Nužno je da Bošnjaci vrate samopoštovanje

0
14

BiH – Svaka nacija želi da ima svoj autentični put u povijesti, pa tako i Bošnjaci. Nijedna nacija ne želi da bude bez imena i bez traga. Zato je nužno da Bošnjaci budu svjesni svog vlastitog postojanja kao nacija i da vrate samopoštovanje koje je nužno za zdravu i naprednu egzistenciju.

To je u obraćanju hiljadama vjernika iz Bosne i Hercegovine i  inostranstva okupljenim danas u Pruscu na centralnom događaju ovogodišnje 500. jubilarne «Ajvatovice» poručio reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić, a prenosi Mina.

Cerić je naglasio da su Bošnjaci zajednica koja je uvezana kroz krv i tradiciju, a ne samo kroz vjeru, te da je odnos drugih prema njima dostatan dokaz za to.

– Kad su krajem prošlog stoljeća bili izloženi genocidu mnogi su, prvi put, spoznali da su Bošnjaci, ne od svojih učitelja (Bošnjaka) već od drugih – svojih progonitelja (ne-Bošnjaka). Usud Bošnjaka je da su narod definiranog povijesnog kruga, kojem nedostaje podrška države koja bi ih držala zajedno. Nadomjestak je da svaki Bošnjak, ma gdje bio, osjeća živu zajednicu kojoj on, kao pojedinac, ponosno pripada a koja mu omogućava da se nosi s mržnjom i poniženjima koja mu nameće okruženje. Svakodnevno gledamo kako su ugledni Bošnjaci izloženi karikaturnoj mržnji i ponižavanju od nebošnjačke većine, koja na taj način ubija somopouzdanje i kod najboljih Bošnjaka. Naravno, ne možemo ne spomenuti ni unutarbošnjačku ojkofobiju (strah od vlastite kuće), samomržnju, samoponižavanje i samodestrukciju, od čega nam se krv ledi, jer je neshvatljivo da nakon svega što im se dogodilo neki Bošnjaci podliježu riziku da nam se to opet dogodi zbog ličnih sujeta i lažnih veličina. Samo zajednički poduhvat koji je na srcu i u duši svakog Bošnjaka širom svijeta može vratiti našem narodu ponos i nadu u bolju budućnost. A taj zajednički poduhvat je matični dom, matična domovina i matična država – kazao je reisu-l-ulema.

Njegova poruka je da “moramo naučiti da budemo ponosni na svoje pretke i na svoju povijest; moramo se obavezati kao nacija da osnažimo naš osjećaj za zajednicu”.

– Nije dovoljno da budemo samo uspješni pojedinci u kulturno-civilizacijskom razvoju ljudskog roda. Mi se moramo prihvatiti zadataka koje samo nacija kao cjelina može ostvariti. Samo tako Bošnjaci mogu osigurati svoj moralni, društveni, kulturni i civlizacijski napredak – dodao je.

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH istaknuo je kako bi, da Bošnjaci nisu situirani da žive u netolerantnom i islamofobičnom okruženju, on bio prvi protiv svih oblika nacionalizma u korist univerzalnog humanizma. Ali, dodao je, zabranom da se slobodno, bez viza, kreću evropskim kontinentom, Evropa nastavlja s netolerantnim odnosom prema Bošnjacima, “koji nisu zaslužili da budu diskriminirani ni po kojoj osnovi”.

Bošnjaci su – smatra on – duboko povrijeđeni i poniženi kao narod koji ima iskustvo genocida s hapšenjima njihovih uglednika po evropskim aerodromima. Cerić ističe da se to ničim ne može ni braniti ni pravdati osim namjerom da im se nametne krivnja i da neki političari u Evropi čiste svoju “prljavu savjest”.

