Otvoreno pismo predsjednika BKZ u Bijelom Polju reisu-l-ulemi Kavazoviću

Južni Sandžak – Poštovani Reisu-l-ulema, Esselamu alejkum! Ovim pismom želimo Vas ukratko upoznati sa stanjem našeg bošnjačkog naroda u Crnoj Gori, posebno u njenom sjevernom dijelu, kojeg mi, kao što Vam je već poznato, nazivamo Južni Sandžak.

Bošnjaci u Crnoj Gori imaju brojne probleme za koje se van Crne Gore veoma malo zna iz razloga jer su zastupljeni predstavnicima Bošnjaka uključenim kroz društvene organizacije koje su pod kontrolnom aktuelnog režima, pa se iz te pozicije ne usuđuju iznijeti istinu o pravom stanju položaja našega naroda, već to stanje označavaju povoljnim, čak primjerom za cijeli region.

Postoje brojni dokazi za težak položaj bošnjačkog naroda, od onih koji su rezultat selektivne primjene zakona na skoro svim poljima društvenih djelatnosti, posebno u dijelu zapošljavanja u državnim institucijama, posebnog tretiranja biznisa kojeg vode Bošnjaci, preko selektivne primjene zakona u oblasti obrazovanja, informativnih djelatnosti, posebno u dijelu medija koji se finansiraju iz državnog budžeta, zatim u vitalnim razvojnim projektima regionalnog karaktera, gdje je sjeverni (sandžački) region pod svojevrsnim ekonomskim embargom nametnutim od strane države. Kao rezultat brojnih primjera specijalnog rata kojeg država vodi protiv bošnjačkog stanovništva danas imamo ubrzano iseljavanje Bošnjaka sa prostora Sandžaka, čime se na skriven način sprovodi etničko čišćenje stanovništva sa ovog dijela našeg domovinskog prostora.

Nažalost, ova sumorna slika stanja bošnjačkog naroda u Crnoj Gori mogla bi se čak podvesti pod uobičajene procese, karakteristične za cijelo balkansko područje, da se ovdašnje prilike ne kompliciraju suptilnim, ali i brutalnim porobljavanjem naših nacionalnih i vjerskih institucija, koje se na taj način okreću protiv interesa i ciljeva za koje bi se trebale boriti, shodno njihovoj definiciji i programskim načelima po kojima su i osnovane. Naše nacionalne i vjerske institucije su potpuno okrenute protiv stvarnog jedinstva bošnjačkog naroda, svodeći svoju aktivnost na isključivo djelovanje u okvirima Crne Gore, i to uz primarnu funkciju interesa države koju kao standard ili pravilo postavljaju oni koji su najmanje pozvani da brinu o interesima Bošnjaka u Crnoj Gori i koji su na direktan ili indirektan način učestvovali u brojnim zločinima protiv našeg naroda. Za takvo stanje u našim institucijama odgovorni su „naši“ kadrovi koji su mogući historijski tok stvarnog jedinstva bošnjačkog naroda sveli na simuliranje našeg prisustva na nivoima političkog odlučivanja, koji je dominantno kvantitativnog karaktera, gdje se ljudi pretvaraju u brojke koje niti govore niti proizvode stvarnu snagu kojom se bošnjački narod može pokrenuti kao ozbiljan faktor u evropskim procesima koji se dešavaju. Takva inferiorna i potpuno marginalna pozicija, koja je cijena jeftinih benefita datih pojedincima iz našega naroda, previsoka je cijena za buduće procese u evropskim odnosima gdje će se pozicija jednog naroda mjeriti njegovim stvarnim učešćem u aktivnom procesu konstituiranja Evrope kao zajednice naroda. Tendencija rezultata naše nacionalne politike, jednostavno, dokazuje da se mi ubrzano iseljavamo i da će nas na ovom dijelu domovinskog prostora biti sve manje, do brzog potpunog nestanka.

Ovo pismo Vam, uvaženi reisu-l-ulema Kavazoviću, ne pišemo da bi skrenuli pažnju na sebe zarad ličnih hirova ili lične promocije, već smo duboko svjesni odgovornosti da našu bošnjačku stvarnost, o kojoj se šuti i koja se krije, iznesemo na svjetlo dana i da je izvorno dostavimo na najznačajniju vjersku, ali to istovremeno čitamo i na nacionalnu instituciju, kako bi podijelili odgovornost, što istovremeno znači i davanje šanse drugačijem odnosu prema pitanjima opstanka naše nacije na ovom dijelu domovinskog prostora.

