Novi Pazar, COVID-19 i ruke prijateljstva

1
31

Piše: Prof. Vasvija Dedić-Bačevac, književnica

Novi Pazar je grad okružen planinama i ukrašen malom ali vrletnom rijekom Raškom. Mjesto na kojem je vrijeme nekako stalo sa vidnim tragovima orijenta i modernim građevinama koje pomalo bahato zaklanjaju davno prohujala slavna vremena kada je grad bio veći i od nekih evropskih gradova  i  kada je bio jedna od glavnih raskrsnica velikih karavana koje su tuda prolazile. Novi Pazar je drevni grad koji je svoj procvat doživio 1468. godine kada je je dobio status šehera i bio  jedan od najvećih gradova na Balkanu. Zvaničnim dekretom ga je osnovao Isa. Beg Isaković kao Yeni Bazar. Prvi pisani dokument  koji spominje ime Novi Pazar je odluka Malog Vijeća Dubrovačke Republike iz 1461. godine kojom je upućen dubrovački konzul u Novi Pazar.  Od 19. stoljeća Novi Pazar ulazi u sve svjetske enciklopedije kao sinonim za Sandžak, kada je 1878. godine cijela regija dobila status corpus separatum i stavljena pod međunarodni protektorat  kao Novopazarski Sandžak.

To bi bio  mali historijski intermeco grada koji je ovih dana u žiži interesovanja domaće i svjetske javnosti.

Najvažnija planetarna tema je virus COVID -19, koji upravlja sudbinom cijelog svijeta. Najveće senzacije su i vezane za ovaj virus koji zasjenjuje sve drugo. Upravo ovih dana je Novi Pazar virusno žarište i haos koji prouzrokuje je tipična slika za svaki grad na svijetu. Nema grada ni države koja je bila spremna za ovu pandemiju. Poklekle su i na koljena pale najbogatije i najmoćnije sile svijeta. Razlika je samo što su se neki brže i bolje snašli u novonastaloj situaciji. Šta očekivati od grada Novog Pazara i ostalih gradova u Sandžaku? Gradova davno zaboravljenih i marginiziranih. Gradova u koje kada dođete kao da kročite u neki drugi svijet u kojem malo šta funkcioniše jer nema ni  pristojnog puta, a da ne govorimo ulice. To su gradovi snalaženja jer su ljudi prepušteni sami sebi pa se snalaze. Spakuju kesu, pohabanu torbicu pa put pod noge i pravac u Njemačku na bauštelu. San o Njemačkoj ili bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji je jedini san koji većina stanovništva sanja. Jedan dio je imao još više petlje i hrabrosti pa se otisnuo i do Amerike. Njemačka bauštela hrani i prehranjuje Sandžak. Ona je ta infuzija bez koje bi ljudi bili na rubu mizerije i bijede. Njemačke plate otvaraju piljare, pekare i zanatske radnjice koje na tom prostoru rastu i cvjetaju kao pečurke poslije kiše. I upravo ta raznovrsna Dojčlankom stvorena zanatska aktivnost daje iluziju da grad živi  i vrije od robe i naroda. Grad živi i stane na noge, kao i većina naših gradova u cijelom regionu kada dođe dijaspora. Kada dođu njeni građani što gule leđa po evropskim bauštelama, klozetima, bolnicama i fabrika. Guljače cijele godine a onda se relaksiraju i opuste u domovini. I potroše. I pomognu rodbinu, prijatelje, grad i državu.

Novi Pazar je odjednom pod reflektorima javnosti.

Pod lupom kojoj ništa ne može promaći. Ne može ni standard koji ne zadovoljava nikakve uslove normalnog života. Ako nemaš bolnicu koja može da pruži ljudima osnovnu njegu i liječenje a da ne moraju za puno toga ići u druge kliničke centre šta možeš reći o gradu, građanima i politici. COVID -19  je tragičan ali i nemilosrdan u otkrivanju istine o stvarnim stanjima i pripremljenosti za vanredne uslove. Naravno da grad koji nema čestitu ulicu, u kojem se jedva mogu dva automobila mimoići, u gradu koji je odavno na njemačkom kiseoniku i svim drugim segmentima siromaštva i nerazvijenosti, naravno da je tu COVID još opasniji i ubitačniji. Onda dolazi na scenu politika i politički igrokaz koji ubjeđuje narod da to nije tako. Ako se sjećate one bajke o Carevom novom ruhu, gdje narod pristaje da gleda i vidi da je car gologuz ali ne smije da kaže. Đeš, ba, na cara!? Tako ispada da ni grad Novi Pazar ni Pazarci ne smiju da kažu u kakvoj su situciji.