– Evropa je prije petnaest godina dopustila da se nad Bošnjacima počini genocid. Prošle godine je Evropski parlament donio rezoluciju kojom se 11. juli proglašava kao evropski dan sjećanja na genocid te pozvao države članice Evropske unije i države zapadnog Balkana da to isto učine. No, to nije dovoljno. Evropa i svijet, posebno zemlje zapadnog Balkana, moraju u školske programe uvesti lekcije o holokaustu i genocidu. Zašto? Naravno, zbog povijesnih činjenica, ali i zbog toga da se kroz edukaciju o holokaustu i genocidu novi naraštaji educiraju o vrijednostima demokracije i ljudskih prava te da ih se hrabri na toleranciju a protiv mržnje i nasilja. Nažalost, krik „nikad više“, kojeg su mnogi uzvikivali nakon 1945. godine., ostao je lažan. I nakon holokausta, primjeri genocida i masovnih ubijanja se događaju u svijetu od Kambodže do Konga, od Bosne do Ruande, od Šri Lanke do Darfora. Na jednoj strani su žrtve koje svijet žali, ali na drugoj strani su dželati koji svijetu prkose dok ih se mazi kako im se ne bi povrijedila ljudska prava dok oni bestidno pravdaju svoj zločin genocida -kazao je Cerić.

Nakon što je podsjetio da je prije petnaestak godina “grupa predanih rodoljuba i domoljuba naše zajednice ustala da hrabro brani naše pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast”, a “mnogi od njih su kao šehidi dali svoje živote za slobodu i čast ove naše zajednice”, istaknuo je da Bosna i Hercegovina za Bošnjake nije dobrotvorni ili protektoratski projekt, već pitanje od središnjeg značaja za cjelokupni bošnjački narod, te da Bosna i Hercegovina nije samo mjesto za povratak prognanih, već izraz buđenja zajedničkog duha cjekopunog bošnjačkog naroda.

– Dakako, više nego ikada vrijeme je da se probudimo i da kao narod budemo jaki i snažni pred izazovima balkanske i evropske povijesti, jer Allahov Poslanik kaže: Snažan i jak vjernik je bolji i Allahu Uzvišenom draži od slabog i nejakog… Prema tome, kao zajednica nemamo pravo biti slabi i nejaki. Mi moramo – to nam je farz, biti jaki i snažni u vjeri i moralu, u radu i znanju, u jedinstvu i slozi, u privatnom i javnom životu – poručio je Cerić.

Prema njegovim riječima, Bošnjaci, poput drugih vitalnih nacija u svijetu, imaju iskonski instinkt koji ih čuva od samozaborava i od samootuđenja i, ma koliko su prilagodljivi okruženju u jeziku, kulturi pa i religiji, oni nikad nisu izgubili bît svog jezika, svoje kulture i, naročito, svoje religije.

Ajvatovica je najstarije dovište i vjerski skup muslimana u Bosni i Hercegovini, ali i kulturno-političko okupljanje Bošnjaka.
Smješteno je pod planinom Šuljagom i udaljeno šest-sedam kilometara od mjesta Prusac.

Ne zna se pouzdano kada je prvo pohođenje Ajvatovici održano, ali se zna da je Ajvatovica dobila ime po Ajvaz-dedi, koji je živio u 15. stoljeću. Za Ajvaz-dedu legenda kaže da je pronašao dobro planinsko vrelo te nastojao dovesti vodu u Prusac. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena duga 74, široka 30 metara.  Ajvaz-dedo se 40 dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Allahu dž.š. da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro, učeći dovu nakon sabah-namaza, zaspao je i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio, vidio je stijenu  rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz-dedo sagradio vodovod od drvenih tomruka (cijevi) i proveo ga kroz spomenutu stijenu do Prusca.

Nakon 1946. godine Ajvatovica je bila zabranjena od tadašnjih vlasti, a tradicija se obnavlja 1990. godine. Od tada desetine hiljada muslimanskih vjernika ponovno dolaze na Ajvatovicu.

Izvor: DnevniAvaz.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.