Nije junak onaj koji udara, nego je junak onaj koji to sve izdrži

0
45

Dobrica ĆosiĆ napisa: “Lažemo da bi smo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene intelegencije, lažemo stvaralački, maštovito i inventivno”. Gospodinu Draganu Mraoviću, mora da mu je žao što se nedovrši ono što je pisac gornjih redova trasirao, te i mnogi drugi prije njega. Njegovi se podaci izgleda zasnivaju na maštovitim čobanskim temeljima i dokonim guslarskim mitovima, gdje su se od hajduka, konjokradica i plačkaša karavana, stvarali narodni junaci.

Za sreću nije slučaj kod gospodina Sadrije Balića, jer Ali-paša nije mit, nego stravrnost, koja je ugrađena u svakojeg Bošnjaka i Albanca plavsko-gusinske doline. To je isti onaj Ali-paša koji je jedan od osnivača “Prizrense Lige”, sto je Mraović u pravu. To je isti onaj Ali-paša, koji je tjerao konjokradice i pljačkaše do Kolašina, nekolko puta. To je isti onaj Ali-paša koji se oduprije Evropi, koja dade njegov vatan drugom, bez pitanja njegovog naroda. To je onaj isti Ali-paša koji organizova svoj narod, u odbrani svog vatana, i na Nokšiću se suprostavi onoma koji krenuše da raskuce njegov narod, kao što su uradili sa Nikšicem, Podrogicom, Kolašinom i drugim mjestima na tim prostorima.
Kad njega nebi više, Crna Gora okupira Plav i Gusinje, i samo ga oslobodi od svojih građana, tako da početkom dvadesetog vijeka gusinska nahija imade dvadeset i pet hiljada stanovinaka, a na prvom popisu dvadesete godine prošlog vijeka ostade ih samo nešto preko šest hiljada. Jes u pravu je Mraović, jer kralj Nikola i njegova zvanična vojska oslobodi Plav i Gusinje od svojih stanovinika, u namjeri da ga podijeli na bataljone, bajrake i kapetane.

Pratiti i replicirati što pišu ovi polupismeni i nepismeni, te svake kulture i ljuckosti lišeni Miloševićevi talibani, je suvišno, ali odgovor mora slijedit. Prema Mraovićevoj besjedi, vidimo nesposobnosti da se život otrgne od mita, nego i dalje jedan dobar procjenat ostaju zatočenici mitologije, gdje po njemu, crnogorski Bošnjaci i Albanci, vrijede manje od drugih naroda Crne Gore. Skoro svakoji čovjek ima stotinu mana, dobrih i loših, a loš samo jednu, a to je; da bude loš i fukara, jer u tome mu nijesu potrebne nikakve ljucke kvalifikacije.
Danas kad je taj balkanski čovjek malo predahnuo, od nesreća koje su mu donijeli ljudi bez i trunke mozga u glavi. Opet ih evo na sceni, čačkaju i otvaraju stare rane narodima, koje su povrijedili oni a i njegovi preci. Narodna poslovica kažze: Od noža rana zaraste a od zla jezika nikad.

U toj pitomoj dolini su se rađali uvijek veliki ljudi, koji nijesu imali straha reci istinu, a jedan je i gospodin Sadrija Balić, koji zna i poznaje svoju historiju, i krvavu prošlost svog zavičaja. On zna ko je Ali-paša i mnogi drugi, koji su bili na braniku svog vatana, braneći se od aveti koja ih je progonila vjekovima. Gospodin Sadrija Balić je rekao jednu veliku istinu koju mnogi Bošnjaci iz opštine Plav znaju, ali radi nekog zajedništva je ne izražavaju.

Ali-paša je bio i ostao kod svog naroda oslobodioc, veliki vođa i čovjek, pa dali to Mraović želio čuti ili ne. Druga je velika istina, da je plavsko gusinska dolina okupirana od zvanične crnogorske vojske 1912. godine, a za to nije imala dozvolu zvanične Evrope, koja je napravila promjenu Berlinskog ugovora, te za plavsko-gusinsku nahiju dala Ulcinj.

Kod poštenih naroda i ljudi, pravda se temeljila uvijek na istini, a bježalo se od laži, koje bi da plasira Mraovic, što je jednako zločinu. On i dalje vjeruje, da sve funcioniše na lažima, širenju neistina i obmanjivanju masa, što je opet jednako zločinu prema čovjeku, narodima i prema istini. Kad ce već jednom taj balkanski čovjek okrenut leda podpaljivačima nesreća i odbacit ih sa prezirom, jer njihova mžnja prema svakom ko nije njihovog soja, je samo nemoć njihove zatrovane duše. Sve sto pišu, misle ili kažu oni soja Dragana Mraovica, jesu kulaševe, a život ide naprijed, prema međuljuckom poštovanju i novom i ljepšem vremenu.

Autor: Avdo Metjahić

Izvor: Gusinje-Plav.com


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.