Očajnički pokušaj nepriznavanja Vijeća

Što se tiče nas, Bošnjačko nacionalno vijeće je konstituisano. U tome je učestvovalo 17 vijećnika sa liste BKZ-a i dva sa liste Bošnjački preporod. Da li će Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, kao i sam ministar, nastaviti da krše izbornu volju bošnjačkog naroda, ali i Ustav i zakone ove zemlje, to je već pitanje za njih. Mi se nadamo da će predsjednik Tadić imati mnogo više političke mudrosti od svog ministra i da će pomoći da se problem riješi na način koji je jedini pravno moguć – da se prizna formirano Bošnjačko nacionalno vijeće, kaže predjsednik IO Boššnjačkog nacionalnog vijeća Samir Tandir.

Proslavljajući formiranje Bošnjačkog nacionalnog vijeća, u kojem njegova lista Bošnjačka kulturna zajednica (BKZ) ima najviše osvojenih mandata, sandžački muftija Muamer Zukorlić poručio je predsjedniku Srbije Borisu Tadiću „da se ne igra vatrom jer nije moguće da se neko poigrava Sandžakom, a da se ne igra Srbijom“.

Na istom skupu pročitana je i deklaracija Svebošnjačkog sabora, čiji prvi član glasi: „Bošnjaci su konstitutivni narod u Srbiji“.

Tako je kulminirao višenedjeljni sukob zvaničnog Beograda i sandžačkog muftije, a sve je počelo tako što je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava osporilo legitimitet novog Bošnjačkog nacionalnog vijeća, tvrdeći da to tijelo nije formirano prema važećim propisima.

Da je na izborima pobijedio neko drugi, a ne muftija sa kojim je Beograd, najblaže rečeno, već nekoliko godina u „nerazumijevanju“, Vlada se ne bi ovako ponašala, kaže u intervjuu za NT Samir Tandir, predsjednik novog Izvršnog odbora Bošnjačkog nacionalnog vijeća.

– Cilj izbora za nacionalne savjete je očigledno bio da se ispuni forma koju zahtjeva Evropska unija, a da suština ostane ista. Bilo koja od druge dvije liste, da je kojim slučajem pobijedila, vlast se sigurno ovako ne bi ponašala, jer iza tih lista stoje ministri Ljajić i Ugljanin, čiji se odnos prema zvaničnom Beogradu zasniva na bezuslovnom poltronstvu zarad lične koristi, a na štetu naroda.

Tvrdite da je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava noć pred konstituisanje Vijeća promijenilo statut ovog tijela kako bi mu osporilo legitimitet. Šta je, po Vašem mišljenju, politički motiv za takav potez?

– Sama činjenica da se uoči konstitutivne sjednice Ministarstvo usudilo, suprotno svim zakonima i Ustavu, da mijenja poslovnik, dovoljan je pokazatelj u kakvoj zemlji živimo, jer kad izvršna vlast tako brutalno krši zakone koje je sama propisala onda je izlišno govoriti o postojanju demokratije i vladavine prava. Još je skandaloznije da tako nešto čini Ministarstvo čiji je osnovni zadatak briga o pripadnicima manjinskih naroda. Motiv Ministarstva je očajnički pokušaj da se kršenjem zakona kroz mijenjanje poslovnika zanemari volja bošnjačkog naroda i da se onemogući po svaku cenu da ljudi sa liste BKZ-a preuzmu Savjet da bi tako sačuvali poltronski odnos prema Beogradu, koji su kao obrazac ponašanja praktikovali bivši saziv Vijeća i ministri Ljajić i Ugljanin.

Zašto?

– Moram da istaknem da je osnovni problem svih vlasti u Srbiji, posle oktobarskih promjena, sa izuzetkom pokojnog premijera Đinđića, taj što se zakoni fabrikuju manje ili više po standardima koje traži Evropska unija, a izostaje njihova implementacija. To je posebno izraženo u slučajevima kada su predmet zakona prava manjinskih naroda. Primjera koji ovo potkrepljuju imate na- pretek, a ja ću zbog ilustracije spomenuti samo kampanju za izbore za Nacionalni savjet, kada je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, umjesto da bude servis građana i moderator izbora, aktivno učestvovalo neskriveno favorizujući pojedine liste sa jasnim ciljem da preko njih kontroliše nacionalne savjete koji bi, umjesto da se bave zakonom propisanim zaduženjima, postali glasačka mašinerija Demokratske stranke i puki instrument koji svojim formalnim postojanjem treba da sakrije suštinsku diskriminaciju.

Kako objašnjavate to da je lista, čiji je nosilac bio muftija Muamer Zukorlić, osvojila najviše glasova na izborima za Vijeće?

