile sekularne vlasti Belgije, otkriveno je da ovaj nivo morala vlada čitavom crkvenom hijerarhijom, pošto je crkva sebi davala za pravo da „prašta“ silovateljima i da se ostrvljuje na njihove žrtve. Belgijska policija se pre nekoliko meseci, prilično dockan, konačno probudila iz svoje tipične obamrlosti i izvršila raciju na neke crkvene objekte, u potrazi za sakrivenim dokazima. Jozef Racinger, koji do sada ni jednom rečju nije osudio svoje belgijske poslušnike, brže-bolje je zaskičao – protestujući protiv intervencije zakona.
Robertsonov podnesak počinje detaljnim opisom sistema za zataškavanje silovanja dece, koji zajedno sprovode lokalne katoličke vlasti i Kongregacija za doktrinu vere u Rimu, telo na čijem je čelu, u vreme prethodnog Pape, bio sam Racinger. (Toliko je ovo ometanje pravde bilo flagrantno, da su mnoge čuvene katoličke apologete sada počele da krive pokojnog Papu kako bi oslobodili krivice njegovog zamenika i naslednika, dok sve vreme i dalje guraju Jovana Pavla II kao kandidata za sveca!) Podnesak se zatim nastavlja pažljivim preispitivanjem prava Vatikana na državnost, kao i tvrdnje da ta državnost obezbeđuje pravni imunitet Papi, čak i u slučajevima ozbiljnog kršenja ljudskih prava. Robertson s lakoćom pokazuje da su obe tvrdnje komično besmislene, kao i da se temelje na istoriji sramne kolaboracije s diktatorskim režimima i na skrivanju zločinaca.
I sam kardinal Njuman je bio sumnjičav po pitanju proglašenja papske nepogrešivosti krajem 19. veka. Takođe je tražio da bude sahranjen u istom grobu sa svojim životnim saputnikom Embrouzom St. Džonom. Katoličke vlasti su sada bezobrazno ekshumirale tela, ne našavši ništa što je odolelo truleži i što bi moglo da posluži kao relikvija. To je samo po sebi dovoljno groteskno, ali ne u takvoj meri koliko je groteskno njihovo izigravanje progonjenih nevinašaca kad god se suoče sa svojim razvratnim zločinima. Sada konačno postoji precizan vodič za pravnu odštetu, koji može upotrebiti žrtva ili tužilac, i iskoristiti ga za dovođenje jedne ljudske tvorevine, i njenog glavnokomandujućeg, pred lice pravde. Sunce i mesec ne moraju da padnu i čovečanstvo ne mora da pomre u mukama kako bi se okajao ovaj greh – potrebna je samo prosta primena zemaljske pravde. Da li će nam ona zaista i dalje biti uskraćena?
Kristofer Hičens,Slate, 13.09.2010
E,DA IMA OVO KO DA PROCITA.