Odnos medija u Srbiji prema sandžačkim Bošnjacima-muslimanima

Sandžak PRESS – Počet ću sa riječima Bekira ef. Makića koji je na prošlonedjeljnoj tribini rekao: „Više je medijskog prostora dato keruši „Mili” nego nacionalnim manjinama”. (Ovo se posebno može odnositi na Bošnjake, ali se mora reći da Bošnjaci nisu nacionalna manjina već konstitutivan narod. Ako uzmemo u obzir činjenicu da Beograd ima groble za kućne ljubimce a nema za muslimane onda ništa  više nije čudno, pa ni to što u medijskoj sveri vrši diskriminiciju prema nama).

Potpuno je jasno da stanje medija u cijeloj zemlji nije ni približno dobro kako bi trebalo odgovarati vremenu u kojem živimo i vijeku u kom se nlazimo, te stremljenju Srbije ka euroatlantskim integracijama. Stanje u Sandžaku u medijskoj sferi se nije promijenilo u odnosu na devedesete godine. Mediji sa nacionalnom frekvencijom prema muslimanima imaju isti odnos kao i devedesetih godina u vaktu Slobodana Miloševića. Kada to kažem mislim na pristrastnost televizija koje se finansiraju parama građana a rade i izvještavaju po volji vlastodržaca. Slično je stanje kako na nivou države tako i na lokalu.

Lokalna Regionalna televizija je po nepisanom pravilu u rukama režima koji vlada našim gradom. Uređivačka politika ostaje ista bez obzira ko je na vlasti, a njeno izvještavanje se svodi na veličanje vlastodržaca i onoga šta oni rade. Hrabrog-istraživačkog novinarstva skoro da nema. Novinari se boje zamjeranja režimu, političarima, tajkunima i kriminalcima. Informativne emisije ove televizije favorizuju vlastodršce i daju im najveću minutažu. Isto je sa namjenski pravljenim emisijama koje su najčešće u svrhu promocije vlasti po principu- da od ništa napraviš nešto. Ukoliko se nađe neko hrabar od novinara da kritikuje i govori o općem stanju, IZ-i, Bošnjacima muslimanima, da kritikuje nerad, javašluk, političku pristrasnost, mito i korupciju,  on se veoma brzo nađe na udaru batinaša koji tuču zarad interesa lokalnih vođa, gradonačelnika ili činovnika vladajuće stranke.

Poznato nam je da su i jedna i druga vlast, Suljova i Rasimova, fizički napadali novinare izbacujući ih iz općinske zgrade, sa famoznog trećeg sprata samo zato što su časni i hrabri novinari podigli glas protiv onih koji rade na štetu naroda. Ostale dvije televizije su donekle slobodnije, pa se od njih može čuti kritika svim akterima sandžačke javnosti, a najviše na račun vlastodržaca koji u Sandžaku vladaju na štetu i teret sopstvenog naroda koji je postao taoc njihovog hira, političke moći pomiješane i udružene sa kriminalcima i tajkunima, pomognute od strane obavještajnih faktora ove državi koji svi zajedno čine jednu dobro organizovanu mašineriju zla što radi protiv interesa Bošnjaka  muslimana.

Za najslobodnij medij u Sandžaku važi, a to uistinu i jeste, naš list Glas islama,  internet stranica Islamske zajednice kao i internet stranica elektronskih novina Sandžakpress, a od sada i list Sandžak kojeg ćete imati priliku da čitate u narednom periodu.

Glas islama je u najtežem periodu u novije vrijeme za islam i muslimane na ovim prostorima, a to je period od 2007. koji traje i danas, odigrao epohalnu ulogu objavljujući istine o onome što čini Režim, poltroni i izdajice među Bošnjacima. Pisao je o njihovom sihronizovanom napadu na IZ-u koja je jedini istinski stožer muslimana Bošnjaka u Srbiji. Glas islama je list osnovan od strane Mešihata IZ-e još 96’ godine i od toga dana on je medijski stub u odbrani interesa muslimana i kritičar svih oni koji se usuđuju da u islam i muslimane diraju napadajući njihovu IZ-u i islamske vrijednosti koje se ne mogu kupiti, a još teže prodati za hatar sitnog dunjalučkog šićara, neke pozicije u Beogradu i lične promocije i bogaćenja koje one koji se tog puta prihvate vode u potčinjenost, vazalstvo, poltronstvo i izdaju, a sve njih zajedno u nepovratnu propast, gubljenje vjerskog i nacionalnog identiteta.

