Za pet minuta sjedenja u razredu osjetila sam da sam ljuta na sebe. Nisam dovoljno učila, a za sat vremena sam imala ispit za sljedeći nivo arapskog jezika. Preselila sam se u Kairo kako bih živjela svoj san učenja arapskog jezika, kako bih konačno razumjela jezik Kur’ana, a ipak sam bila nespremna za ispit.
Moja nastavnica je vidjela da sam uznemirena. ‘Da li si dobro? Da te nešto ne boli?’, upitala je.
„Da …“, odgovorila sam, oklijevajući da nastavim, pokušavala sam da se saberem, ali trebao mi je neko da mi kaže- budi strpljiva, put znanja je dug i težak, ali se isplati. Stalno sam pokušavala da to sebi kažem, ali nije išlo.
Rekla sam joj: „Znala sam da će biti teško. Očekivala sam poteškoće, ali teško je, preteško je. Potreban mi je neko da mi kaže, objasnila sam joj, da je to način, da je znanje takvo, da ja to mogu uz Allahovu pomoć.
I onda mi je ispričala, i vrijedilo je svog tog osjećaja bijesa i frustracije da čujem ono što je imala i što mi je dalo nadu.
„Znaš li ko je napisao knjigu o arapskoj gramatici?“, upitala me je. “Ne,” odmahnula sam glavom, nisam imala pojma.
„Sibevejhi“, reče ona. I onda je počela da mi priča o velikom majstoru arapskog jezika, Sibevejhiju, da mu se Allah smiluje.
On nije bio Arapin, da budemo precizniji, bio je Perzijanac. Kada bi Sibevejhi govorio arapski, ljudi bi ga ismijavali. Konačno, on se zakleo da će napisati knjigu o arapskoj gramatici, i čak je nazvao el-Kitab (knjiga). On je bio tako samopouzdan. I Allah, s.v.t., mu je dao uspjeh u onome što je napisao. Do sada, sve ove vijekove kasnije, ona mi je rekla, da niko nije, ne-Arap ili Arapin, napisao gramatiku poput Sibevejhija, majstora ove oblasti.
A kada mu se smrt približila, da mu se Allah smiluje, on je počeo osjećati veliku tugu. Tugovao je zbog blizine njegovog preseljenja i pomislio je na svoje drugove. Svi ljudi oko njega su naučili Kur’an napamet, svi ovi ljudi su naučili napamet hadise. „Gdje je moj Kur’an? Gdje je moj hadis?” , plakao je on. Umjesto toga, tugovao je on, on je bio zaglavljen između Zejda i Amra, dva poznata lika u arapskoj gramatici.
Otišao je na spavanje uznemiren.
Te noći je usno san, i posjetio ga je najveći od svih velikih ljudi, Voljeni, s.a.v.s., i donio mu je radosne vijesti o njegovom trudu.
Sibevejhi se probudio shvativši da je njegov rad zaista važan, i da je sredstvo koje pomaže ljudima da znaju i razumiju Kur’an. Toliko da do sada njegova knjiga nastavlja da pomaže ljudima u njihovom razumijevanju Kur’ana.
„Ovo nije ne-Arap“, rekla mi je. „Ovo je način upoznavanja Kur’ana. Da li misliš ukoliko zaustaviš nekoga na ulici i upitaš nešto na kur’anskom arapskom, na klasičnom arapskom, da će ti moći odgovoriti? Ne, ne može to svako učiniti“, nastavila je ona “jer je potreban rad. Naporno je, ali vrijedi biti na putu nastojanja da se upozna Kur’an“.
Ukoliko je Sibevejhi, ne-Arap, mogao napisati knjigu o arapskoj gramatici, šta je onda sa vama koji imate sve vještine i talente sa kojima vas je Allah, s.v.t., stvorio? Pogledajte ono što vam je dato i razmislite kako to možete uvećati za svoj ummet i svoj džemat fi sebilillah (u ime Allaha).
Uradimo ono što je Poslanik, s.a.v.s., učinio da izgradi najbolju generaciju koja je ikada hodala ovom zemljom, pronađimo vještine i talente unutar svakog pojedinca, unutar nas samih, i uzmimo ih i koristimo ih u ime Allaha kako bismo napredovali. Ti si potreban ovom ummetu!
To ne mora biti arapski jezik, Kur’an ili hadis, to može biti bilo šta korisno, što koristi drugima.
I da, bit će borba. Ali, kao što mi je to moj dragi učitelj jednom rekao, da ga Allah zaštiti:
Budi strpljiva! Jer zaista strpljenje je svjetlo od Allaha.
Napisala: Merjem Amirebrahimi
Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
