Između nasrtaja na Vakuf „Mearif“ na Hadžetu i pokušaja oduzimanja zgrade Fakulteta za islamske studije, poznate pod imenom Islamske ustanove, bilo je nešto manje od dva mjeseca.
Nema sumnje da je napad na Hadžetu predstavljao kulminaciju pokušaja da se jednom za svagda održi lekcija bošnjačkom narodu koji se drznuo da poslije stotine godina ugnjetavanja ima snage i odvažnosti tražiti slobodu i svoja prava. Cilj je bio terorisanje onih ljudi koji su se odvažili stati oči u oči sa preko hiljadu i po pripadnika specijalnih snaga policije, poručujući im: „Evo, goloruki smo, al’ vas se ne bojimo.“
Kako je moguće da se goloruk ne boji naoružanog?! Moguće je samo ako ima nevidljivo oružje koje se zove čvrsta vjera i odlučnost da se brane svoje vrijednosti, bez kojih čovjek ne osjeća smisao života.
Na Hadžetu se očito ponovila sva historija sandžačkih Bošnjaka koje niko nikada ne pokori. I kada izgleda da su pokoreni, baš tada se rađa nova snaga sa svježom energijom koja nastavlja nositi svoje emanete, ponekad poput žeravice na dlanu: „Ako je držiš – peče, a ako je ispustiš – ugasi se.“
„Nismo se uplašili“ – poruka je Bošnjaka posredstvom preko tri hiljade okupljenih na Hadžetu. Baš ova poruka raspršila je zlokobni plan Rasima Ljajića i njegovih udbaških prijatelja i saradnika kojima je trebalo jednom za sva vremena razoriti sistem na čelu sa Muftijom. Po tom planu Hadžet je bio samo početak. Sljedeća stanica Ljajićevih kurira izvršilaca, uz pomoć policije, trebao je biti vakuf na Pojilima, potom zgrada Fakulteta za islamske studije, potom Mešihat i završno Univerzitet. Uz jake policijske snage mislili su da im nisu potrebni neki veliki izgovori. Poneka naručena sudska presuda ili privremena mjera, a u nedostatku toga računali su da sa nalogom finansijske kontrole mogu ući u svaku ustanovu iz koje, u ovom slučaju, ne bi ni izlazili.
Završnom udarcu prethodila je invazija raznih finansijskih kontrola i policija svim privrednim subjektima bliskim Islamskoj zajednici i Bošnjačkoj kulturnoj zajednici sa ciljem zastrašivanja i stvaranja efekta bespomoćnosti.
I vjerovatno bi zlokobni plan bio realizovan da ne bi junačkog iznenađenja na Hadžetu u kome se raspršiše Ljajićevi zloslutni snovi. No, ipak mu šejtan ne dade mira da shvati da narod ne može niko pobijediti, pa ni on, za razliku od čelnika MUP-a koji su hadžetsku lekciju očito jako dobro razumjeli. I posla Rasim svog ađutanta Kasima da pokupi tajkunsko-kriminalnu grupu okupljenu oko „Uniproma“, da ih osokoli, obećavši im svu podršku i intervenciju policije, a nakon što mu ovi povjerovaše zakaza im konferenciju za štampu u beogradskom Medija centru. No, pošto ovaj put MUP nije dozvolio da policija bude zloupotrijebljena u stranačke svrhe, razočarani Ljajić u svom licemjernom maniru izgovori ovu rečenicu: „Ne znam kome pade na pamet sada da ovo dira i poziva policiju. Ma kakva sad policija, mi smo protiv toga.“ A da bi ostao dosljedan svojoj stvarnoj namjeri, dodade: „Neka se to vrati Islamskoj zajednici, samo neka se prethodno raščisti kojoj.“ E, to je isti onaj Rasim Ljajić što dobi izbore boreći se za jedinstvenu Islamsku zajednicu.
Ova izjava, zapravo, potvrđuje da je razbijanje Islamske zajednice planirano u Beogradu, a da je jedan od razloga opstrukcija vraćanja vakufske imovine.
Priča kako su dva subjekta Islamske zajednice podnijela zahtjeve za povraćaj vakufa je najobičnija izmišljotina. Istina da je legalna i legitimna Islamska zajednica podnijela zahtjeve sa svom dokumentacijom, a da su u Direkciji za vraćanje ove imovine kopirali tu dokumentaciju kako bi omogućili paravjerskoj tvorevini da i ona podnese zahtjeve, tek će izaći na vidjelo i mnoge će zbog toga boljeti glava. A što nije teško dokazivo jer onaj ko posjeduje originalnu dokumentaciju, taj je stvarni podnosilac zahtjeva.
Dakle, sve falsifikat do falsifikata i kriminalac do kriminalca. Pa se čudimo što sve ode u propast. Islamska zajednica i Bošnjaci su sve ovo na vrijeme shvatili i zato će se blagovremeno iz tih kandži izvući. A šta će biti sa ostalim građanima Srbije, koji su iz dana u dan sve izvjesnije žrtva kancerogene korupcije i političkog kriminala.
Srbijo, neka ti je Bog na pomoći.
Autor: Uredništvo Glas islama
Izvor: Glas-Islama.info
