Nova knjiga “Bogatstvo beskućnika” autora Muhameda Mahmutovića

BIH – Kako smo ranije već najavili tako se i obestinilo! Danas je u izdanju Bošnjaci.Net iz štampe izašla knjiga “Bogatstvo beskućnika” autora Muhameda Mahmutovića, kojeg smo upitali koji je razlog da se bavi tematikom beskućnika:

– Mnogo puta su historijski događaji ili agresije na našu domovinu BiH, od Bošnjaka, koji su vrijedan narod ili kako se to kod nas kaže “kućen”. Time nisu bili siromašni ali ih je genocidna politika učinila beskućnicima, kaže Mahmutović.

Autor Mahmutović u romanu razvija priču o pisamima jednog beskućnika, tako na upit da bi bilo interesatno znati o liku u knjizi, autor odgovara:
– Glavni lik je jedan beskućnik koji je mnogo putovao i pasionirano sakupljao pisma, pa kad je preselio na bolji svijet iza njega nije ostalo mnogo ovozemaljskih stvari. Ali su ta pisma bila pravo bogatstvo za čovjeka koji je slučajno naišao u trenutku kad se beskućniku klanjala dženaza, jer je u njima pronašao mnoštvo poučnih razmišljanja i informacija o stradanju Bošnjaka kroz historiju ili o tome kako žive danas rasijani širom dunjaluka. Taj čovjek je odlučio dvadesetak tih pisama objaviti i tako nastaje knjiga pod takvim naslovom, izjavio je za Bošnjaci.Net autor Mahmutović.

Izlaskom knjige odmah je zakazana promocija, tako da će Doboj biti prvi domaćin. Promocija je najavljena pod motom “Bošnjaci dolaze”! U nedjelju, 17. februara dobojske Bošnjake pohoditi će Muhamed Mahmutović i bivši svijetski prvak u kik-boksu Salko Zildžić.

Recenzent i ove nove knjige iz pera Muhameda Mahmutovića je akademik dr. Ferid Muhić, čiju recenziju u nastavku objavljujemo u cjelosti.

NEZAŠTIĆENI SVJEDOCI
Uz knjigu Muhameda Mahmutovića Bogatstvo beskućnika

Ovo je do sada najbolja knjiga Muhameda Mahmutovića! Uobičajeno je da se u recenzijama i predgovorima ocjena knjige saopći na samom kraju. Neka, tako i treba. Saopćit ćemo mi ovu istu ocjenu i na kraju ovog teksta. Dva su glavna razloga što je sud o ovoj knjizi iznimno dat na samom početku, već u prvoj rečenici. Najprije, i ova je knjiga po mnogo čemu iznimna, zato i njen prikaz treba biti takav; osim toga, kod širokog kruga čitalaca koji već poznaju vrijednost dosadašnjeg književnog opusa Muhameda Mahmutovića ovakav apodiktički formuliran afirmativni sud probudit će želju da se u to i lično uvjere i da knjigu pažljivo pročitaju. Oni kojima će Bogatstvo beskućnika biti prvo upoznavanje s ovim savremenim bošnjačkim piscem poslije čitanja ove knjige postat će njegovi vjerni fanovi, a on njihov omiljeni pisac

Najprije valja reći da je ovo, po svojoj koncepciji, sasvim rijetka, da ne kažemo jedinstvena, knjiga u proznoj književnosti. Pripovjedač Mehmed priča nam o tome kako ga je put nanio na dženazu nekom beskućniku, kojem niko ni imena nije znao, a kojeg su svi zvali samo – Maljuga. Maljuga je od sveg imetka uvijek uza se nosio samo nekakva pisma! Nisu to Maljugina pisma, još manje pisma upućena Maljugi. Mehmed doznaje da Maljuga jednostavno skuplja pisma: traži od ljudi pisma koja im više ne trebaju, ili skuplja pisma bačena u smeće. Pljusak koji je uslijedio poslije dženaze doveo je pripovjedača Mehmeda pod krov gostoljubivog Ejuba, čija je kuća bila najbliža mezarju. Ejub zadrža Mehmeda na konaku, ispriča mu priču o Maljugi i pismima, i, na Mehmedovu molbu, odvede ga u napuštenu vodenicu, u kojoj je za života boravio Maljuga. Tu Mehmed pronađe spomenuta pisma.