Čovjek bez identiteta je niko i ništa, on je mrtav još na dunjaluku. U traganju za identitetom možemo upoznati samoga sebe, a Glas islama je doprinio da muslimani ovih prostora upoznaju sami sebe. Dok su drugi išli na ruku režimu Glas islama to nije htio. Za nas sloboda nema alternativu! Podaništvo, vazalstvo, poltronstvo, izdaja, strah, za nas nemaju značaja u smislu prihvatanja tih negativnih vrijednosti. One mogu biti samo kritikovane sa naše strane. Tako bi se trebala rukovoditi većina medija u Sandžaku. Pošteno bi trebali izvještavati svi u Srbiji o onome što se kod nas dešava. Međutim kao u svim oblastima života i u oblasti medijske sfere prema muslimanima Bošnjacima se od strane srpskih medija vodi organizowana hajka. Sve dobro što je bošnjačko se minimizira, omalovažava, podaništava i skriva. Skrivaju čak i Novi Pazar (najveći grad u Sandžaku) na mapi vremenske prognoze za Srbiju.

Kada se o Novom Pazaru izvještava, pa čak i ako se recimo govori o drogi i kriminalu onda srpske medijske kuće postavljaju sliku Arab džamije u pozadini sugerišući na taj način gledaocu ili čitaocu da sav kriminal izlazi iz džamije i da tamo kriminalci stanuju. (Umanjuje se broj prisutnih na našim skupovima, čitanjem brojki koje su umanjene ili kadrovima koji prikazuju samo ljude u prvim redovima. Prilozi o našim aktivnostima su nepotpuni, emituju se na kraju vijesti kada ih ljudi više i ne gledaju, često riječi izvlače iz konteksta mijenjajući tako značenje rečenog. Bilo je i situacija da se odmah nakon priloga o aktivnostima IZ-e pusti nekakav prolog Ili reklama u kojoj se prikazuje nago tijelo, alkohol ili svinja, te druge negativnosti koje ne pripadaju islamu sa željom da se sve stavi u istu ravan). Skriva se i ne prenosi prava suština problema u Sandžaku.

Za Glavnog muftiju vežu sve, pa i ako bilo ko od nas da neku izjavu ili neka naša institucija ima neku aktivnost oni kažu „Muftija, Muftijina, Muftijino” i td. pokušavajući tako da svaku aktivnost svale na Muftijina pleća, targetirajući njega kao glavnog krivca za sve pa i za hladno vrijeme u državi.

Poznato Vam je da su prije napada na IZ-u mediji stvarali negativnu sliku o Muftiji i islamu, te ljudima okupljenim oko IZ-e, kako bi u narodu stvorili pozitivno mišljenje o onome što se desilo 2007. godine, tj. kako bi opravdali svoje napade na IZ-u. Mediji u Srbiji su stalnim targetiranjem Muftije, IZ-e i njenih čelnika stvarali opravdavajuću klimu linča čelnika IZ-e. Takvih pokušaja imamo i danas od strane pojedinih medija koji se predstavljaju kao nezavisni a zapravo su režimski, stranački, udbaški i rade po nalogu moćnika koji ne žele nikakvog dobra Bošnjacima na ovim prostorima. Ni tada pa ni danas ni jedan medij u Sandžaku mimo Glasa islama, naših internet starnica i dvije televizije Universe i Tv Jedinstvo nije stao u odbranu istine, ljudskih i vjerskih prava, izuzimajući donekle list Danas.