Bošnjačka kulturna zajednica u Crnoj Gori i njen odbor u Bijelom Polju organizacija je koja čvrsto stoji na stanovištu da su Bošnjaci jedinstven evropski narod dominantno nastanjen u Bosni i Sandžaku kao svom domovinskom prostoru. Sandžak ima svoju Islamsku zajednicu koja je istovremeno i naša najznačajnija nacionalna institucija, koja nas je održala u jedinstvu naroda sve do današnjih dana i koja se nipošto ne smije prepustiti na upravljanje našim osvjedočenim neprijateljima. Iz tog razloga smo uvjereni da je Muftijstvo sandžačko naš nacionalni stožer oko kojeg Bošnjaci Sandžaka, bez obzira na njegovu teritorijalnu pripadnost u dvjema susjednim državama, moraju opstati jedinstveni u jedinstvu sa ostatkom našeg domovinskog prostora.

Ovo pitanje jedinstva Islamske zajednice sa svojim vjekovnim centrom u Sarajevu postaje sve ozbiljnije pitanje koje traži rješavanje, a ne stalno odlaganje. Ovdje u Bijelom Polju, u srcu Sandžaka, imamo evidentnu dvojnost nadležnosti koju Bošnjaci osjećaju, a nemaju snage da je samostalno rješavaju, a radi se o nadležnostima Muftijstva sandžačkog, kao legitimnog organa Islamske zajednice Bošnjaka Sandžaka, i snagom države nametnute Islamske zajednice u Crnoj Gori. Kako to da na istom prostoru jedan vjerski vođa pobija odluke drugog, kako to da se odluke jednog vjerskog centra preklapaju i narušavaju autoritet drugog – pitanja su koja sve više tište vjerničke duše. Ovakvo neriješeno pitanje ustrojstva Islamske zajednice evidentno može postati sjeme razdora među Bošnjacima, jer veliki broj Bošnjaka prosto čeka da se Islamska zajednica ovog prostora vrati u svoje prirodno stanište – u Islamsku zajednicu sa sjedištem u Sarajevu.

Kao najsvježiji primjer postojanja problema u Islamskoj zajednici jeste nedavni događaj kada je Bošnjačka kulturna zajednica u Bijelom Polju, zajedno sa džematom Nedakusi, uputila zahtjev Muftijstvu sandžačkom za pomoć u izgradnji džamije u istoimenom bjelopoljskom naselju. Naišli smo na izuzetnu spremnost za pomoć i u tom cilju je na nivou Muftijstva sandžačkog donesena odluka i sprovedeno prikupljanje sredstava za završne radove na pomenutoj džamiji u svim gradovima Sjevernog Sandžaka. U samom Bijelom Polju, glavni imam je odbio organizirati prikupljanje sredstava uz obrazloženje da se administrativne odluke Muftijstva sandžačkog ne priznaju u Odboru u Bijelom Polju iz razloga što još nije definirana prekogranična saradnja između Južnog i Sjevernog Sandžaka. Očigledno se na ovom primjeru vidi da neki imami u južnom Sandžaku očekuju odluku od političkih struktura za pitanja koja prema Ustavu Crne Gore spadaju u pitanja iz domena vjerskih organizacija koje su autonomne i odvojene od države.

Uvjereni smo, uvaženi reisu-l-ulema Kavazoviću, da riječ nije samo jezička tvorevina, već prije svega misaona i da kao takva izvire direktno iz srca, a Vaše srce je srce vjernika koji zna da smo ovaj prostor dobili na riječ, na emanet od predaka i da se emaneti moraju čuvati i nikako ne smiju iznevjeriti, pa stoga očekujemo da ovaj naš apel shvatite kao glas koji dolazi iz dubine duše porobljenog sandžačkog naroda koji se obraća svome Prvom imamu, tražeći da on učini napor da se negativan trend denacionalizacije Bošnjaka Sandžaka zaustavi i okrene u pravcu koji nimalo nije nerealan, već moguć, a uglavnom zavisi od samopouzdanja i uvjerenosti da smo jedan narod i da u tom jedinstvu imamo svoga vođu te da se također što prije uključite u, za nas, centralno pitanje rješavanja jedinstva Islamske zajednice Bošnjaka Sandžaka, kao dijela domovinskog prostora Bošnjaka, čime bi se konačno počeo rješavati problem nasilno prekinutog procesa povraćaja Islamske zajednice Bošnjaka u okrilje Rijaseta Islamske zajednice sa sjedištem u Sarajevu, započet neposredno nakon prestanka rata i agresije na našu domovinu.

Esselamu alejkum!