Postupak zamjene pripovjedača, navođenjem nekakvog pisma, dokumenta, knjige, dnevnika itd., dobro je poznat i relativno čest u književnosti. Ono što je potpuno novo, ako ne i jedinstveno, jeste to da u knjizi Muhameda Mahmutovića svako pismo ostaje samo, bez odgovora, kao krik upućen u gluhu noć. Pisma ne grade neku svoju dramski povezanu priču. Nijedan od autora tih pisama nije nam poznat, a oni kojima su ta pisma namijenjena ostaju od nas skriveni još debljim zastorom tajnovitosti. Pa ipak, ta pisma grade jednu naknadnu, duhovno povezanu arhitektoniku, zasnovanu na jedinstvu kulturnog i jezičkog identiteta njihovih autora, koji se proteže kroz duge decenije, pa čak i kroz najmanje dva stoljeća. Autori dvadeset tri od dvadeset četiri integralno napisana pisma su – Bošnjaci. Autor dvadeset trećeg pisma je Englez, ali i njegovo pismo se u potpunosti može poistovjetiti sa pismom nekog Bošnjaka.

Tu je prva velika književna majstorija Muhameda Mahmutovića! Zdanje koje stoji čvrsto, povezano čeličnom armaturom, malterom, klinovima, ostavlja utisak, ali ne i efekt neke posebne impresioniranosti. Logički povezane rečenice, matematički iskazi, organizirani tako da proizlaze jedni iz drugih, već stvaraju utisak neke zadivljenosti. Ali, kada shvatimo da su povezani neki ljudi i njihovi životi – čak i onda kada u njihovim sudbinama nema nikakve vidjive logike, povezanosti, ni reda, čak i onda kada ih razdvajaju kontinenti ili stoljeća – pretočeno i realizirano u književnom djelu posebne umjetničke vrijednosti i ekspresivne snage, to nas ostavlja bez daha! Muhamed Mahmutović ovom je knjigom postigao upravo to. On nije stvorio utisak realnosti i autentičnosti, nego je direktno regenerirao, reanimirao, upravo predočio – pred oči nam doveo – duhovne, estetske, etičke i filozofske okosnice jedne kulture i jednog naroda, kao temeljne lukove na kojima počiva njegov povijesni identitet i duhovna autentičnost. I to nevjerovatno složeno ostvarenje, tu impresivnu sliku duše cijelog ovog naroda, Muhamed Mahmutović je naslikao isključivo sredstvima književnosti, a svaka riječ iz ovih dvadeset četiri pisma iscrtava najfinije crte te duše, kao što najbolje vezilje svakim ubodom igle crtaju suptilne linije ružinih latica.
Svako od onih koji su ova pisma pisali o svom se jadu zabavio, a opet, ta pisma na kraju prerastu u jedno jedino, veliko pismo, koje govori o istom jadu, o istom stradanju, o istoj nepravdi. Ali isto tako, svaki od autora ovih pisama na poseban način govori o svojoj hrabrosti, snazi, saburu, mudrosti, o svojoj beskrajnoj dobroti i plemenitosti, o svojoj potpunoj nevinosti i svojoj čistoj duši, i, što je posebno dragocjeno, sva se ova pisma, kada ih pročitate, saberu u jedno jedino, veliko i moćno pismo, koje grmi istinom o hrabrosti, snazi, saburu, mudrosti, o dobroti i plemenitosti bošnjačkog naroda, tog slavnog i sjajnog naroda, i o nevinosti i čistoj duši ljudi i žena Bošnjaka, koji sebe s ponosom ubrajaju u taj slavni i sjajni narod.

Velika je i dragocjena vrijednost ovakve maestralno izvezene historijske istine. Kako za Bosnu i Bošnjake, tako i za njihove susjede, za sve zemlje Evrope i za budućnost svijeta. Jer ovdje, kroz ovu knjigu, progovorili su direktno i lično, iz prve ruke i u prvom licu – Bošnjakinja i Bošnjak, žrtve zločina i nasilja, pripadnici naroda nad kojim je počinjen genocid, građani države koja je, odlukom najmoćnijih sila svijeta, nakon agresije i genocida pocijepana napola, tako što je agresoru, zločincu, dodijeljena druga polovica!