U Novom Pazaru djeluje nekoliko radio stanica od kojih apsolutna većina samo prenosi pozdrave i čestitke, ne mareći za pitanja od vitalnog značaja za Bošnjake. Radio Sto Plus koji djeluje u okviru agencije Beta, također najčešće neadekvatno izvještava o interesima Bošnjaka, i često skriva činjenice o onome što radi IZ-a, jer mora pratiti orijentisanost poslodavca koji spada u one što najčešće taje istinu i suštinu problema u Sandžaku. Mnoge bitne vijesti o aktivnostima IŻ-e i njenih institucija ovaj radio ne prenosi ili ih prikaže iskrivljeno. Radio Refref je pravo osvježenje za slušaoce koji na njemu mogu poslušati preuzete vijesti sa radia Slobodna Evropa i TV Universa, i uz to edukovati se o svojoj vjeri i čuti islamske savjete. Slična je situacija sa ostalim sandžačkim gradovima. Posebno je teško u Prijepolju, Priboju, Sjenici, Tutini gdje djeluju prorežimski lokalni mediji koji izvještavaju na štetu Bošnjaka, a zarad vladajuće klase. Da nije signala TV Jedinstvo koji često bude metan, na pomenutim prostorima narod ne bi mogao čuti i vidjeti pravu istinu o zbivanjima na sandžačkoj sceni.

Pogledajte aktivnosti javnog servisa RTS vezane za Sandžak. Oni su tu samo ako se tučemo sa policijom ili imamo problema međusobom. Tu su kada treba stvarati lošu sliku o nama i pripremati legalizaciju nečasnih radnji režima prema Bošnjacima. Jako su tendenciozni, sa ciljem stvaranja negativne slike o islamu, muslimanima Bošnjacima i predstavnicima IZ-e, kao i svega onoga što dolazi iz ovih institucija. Oni su do te mjere tendenciozni da su spremni potpuno izvrnuti riječi naših čelnika. Npr. na tribini održanoj prošle hefte muftija je rekao: „Kada Sandžak bude imao autonomiju srpska djeca neće morati učestvovati u obilježavanju Bajrama niti bilo čega što nije u skladu sa njihovom duhovnošću.“  Odmah nakon tribine u prvim narednim vijestima nešto poslije 22 časa, voditeljka RTS-a je riječ Autonomija prevela u riječ „OTCEPLJENJE“ i rekla da je muftija rekao…. „Kada se Sandžak odcijepi srpska djeca neće morati slaviti vjerske praznike.“

Cilj im je širenje panike među stanovništvom i satanizovanje predstavnika IZ-e, te priprema terena za obračun sa onim snagama u Sandžaku koje se bore za zaštitu nacionalnih i vjerskih prava Bošnjaka.

Za njih ne predstavlja nikakav događaj višegodišnji odlazak na hadž naših hadžija. O hadžu javljaju sa ciljem prikazivanja negativne slike kako tamo muslimani ginu, ili samo jave da su se muslimani okupili na planini Arafat, kao da je Arafat neka planina, ni jednom riječju se na osvrćući na činjenicu da se na Arefatu u Mekki nalazi više od dvije stotine državljana-građana Srbije. Njima nije bitna bilo kakva informacija o aktivnostima u medresi ili Fakultetu za islamske studije, te dešavanja na Internacionalnom univerzitetu. Kada nam čestitaju bajram rade to pogrešno čestitajući nam kurbanski a ono nastupa ramazanski bajram. Sva naša kultura, vjera i tradicija budu smješteni u jednoj RTS-ovoj minuti, i to pogrešno interpretirana i prenešena. Za RTS viši značaj ima jedan potrošeni CD disk nego kultura i vjera Bošnjaka. Nema prigodnih programa tom prilikom, ni za bajrame ni za ramazan. Za njih je porodična manufaktura Jusufspahića sve što je bitno za muslimane u Srbiji, pa već nekoliko bajrama prenose iż porobljene Bajrakli džamije u Beogradu.

Nema afirmativnih priloga o Sandžaku, nema pokretačke priče o razvoju naše ekonomije, putne infrastrukture, medicinskih ustanova, školstva i dr. Kada se desi neko ubistvo, (posebno kao ubistvo policajca prošle godine u blizini Ribarića), onda se od strane srpskih medija Sandžak satanizuje do te mjere da kada bi ptice razumjele šta RTS i ostali srpski mediji pričaju ne bi ni one našim vazdušnim prostorom letjele.

