Arapska džamija je izgrađena 717. godine, za vrijeme komandanta Mesleme bin Abdulmelika, koji je od bizantinskog cara Leona dobio saglasnost da na Galati podigne islamsku bogomolju.U srcu inače veoma prometnog istanbulskog distrikta sa obiljem prodavnica, izgradila ju je muslimanska armija koja je došla pred kapije Bizantinskog carstva, s ciljem da osvoji glasoviti Konstantinopolj.
Arapska džamija, sa koje se čuo i prvi ezan u Bizantu, danas je sve popularnija kako među lokalnim, tako i među stranim turistima.
“Nakon posljednje akcije renoviranja, distribuirali smo letke i otvorili web stranicu kako bismo popularizirali ovu džamiju,” kazao je imam Džafer Talan novinaru Anadolu Agency.
“Obično nam dolaze u posjetu danima vikenda…a najčešće pitanje je zbog čega se džamija zove Arapska,” kazao je Talan, nekrijući osmjeh dok je pominjao lokalne i strane turiste.
Džamiju su posjetili čak i bjeloruski sveštenici, koji su se pomolili u njoj za vrijeme ezana, kazao je zaštitar džamije, Abdul Džeepnioglu, potvrdivši da džamiju posjećuju i brojni kršćani, dok škole dolaze u organizovane posjete.
Međutim, imam je žalostan što mnogi ljudi koji rade u susjednim prodavnicama nisu svjesni kakvo blago imaju u neposrednoj blizini. “Kada ih upitam kada je džamija sagrađena, ne znaju. Previše su zaokupljeni svakodnevnim poslom.”
Izgradila ju je islamska vojska, na osnovu dogovora između arapskog komandira Mesleme bin Abdulmelika i bizantinskog cara Leona, na Galati, u današnjem Istanbulu. Muslimani su se molili nekoliko godina, sve dok vojska nije opozvana u Damask, u kome su nastali neredi. Nakon što je vojska napustila Istanbul, preostali muslimani s vremenom umrli, a sveštenici džamiju pretvorili u crkvu.
Građevina je služila kao crkva sve do vremena sultana Mehmeda Fatiha koji je osvojio grad i vratio objektu njegovu prvotnu namjenu. U džamiji su izgrađeni mihrab i minber, što su karakteristični islamski arhitektonski elementi.
Najveće izmjene su pak izvršene 1731. godine, nakon što je džamiju zahvatio veliki požar. Tokom 19. stoljeća, džamija se nekoliko puta ponovo našla u plamenu, no uvijek joj je vraćen prvobitni izgled. Posljednja rekonstrukcija je izvršena prije dvije godine.
“U džamiji se osjeća velika duhovnost. Osjećam da nisam sam, kada ujutro otvaram njena vrata,” kazao je njen čuvar, veoma emotivnim tonom.
(trtgbosanski)