Na sudskim procesima za ovakve kapitalne zločine veoma teško se nalaze neposredni svjedoci, a i kada se pronađu, obično im se garantira status zaštićenih svjedoka! Ali, i pored svih svjedočenja, uprkos svim presudama i kaznama, zlo se brzo i lahko zaboravlja, a matica svakodnevnog života plavi svojim nanosima sjećanja i gasi alarmna svjetla opomene! Hoće li ljudi ikada naučiti osnovnu istinu o vrijednostima ljubavi, dobrote, plemenitosti i uzajamnog poštovanja, kao najvećim darovima ovoga svijeta, teško je reći. Sigurno je da će tu istinu često i lahko zaboravljati, kad god uluče priliku da nešto prigrabe od drugog, uz realnu mogućnost da ostanu nekažnjeni. Tako je to bilo i tako će to, sva je prilika, biti i ubuduće. Ali ako svjedočenje zaštićenih svjedoka vodi do kazni barem ponekog od inspiratora zločina, a rjeđe i do kažnjavanja neposrednih izvršilaca, svjedočenje nezaštićenih svjedoka opominje svakoga i nikada se ne može izbrisati! Čak i kada je ostavljeno u pismima koje je sakupio Maljuga, svjedočanstvo nezaštićenih svjedoka preraslo je u ovoj knjizi Muhameda Mahmutovića u optužbu i javni žig sramote svim počiniocima zločina kroz cijelu ljudsku historiju. Konkretni historijski zločini kojima su tokom minula dva stoljeća bili izloženi Bošnjaci, snagom umjetničkog kazivanja podignuti su ovdje na univerzalni nivo ljudske borbe protiv zaborava zločina. Sa stranica ove nezaboravne knjige Muhameda Mahmutovića (koliko god to bilo nevjerovatno i zaista nepojmljivo, sva ova pisma su zapravo imaginarne ispovijedi napisane od jednog istog realnog autora!) odjekuje osuda svakog nasilja, i ori se himna beskrajnoj dobroti ljudi i ljepoti ljudske duše.

Zaista, živjeti znači baviti se najopasnijim poslom. Niko se tog posla nije prihvatio a da je pretekao. Kad bolje razmislim, sve što sam naučio o životu mogu sabrati u jednu jedinu riječ – prolazi. To je ono što je isto za sve. Ali ono što nije isto za sve je pitanje: u šta čovjeku prođe život?!

Ona egzistencijalna mudrost, koja je prisutna i u prethodnim djelima Muhameda Mahmutovića, a koja je u ovoj knjizi posebno naglašena, zahtijeva posebnu studiju. Ipak, ovakvi uvidi su toliko impresivni i utkani su u cjelinu tako da predstavljaju imanentni, organski dio ove cijele prelijepe vezene povijesti, ispričane riječima nezaštićenih svjedoka, da je nemoguće odoljeti iskušenju i ne navesti bar nekoliko takvih bisera, izvoda iz ovih pisama.

Najveći razlog što se o ovozemaljskom životu ne trebamo previše brinuti jeste taj što iz njega, sasvim sigurno, nećemo izvući živu glavu! Ko je pametan, brine se za drugi svijet, jer ovdje svakako gubi to što mu je najdraže!

Olakšaj, a ne otežaj, Ya Rabbi, i učini podnošljivim ovaj zeman! Snaga me izdaje, slomljen je ovaj Qalb, ali tvoja volja – moja je volja i moj derman!

Muhamed Mahmutović je ovom knjigom predložio jedno uputstvo: svjedočiti uvijek i po svaku cijenu Istinu, i zaštite ni od koga osim od Stvoritelja svjetova ne tražiti, svjedočiti i o Njegovoj beskrajnoj dobroti i o onima koji su se te dobrote odrekli! Knjiga Bogatstvo beskućnika upućuje nas da je za sve ljude svijeta takvo svjedočenje onoliko potrebno koliko je za Bošnjake neophodno.

I zato je ovo najbolja knjiga Muhameda Mahmutovića do sada!

(Bosnjaci)