Kada za to dođe vrijeme, vjerovatno će politikolozi i analitičari isticati kao neponovljiv primjer političkog gubitka Rasima Ljajića, koji je za dvije godine apsolutne vlasti u Sandžaku i izuzetno velikog uticaja u Vladi uspio da među Bošnjacima spadne na ispod 5% podrške.
I tih nekoliko procenata čine zaposleni u njegovim strukturama vlasti i njihove porodice, kao i oni kojima su obećana radna mjesta ili neke privilegije. Slično stanje mu je i u srpskoj SDP, gdje je nedavno nekoliko odbora ove stranke iz južne Srbije prešlo u druge stranke. Očito da nema fajde ni od otvorenih državnih fondova iz kojih se izdašno finansiraju lokalne kampanje. Šporeti, mobilni telefoni, paketići i šta sve, jer se socijalni ministar pred svake izbore širom Srbije sjeti napaćenog naroda i proradi mu „humanost“ i „dušebrižnost“. No, šta li će činiti dalje kada ni Predsjednik, ni Vlada, ni Skupština već duže vrijeme nisu platili ni struju koju su potrošili. A lijepo reče i Tomislav Nikolić nakon izbora u Negotinu: „ E, da vidimo šta će Rasim Ljajić raditi na republičkim izborima i da li će imati pet miliona šporeta da podijeli građanima.“
A u Sandžaku je situacija na vrhuncu paradoksa. U septembru mjesecu Vlada se sjetila da odobri 28 miliona eura za investicije u ovoj regiji. I to baš sada, u najvećoj krizi, pred sam kraj građevinske sezone. Motiv ovog naglog zaokreta Vlade prema Sandžaku najbolje ilustruje razgovor Zorana Drobnjaka iz Direkcije za puteve sa Ljajićevim gradonačelnikom i predsjednicima opština prilikom uručenja ove odluke. Reče Drobnjak: „E, ako sa ovoliko para ne pobijedite Muftiju, nemojte da mi izlazite na oči!“ A na to će jedan od prisutnih: „Eee, al’ Muftija je navikao da pobjeđuje sa najmanje pet nula, pa će trebati još para da se nadoknadi gol razlika.“
Kada se zna da je ovaj potez Vlade uslijedio samo osam dana nakon sukoba žandarmerije sa građanima 4. septembra na Hadžetu, nema sumnje da je odluka pendreke i kacige zamijeniti novcem za investicije do sada najpametniji iskorak prema Sandžaku i Bošnjacima. Bit će asfalta i druge infrastrukture, ali za SDP nema spasa. A kako bi i bilo kada su toliko podcijenili svoj narod, misleći da ga kroz izdaje i prevare mogu omalovažavati i ponovo ga novcem kupiti. Ne, ovaj narod to ne dozvoljava. Uprkos stogodišnjem tlačenju, siromaštvu i obespravljenosti – nije glup. Naprotiv, sve te patnje su mu toliko izoštrile um da niko nipošto ne bi smio podcijeniti njegovu inteligenciju.
Zapravo, krah Ljajićeve politike, prije svega, leži na moralnom kolapsu njega i njegovih saradnika. Baš onakav kakav je, takve je i okupljao. Duboko uvjeren da je politika moć prevara, malverzacija, zloupotreba, laži i demagogije, i to što duže, a da se ne otkrije, širi svoju političku ideju i metodologiju na nove kadrove i aktiviste. Zato je uspio da ima dvije političke stranke, a da ostane bez političke ideologije. Kune se u jedinstvenu Islamsku zajednicu, a nikada nije prekidao saradnju sa M. Jusufspahićem i J. Lekovićem, a iz dana u dan sve više njegova Regionalna televizija promoviše otpadnike od Islamske zajednice.
A ponašanje njegovog gradonačelnika je posebna priča. Za ovoga se može reći da, u svojevrsnoj groznici, i budan i u snu sanja Muftiju. Trudeći se da smozga nešto pametno, kako bi naudio simbolu svog straha i propasti, traži da uposli kadrove koji bi izazvali štetu Mešihatu i Univerzitetu. Ako kandidat ima neku vezu sa ovim institucijama, posebno dobija na značaju. Taj razgovor obično počinje pitanjem: „Šta misliš o Muftiji“, pa shodno odgovoru, kvalifikacije i grdnje ponekad odu jako nisko. Za Internacionalni univerzitet se kaže da ga vodi „polupismeni hodža“, „da ih sve treba pohapsiti“ i da će se on „pobrinuti da se to zatvori“. No, stari su rekli: „Pljuni gore, a ono po tebi.“
Ipak, vrhunac spletki desio se nedavno prilikom susreta brojne delegacije stranih i domaćih novinara sa Muftijom u organizaciji Medija centra iz Beograda, koji je protekao u najboljem redu, uz žaljenje novinara što nisu imali više vremena za ovaj razgovor. Nakon ovog susreta, u toku ručka, izvjesna Ivana Milić, inače poznata po medijskom spletkarenju u korist Gradonačelnika i Ministra, sva navodno izbezumljena, iznijela je totalnu laž kako je „Muamer Zukorlić izbacio novinara Regionalne televizije, ne dozvolivši mu da izvještava sa ovog sastanka“. Brže bolje, Raso i Kaso pobrinuše se da NUNS izda saopštenje sa osudom u cilju „zaštite dotičnog novinara i nezavisnog novinarstva“. Autori ovog saopštenja će se morati izviniti ili će se suočiti sa pravosudnim organima za klevetu i iznošenje laži. U spletki je bilo i propusta. Iste večeri Regionalna televizija je emitovala prilog o posjeti novinara Mešihatu, bez ikakve primjedbe, što je dokaz da ih niko nije ometao u izvještavanju sa mjesta događaja.
E pa, narode, da znate u kakvim kandžama kakve vlasti živite. A i to da nijedna vlast ovaj narod i ovu zemlju nije nadživjela.
Autor: Uredništvo Glas islama
Izvor: Glas-Islama.info