– Bošnjački narod u Srbiji trpi skoro stotinu godina vidove najbrutalnije diskriminacije u svim segmentima života. Maćehinski, a ponekad i otvoreno neprijateljski stav koji su vlastelini iz Beograda imali prema Sandžaku i Bošnjacima, u kombinaciji sa poltronskom politikom čija su oličenja Ljajić i Ugljanin, dala je za rezultat buđenje svesti bošnjačkog naroda koji jasno zna šta hoće. Dokaz za to je činjenica da su druge dve liste koje su učestvovale na izborima na raspologanju imale celi aparat vlasti, finansije, tajnu policiju, vojsku i svu moguću drugu logistiku – i opet izgubili. Nasuprot njima, glavni muftija, kao nosilac liste BKZ-a, ponudio je ideju i viziju, i ubjedljivo pobijedio. To je najbolji dokaz da je bošnjačkom čovjeku dosta više laži, obmana i ponižavanja, da mu je dosta istrošenih političkih garnitura okupljenih oko Ljajića i Ugljanina, koji za 20 godina aktivnog bavljenja politikom, osim ličnog bogaćenja, nisu uradili ništa. Jednostavno, narod ih više neće.

– Na drugoj strani, glavni muftija Muamer Zukorlić je prvi koji je jasno formulisao odnos Beograda prema Sandžaku na način koji odražava realnost na terenu posljednjih sto godina. Prvi koji je otvoreno i bez uvijanja progovorio o svakodnevici bošnjačkog čovjeka ispunjenoj diskriminacijom. Podrška koju glavni muftija ima u bošnjačkom narodu odraz je i priznanja za uspjehe koje je postigao predvodeći Islamsku zajednicu i ostvarenja vjekovnog sna Bošnjaka – otvaranje univerziteta.

Šta za bošnjačku nacionalnu manjinu znači ovo tijelo i može li ono da bude politički zloupotrebljeno?

– Iako je Vijeću zakonom dosta ograničena autonomnost i ovlašćenja ograničena na samo četiri oblasti, ono za bošnjački narod dosta znači, jer ako trpite apsolutnu višedecenijsku diskriminaciju onda vam je svako ostvarivanje vaših prava dobrodošlo, s tim da to nikako ne podrazumijeva potpunu ravnopravnost, već samo određene pozitivne pomake, i to više psihološke nego suštinske. Naravno, pod uslovom da vlast prizna formirano Vijeće koje je produkt izborne volje bošnjačkog naroda.

– Kako Vijeće može biti zloupotrijebljeno, možemo se uvjeriti ako analiziramo rad prošlog Savjeta Vijeća, koje je predvodio Sulejman Ugljanin. On je Vijeće apsolutno podredio interesima svoje partije. Nijedan iole značajan projekat iz oblasti za koje je Vijeće nadležno nije realizovan, a finansijska sredstva kojim je raspolagao korištena su za lične potrebe njegovih partijskih poslušnika i finansiranje neuspjelog puča u Islamskoj zajednici.

– Sve ove zloupotrebe bile su jedan od motiva ljudima sa liste BKZ-a da se aktivno uključe u izborni proces i da se Ugljaninovoj zloupotrebi Vijeća stane na kraj, a Vijeće vrati našem bošnjačkom narodu.

Da li je dolaskom na čelo Vijeća Islamska zajednica, odnosno muftija Zukorlić, dobila političku moć koju do sada nije imala?

– Prvo, na čelo Vijeća je došao prof. dr. Mevlud Dudić, koji je rektor Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i koji sa Islamskom zajednicom nema nikakvih dodirnih tačaka. Islamska zajednica je najutjecajnija institucija u bošnjačkom narodu i institucija koja nikad nije pretendovala da ima političku moć. Naravno da će IZ uvijek iznositi svoje stavove o aktualnim temama koje se tiču svih muslimana i da će uvijek dizati svoj glas kada su njihova prava ugrožena.

Mislite li da je moguće ponavljanje izbora za članove Vijeća?

– Što se tiče nas, Bošnjačko nacionalno vijeće je konstituisano. U tome je učestvovalo 17 vijećnika sa liste BKZ-a i dva sa liste Bošnjački preporod. Da li će Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, kao i sam ministar, nastaviti da krše izbornu volju bošnjačkog naroda, ali i Ustav i zakone ove zemlje, to je već pitanje za njih. Mi se nadamo da će predsjednik Tadić imati mnogo više političke mudrosti od svog ministra i da će pomoći da se problem riješi na način koji je jedini pravno moguć – da se prizna formirano Bošnjačko nacionalno vijeće.

– Podsjećam da je jedna od tačaka deklaracije Svebošnjačkog sabora održanog u organizaciji BNV-a da se pozovu izabrani vijećnici sa lista Bošnjački preporod i Bošnjačka lista da uzmu učešće u radu BNV-a. To je jedini mogući put rešenja problema koje je proizvelo Ministarstvo, sve ostalo vodi produbljenju problema i destabilizaciji Sandžaka, pa samim tim i cijele Srbije.

Autor: Marija Kordić
Izvor: Nedeljnitelegraf.co.rs