Da bi se razumjela važnost teme treba znati šta je finansiranje? Kod klasične transakcije (promjene) razmjene prodavac nudi neki proizvod, a kupac odmah plati taj proizvod. Time je transakcija završena. Međutim, kada jedna strana odlaže svoje pravo, tj. kupac plaća unaprijed ili prodavac ne traži odmah svoj novac, onda jedna stranafinansira drugu stranu. Znači jedna strana odlaže traženje svoje nadoknade na izvjesno vrijeme da bi olakšala drugoj strani plaćanje ili izvršenje te nadoknade.
Finansiranje je važno pitanje kada se nešto želi kupiti, što zahtijeva veliki kapital. Npr.: želite kupiti neki stambeni objekat. Prva mogućnost finansiranja tog objekta je finansiranje sopstvenim kapitalom. Znači, imate svoju ličnu ušteđevinu i kupujte tim sredstvima svoj stambeni objekat. Ovo je idealno rješenje, jer ste sami zaradili novac i niste od nikoga zavisni. Međutim, nedostatak ove opcije je što ćete morati dugo da čekate dok će te uštediti potrebni novac za kupovinu stambenog objekta. Pretpostavimo da ne želite čekati duže vrijeme, nego želite što prije moguće kupiti svoj stan odnosno kuću, onda u današnjem finansijskom okruženju imate u osnovi dvije alternative: prva alternativa je finansirati kupovinu beskamatnim zajmom. Ako imate prijatelje odnosno rođake koji će vam pozajmiti potrebni novac, onda ste riješili problem. Beskamatni zajam ima prednost što morate samo vratiti pozajmljeni novac bez viška. Međutim, ova mogućnost je veoma ograničena, jer slabo ko želi pozajmiti svoju ušteđevinu nekom bez nadoknade, tj. bez dodatnog viška na pozajmljeni novac. Ovo nas vodi ka drugoj alternativi, tj. kamatni zajam. Ovdje zajmodavac traži da mu se vrati veći iznos nego što je pozajmio. Npr.: pozajmili ste 10.000 €, a nakon izvjesnog vremena dobijate 12.000 €. Kamatne zajmove nude sve komercijalne banke danas. Ali, za muslimana-vjernika kamata u ovim kreditima je problematičan elemenat, jer Allah, dž.š. u Kur’anu, kaže:
Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: “Kamata je isto što i trgovina.” A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu. (Kur‘an, El-Bekara: 275)
Ali kao što svi znamo, kamatna je “fenomen“ koji je postao uobičajen danas, pa ga čak veliki broj muslimana smatra dozvoljenim. Na ovo vrijeme nas je upozorio Poslanik, s.a.v.s., sljedećim hadiom:
“Doći će vrijeme kada će se ljudi baviti kamatom!“
Upitaše: “Zar će se svi ljudi baviti kamatom, Allahov Poslaniče?“
Poslanik odgovori: “Oni koji se neće baviti kamatom bit će oprašeni njenom prašinom!“ (Hadis prenosi Ahmed, citirano u: Kurdi, S., citirano djelo, str. 300.)
Moglo bi se zamisliti da onaj koji ne plaća niti uzima kamatu, tj. nema štedni račun kod kamatnih banaka i ne uzima kredit kod iste, nema ništa sa kamatom. Ili onaj štediša koji nema duga – da je on jedan od radosnih “pobjednika sistema“. Nijedno od ovo dvoje nije tačno. Jer u jednoj na kamati osnovanoj privredi svako plaća kamatu. Kako je ovo moguće?
Banke pozajmljuju uložene depozite od strane štediša dužniku, prije svega preduzećima. Da bi preduzeća bila u stanju plaćati traženu kamatu od strane banke, troškovi kamate se moraju uračunati u cijene. Pored stvarnih troškova za kamatu, preduzeća uračunaju tzv. kalkulatorsku kamatu u cijene. Ovo je oportunitetni (indirektni) trošak preduzetnika za sopstveni kapital, tj. preduzetnik uračuna potencijalne kamatne prihode koje bi mogao dobiti kada bi uloženi kapital u preduzeće investirao na kapitalnom tržištu umjesto u preduzeće. Preduzeće preko svojeg prometa finansira kamatu za svoje kredite. Tako se preko troškova za kamatu povećavaju cijene proizvoda. Jer, ukoliko preduzeće nije u stanju da pokrije svoje troškove vlastitim prometom, prinuđeno je da padne pod stečaj(krizu).
