Sandžak je pun srpske policije, žardarmerije, srpskih tajnih i javnih agenata. To se moglo vidjeti prošle hefte, prilikom protesta sandžačkih Bošnjaka zbog okupiranja vakufske parcele u novopazarskom naselju Hadžet, mjestu gdje su komunističke vlasti 1945. strijeljale nekoliko hiljada Bošnjaka predvođenim Aćif ef. Hadžiahmetovićem, sandžačkim političarem i vojnim starešinom, koji je sačuvao Novi Pazar i Sandžak od najezde horda četnika za vrijeme II svjetskog rata. Naime, gradske vlasti Rasima Ljajića, pomenutu parcelu su uzurpirali i počeli izgradnju navodnog obdaništa. Ovo je samo jedan u nizu problema koje su srpske vlasti napravile uz pomoć instaliranih bošnjačkih agenata srpske DB.
Da podsjetim, prvo je nastao problem oko formiranja Bošnjačkog nacionalnog vijeća, kada je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava donijelo rasistički pravilnik, prema kojem je bilo nemoguće konstituisati ovaj organ manjinske samouprave. Naime, kod svih drugih manjinskih naroda postojala je odredba da se Nacionalno vijeće konstituiše prostom većinom, a kod Bošnjaka, promjenom pravilnika, bilo je predviđeno konstituisanje sa 2/3 članova vijeća. Odmah nakon toga srpska Vlada je iz komisije za vjeronauku u školama razriješila predstavnika Islamske zajednice u Srbiji prof.dr. Mevludina Dudića, a na njegovo mjesto dovela poslušnog Adema Zilkića, čelnika parareligijske tvorevine. To je imalo za cilj promjenu vjeroučitelja koji podržavaju muftiju Zukorlića po sandžačkim školama. Na sva ova dešavanja pridodata je i otimačina vakufske parcele.
Uslijedio je vanredni Sabor Islamske zajednice i protesti građana.
Samo u Novi Pazar upućeno je nekoliko hiljada pripadnika žardarmerije, elitne policijske jedinice, čiji su pripadnici bili jučerašnji vojnici Milorada Ulemeka Legije i Crvenih beretki. Mnogi od ovih žandarmeraca išli su u krvave pohode po Bosni i Kosovu, dok su danas u službi srpske politike i bošnjačkih ministara u srpskoj Vladi u okupaciji Sandžaka.
No, oni su poznata priča. Za normalnog bošnjačkog insana sasvim jasna. Glavna tema su bošnjačka gamad, ona koja su se drznula ustati protiv svetosti vakufa i protiv svetosti šehidske krvi, zarad funkcija i fotelja. Sigurno bar jednom, svakom od njih majka je pričala o vakufu, o primjerima kada se tamo neko drznuo uzeti vakufsko, o prokletstvu koje ga je strefilo, njega i njegovu porodicu. I garantujem da je onima, kojima je majka još živa, sada rekla : „ sine što to radiš? Allah će će te kazniti.“
Zbog toga, ovoj najnižoj ljudskoj vrsti nije samo od vakufa i šehidske krvi draža i preča fotelja, ona je draža i od sopstvene majke. Naš bošnjački narod bi rekao „ i majku bi prodao za nju“.
Kakva je opijum vlast najbolje govori činjenica da sve ovo rade, a da će za godinu ili najdalje dvije otići sa nje. Nameće se logično pitanje da li u tim glavama, ponekad dođe pomisao „šta ću kad ne budem na vlasti“, „kako ću tada prošetati gradom“, „ kako će se moji sugrađani tada ponašati prema meni, kad sam im srpske koljače doveo da gaze po vakufskoj zemlji koja je natopljena šehidskom krvi.“
Svi do jednog, oni su davali izjave kako ne postoje problemi u Sandžaku i kako to muftija izaziva vještačke incidente.
Autor: Almir Mehonić
Izvor: Saff.ba, IslamskaZajednica.org