Zahvaljujući medijima vidimo ružne i potresne scene tog jada i čemera i predstavnika vlasti kako bahato dolaze u posjetu i ubjeđuju narod da to nije tako kako oni doživljavaju. To je samo jedan od šamara koji ovaj kraj dobija. Predstavnici političke elite ga čak kritikuju i kažu „da se grad obrukao. Pazarci su inače gostoljubiv narod pa su izgleda trebali dočekati vlast sa mantijama i  ćevapima i pečenim paprika jer je to jelovnik  kada se ima para ili  kada dođe plata ili njemački eurići. Treći šamar je od vlade  države Srbije i odluka da ne prihvati zdravstvene radnike i pomoć iz Bosne i Hercegovine, koja je historijski, kulturološki, porodično i prijateljski vezana za ovaj kraj. To su istinske jake i neraskidive veze. Prirodno je i normalno da je bosansko toplo srce zaboljelo da su građani Novog Pazara i drugih opština u takvoj situaciji. Ruka pomoći je pružena. Ruka toplog  prijateljstva i želje da se pomogne. Znamo kada su ovakve situacije svijet se nekako otvori postane bolji i spremniji da se suosjeća sa ljudima, ma gdje oni bili.  To je važni dio naše stvarnosti i jedna od formula opstanka. Pomoći i pružiti ruku kada je nekome teško.

Pomoć je odbijena. Šta briga političare šta misli narod. Vlast je vlast i u ovoj situaciji ona misli svojom glavom, ne glavom naroda.U toj glavi nema mjesta za narod, za empatiju, prijateljstva, zajedništvo u kojem se dijeli dobro i zlo. Ako su građani Bosne i Hercegovine osjetili empatiju i želju da pomognu Novi Pazar i ljude kojima je potrebna pomoć zašto je to odbijeno? Da li je to normalno? Zašto niste odbili pomoć Kine? Jesu li možda Kinezi bliži? Kakve su to veze? Historijske, kulturološke, genetske? Ili samo ekonomske. Iz Kine je stiglo nekoliko aviona. Iz Bosne i Hercegovine bi stigli zdravstveni radnici i medicinska pomoć. Stigla bi i topla ruka prijateljstva i svih onih veza; historijskih, kulturoloških, rodbinskih i prijateljski. Bosanski ljekari su spremni da žrtvuju svoje živote da bi pomogli. Oni žive u skladu moralno etičkih zakona ljudskog i profesionalnog kodeksa. To rade liječnici i zdravstveni radici iz drugih gradova Srbije i ukazuju svu potrebnu pomoć oboljelima od COVIDA. Narodsko srce je veliko i ne poznaje granice ali je politika ta koja stavlja granice između naroda. Polititičari kažu NE kada narod kaže DA.

Ono što je  pozitivno je to da je COVID  brutalno iskren i ima reflektor i mikroskop da osvijetli siromaštvo i nerazvijenost grada Novog Pazara i svih drugih gradova na teritoriji Sandžaka. Da osvijetli prostor koji je davno marginiziran i zaboravljen i koji bi davno bio na rubu izdisaja da nije njemačke bauštele i drugih mogućnosti snalaženja. Davno bi sav taj narod bio u izdisaju da nije snalaženja da se ne pružaju ruke prijateljstva i pomoći. I sve bi bilo bolje i lakše kada bi političari shvatili da trebaju slušati glas i srce naroda, i  da ne trebaju nikada reći NE pruženim rukama i darovima prijatelja.

 


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Iz Kine je stiglo nekoliko aviona Čega, i Kome je stiglo?
    Zar svako nije kupijo masku , alkohol i dr. i šta nam je stiglo.NIŠTA.
    Nemo da pričaš stiglo. Ako je donacija stigla kako to svako kupi masku.
    Ovi koji ovako pišu pojma nemaju.
    Jel stiglo da him je cijena 120 dinara.
    A ona Mitrović je donijo bolničarima u NP vezire E TO JE STIGLO BOLNIČARIMA U NOVI PAZAR.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.