Zbog toga, svaki onaj ko kupuje proizvode od preduzeća koja se finansiraju preko kredita (a to su u današnje vrijeme gotovo sva) plaća njihove kamatne troškove. Visina kamatnih troškova u cijeni zavisi od toga koliko kapitala je bilo potrebno za proizvodnju i koliko je taj kapital vezan za proizvodnju, odnosno proizvodnu opremu.
Obmane kamate
Islamski učenjaci daju različita objašnjenja zašto je kamata zabranjena. Hanefijski pravnici za zabranu kamate vide razlog u činjenici što se ne dobija prikladna nadoknada kod razmjene. Ibn el-Kajjim kaže da je svrha zabrane kamate u tome što treba sačuvati osnovnu svrhu jedne robe. Kada se analiziraju vrste kamate, može se primijetiti da se kod uzimanja kamate iskorišćava nepovoljna situacija platilaca kamate. Ona osoba koja je prinuđena platiti kamatu platit će kamatu samo ako joj je određena roba mnogo potrebna, jer razmjena, naprimjer, 100 € za 105 € nije racionalna. Znači, dužnik želi robu od koje će imati određene koristi, i za nju je spreman platiti višak, tj. kamatu.
S druge strane, kroz prisiljavanje na rast privrede može se vidjeti paradoks kamate. Da bi se omogućilo vraćanje dugova, privrednici su prinuđeni na ekspanziju (sirenje). Ali, zapravo, kamata baš vodi ka tome da privredni usponi oslabe. Jer kada privreda raste, povećava se i potražnja za novcem. Zbog rastuće potražnje za novcem, povećava se i kamatna stopa. Ova rastuća kamatna stopa vodi ka rastućim troškovima za kamatu, a tako i ka rastućim cijenama (pored rasta troškova i zbog povećanja potražnje). Zbog toga što potrošači neće da plate veće cijene, preduzeća nisu više u stanju da ekspandiraju (prosiruju proizvodnju), i tako se smanjuje privredni rast.
Kako poslovati bez kamate?
Jedan od načina jeste partnerski odnos. To se radi tako što osoba, koja ima mašine, zgradu, zemljište i radnu snagu, ali nema novca za pokretanje biznisa ulazi u partnerski odnos sa finansijskom institucijom (ili pojedincem koji ima novac). Šta znači partnerski odnos?
To znači da ako je vrijednost zgrade, zemljišta itd. 50 000€, a za pokretanje posla treba još 50 000€ koje će se uzeti od finansijske institucije, posao koji se bude obavljao i profit koji se bude zaradjivao dijelit će se po 50% (privredniku i finansijeru), ali i ako se bude poslovalo sa gubitkom od npr. 10 000€, i to ce se deliti takodje na 50% tj. po 5 000€ će biti gubitak. To je realnost islamske ekonomije.
Jos jedan od načina je: ukoliko jednom preduzetniku treba neka odredjena fizička roba u vrijednosti od 10.000 €, a on nije u finansijskoj mogućnosti doći do te robe, on se može obratiti finansijskoj instituciji da mu je potrebna roba. Finansijska institucija će nabaviti odredjenu robu za 10.000€ i prodati je preduzetniku za 11 000€ a da ovaj (preduzetnik) njemu plati robu za godinu dana. Ovo je trgovina, a trgovina je dozvoljena u islamu. Također je moguća i obrnuta situacija: finansijer kupuje robu unaprijed od farmera. Farmer odmah dobija gotovinu i tim novcem može kupiti potrebno seme i ostalu opremu. Nakon žetve, finansijer će dobiti robu. Glavni razlog zašto bi finansijer pristao na ovakav ugovor je taj što bi mogao da dobije željenu robu jeftinije nego kada kupuje gotovu robu.
Priča pojedinih teoretičara i naučnika koja glasi “danas se ne može poslovati bez kamate“ nije tačna! Vidimo da se i u današnjem „naprednom društvu“ može i mora, iz gore navedenih razloga, poslovati i biti uspiješan u tome, bez harama i na islamski dozvoljen način.
Autor: dip. ecc. Admir Dudić