Naši sportisti širom svijeta postižu rezultate na kojima im dunjaluk zavidi, za srpske medije to nema nikakav značaj, pa ni činjenica da su sandžački bokseri svjetski šampioni.

Nema emisija na Bosanskom jeziku niti postoji Bošnjačka redakcija. Iz skoro svih, pa čak i malih gradova, mnogo manjih od Novog Pazara, javljaju se dopisnici u informativnim emisijama, iz Novog Pazara ne. Oni ne žele da se zna da Novi Pazar i ostali gradovi postoje. Eto Sjenica ima nafaku da je najhladnija pa je često spominju, samo po hladnoći, nekada po siru i zdravoj hrani. Ali te brendove nisu zaštitili Bošnjaci već srpski tajkuni koji kupuju zemlju po Sandžaku, i to za badihava. Mediji o tome ćute, osim Glasa islama i novine koju Lete od danas Itaki-naše revije Sandžak.

RTS rijetko prenosi bilo kakve vijesti u vezi aktivnosti naših institucija, osim ako se radi o propagandi koja njima odgovara kako bi se neko od nas optužio za govor mržnje i remećenje dobrih međunacionalnih odnosa. (Da li je govor mržnje kada pomoćnik ministra kaže da su Bošnjaci specifičan narod, ili kada vladika SPC-a kaže da muslimani smrde zato što jedu loj).

Čak i naše humanitarne aktivnosti koje sprvodi Hajrat (Humanitarna organizacja Mešihata) za RTS i druge srpske medije nemaju značaja. Često ćete vidjeti naslove u medijima „Hiljade gladnih u Novom Pazaru” ili „Kuhinja crvenog krsta u Novom Pazaru prestala da radi zbog krize”, ali nikada nećete čuti da humanitarna ustanova Mešihata u svim sandžačkim gradovima hrani na stotine ljudi kojima je hrana potrebna, bez obzira na naciju i vjeru. Srpske medije to ne zanima. Slično RTS-u ponašaju se i ostale TV kuće sa nacionalnom frekvencijom. Sve što je dobro, humano i ljudski a dolazi od Bošnjaka njih ne zanima. Obzirom da mi radimo samo dobro još dugo će potrajati medijski mrak srpskih medija prema Sandžaku. Pomoć Mešihata Kraljevu su tako minimizirali da nam je trebalo lobirati i potruditi se da bar nešto o tome kažu. Šta više, srpski mediji tako satanizuju pripadnike islama, Muslimane Bošnjake da potpuno iskrivljuju činjenice o nama, posebno kada je u pitanju izvještavanje o napadima na vakufsku imovinu. Policijska i represija Gradske uprave na narod okupljen na Hadžetu 04.09.2010. godine da brani vakuf i hadžetansko stratište medijski je potpuno opravdavana. Narod je, prema srpskim medijima kriv, što brani sebe, svoj vatan i vjeru. Mediji stvore takvu sliku da se imami i vjernici optuže za napad na državu a oni koji otimaju vakufsku imovinu, tuču imame i goloruki narod bivaju predstavljeni zaštitnicima državnih interesa. Slično su činili i 2007. godine opravdavajući ulazak obuvene policije u džamije koje su tom pilikom oskrnavljene kao i napada na imame i vjernike u džamijama u Sjenici, Prijepolju, na kamenu temeljcu za medresu u Tutinu, u Altun-alem džamiji.  Sjetite se samo izvještavanja u jesen 2007. godine kada je napadnuta IZ-a. Tada je RTS bio najžešči i najgori. Srpski Medici su imali naslove „Smijenjen muftija, smijenjen Zukorlić, U Sandžaku besni bratoubilački rat, Nepriznati muftija, Nelegalni muftija” favorizujući izdajničku stranu i pučiste do te mjere da mnogi u prvim danima nisu znali šta je prava istina. Slično su se ponašali mediji na lokalu, koji se dosta tromi i trapavi nisu snašli, što iz straha od vlasti što iz nemara da narodu objasne pravo stanje stvari. Tada je na scenu nastupila ofanziva novinarske ekipe  Islamske zajednice koja je putem naše internet stranice i Glasa islama koji je bio neumoran, pun činjenica i istine predstavila narodu pravu istinu o dešavanjima u IZ-i.

