Novi Pazar – Sandžak je prepun sela i zaseoka u kojima ono malo preostalih đaka kilometrima putuje da dođu do svojih škola. Često ni njihovim učiteljima nije lako, pogotovo zimi kad su prinuđeni da se probijaju i kroz snježne smetove da bi došli do svojih učionica. Svilanovo spada u takva sela. Ovo selo čiji su mještani srpske nacionalnosti nalazi se pod Golijom i pripada gradu Novom Pazaru od koga je udaljeno tridesetak kilometara.
U selu postoji istureno odjeljenje matične OŠ „Dositej Obradović“ u kome ide samo šest đaka od prvog do četvrtog razreda. Neki od njih žive blizu, drugi pješače više kilometara do škole, a učiteljica koja živi u novopazarskom naselju Mur putuje 35 kilometara od kuće do posla.
Priča naizgled ista kao u mnogim drugim slučajevima. Nešto ipak izdvaja ovu školu. Učiteljica Muradija Rizvanović (29) nosi hidžab, tradicionalnu muslimansku odjeću. „Kada su me prošlog oktobra zvali i pitali da li bih radila na zamijeni u ovoj školi malo sam se nećkala. Meni nije problem, ali me je bio strah kako će reagovati učenici i ljudi u ovom selu koje je čisto srpsko. Mnogi od njih rijetko idu u Novi Pazar i vjerovatno nikada nisu vidjeli pokrivenu muslimanku, a znate i sami kakva je danas situacija“, priča Muradija Rizvanović. Već posle prvog dolaska u školu, njene nedoumice su nestale. „Došla sam sa ocem i dočekao nas je školski portir Ivan. Objasnio mi, pokazao školu i odmah sam znala da treba da prihvatim posao. Jednostavno Ivan je bio toliko fin i korektan da sam osjetila da će sve biti u redu“, dodaje ova učiteljica.
Kaže da su je prvih dana đaci malo čudno posmatrali, ali da je svojim ophođenjem prema njima, brzo sve došlo na svoje. „Oslobodili su se već posle nedjelju dana. Sad učimo, šalimo se, igramo, pričamo…Žao mi je samo što su djeca u ovim udaljenim seoskim školama u lošijem položaju u odnosu na gradsku. Nemaju jednake mogućnosti za školovanje i mnogo im je teže da uče i napreduju. Jedan moj đak je u četvrtom razredu znao samo da čita i piše i ništa više. Bio je zato stidljiv i nije se ni javljao na časovima. Sada je savladao osnove svih predmeta i jedva čeka da pitam tablicu množenja na primjer. Prvi se javi“, objašnjava Muradija Rizvanović. Roditelji ove djece takođe su zadovoljni njenim radom. „Kad sam jednom roditelju rekla da sam brinula kako će me prihvatiti zbog toga što sam „pokrivena“, odgovorio mi je da nemam šta da brinem. Njima je bitno da njihova djeca napreduju. Nije što su moji đaci, nego su stvarno u pitanju mnogo dobra, bistra, pametna djeca. Vrijedni su i željni učenja i znanja“, ponosno priča učiteljica Rizvanović.
Izvor: Danas.rs/Dodaci/Sandzak