Zahavaljujući blagovremenom i ispravnom pristupu medijskog izvještavanja naš Media centar je polako otrežnjavao javnost, a posebno pojedine medijske kuće na lokalu koje su počele realno izvještavati o pokušaju puča u IZ-i. Nijedan medij kao Glas islama nije uspio da na našim prostorima zapiše, opiše i ostavi upamćenu i najmanju sitnicu koja se dogodila na vjerskom planu, pa čak i na političkom, jer smo samo takvim širokim pristupom mogli sačuvati slobodu govora i štampe. Takvim pristupom naši novinari su doprinijeli jačanju svijesti i kod onih koji rade u drugim medijskim kućama. Šteta je što u Sandžaku nije postojala svo ovo vrijeme još jedna štampana snaga u vidu novine koja bi temeljitije pratila i analizirala političke događaje što bi donekle rasteretilo Glas islama. Jedna, donekle svijetla tačka koja je doprinijela pozitivnom širenju istine o Sandžaku i Bošnjacima jeste list Danas – Sandžak danas. Ova novina je donijela puno kvalitetnih tekstova o Sandžaku, aktivnostima IŻ-e, BKZ, i drugih bitnih ustanova. Kritički se osvrćala na rad političara i lokalnih vlasti u sandžačkim gradovima. Za razliku od pomenutog lista apsolutna većina štampanih medija pristrasno djeluje favorizujući retrogradne snage među Bošnjcima, braneći režim i podržavajući segregaciju, diskriminaciju, kršenje vjerskih i ljudskih prava Bošnjaka muslimana. Najsvježiji primjer su „Večernje novosti” koje su objavile intervju sa vladikom bačkim Irinejom u kom on žestoku napada islamske vrijednosti i Glavnog muftiju. Naše reagovanje nisu htjeli objaviti uprkos zakonskoj obavezi koja proizilazi iz Zakona o Javnom informisanju.

Umjesto da doprinose demokratizaciji, mediji u Jugoistočnoj Evropi, posebno u Srbiji okupirani su tiražom. U poslednjem izvještaju Reportera bez granica, zemlje jugoistočne Evrope dobile su lošu ocjenu. Sloboda medija je u slučaju Srbije gotovo na istom nivou kao i u Angoli i Nigeru.

Umjesto riječi „istraživačko novinarstvo“ možda je adekvatnije reći „hrabro novinarstvo-odnosno hrabri novinari.“ U situaciji u kojoj su se našli muslimani u Sandžku odnosno Bošnjaci nije pretjerano reći da već duži niz godina slobodni mediji ujedno i hrabri novinari dolaze najčešće ili samo ispod krova IZ-e i njenih institucija. Ta hrabrost i nepokolebljivost su nas koštala pa nam je Ministarstvo vjera ukinulo simbolične dotacije 2009. godine. A činovnici tog Ministarstva na raznim skupovima prijete Glasu islama tužbama i zabranom, ocjenjujući iz perspektive sekularizma ili kršćanstva da li je neko izašao iz okvira vjere i prošao u politiku, ili je neko vjernik u islamu ili ne. Poručujem im da oni nisu kompetentni da o islamu i  njegovim vrijednostima govore. O islamu kompetentno može govoriti samo islamska ulema.

Bez obzira na sve pritiske finansijske i fizičke prirode novinari naših slobodnih institucija će nastaviti hrabro da se bore protiv nepravde svake vrste, medijskog mraka i gušenja slobode medija i slobode govora.

Punim postizanjem slobode govora i iznošenjem korisnih misli i dobrih ideja Bošnjaci će ostvariti svoju slobodu. Nama trebaju hrabri i pošteni novinari, dobri ljudi koji će okom istine i poštenim perom i avazom prenijeti istinu o silnim Bošnjacima u Sandžaku! Takvi ljudi sjede ovdje pred Vama i među Vama, i biće ih u budućnosti još.

Autor: Sead Šaćirović