Nešto je truhlo u državi Srbiji

Taman kada smo pomislili da je posle Vakufa “Mearif” više dosta otimačine po Novom Pazaru, lokalna uprava je ponovo pokazala svoje pravo lice. Naime, po svaku cijenu je pokušano otimanje prostorija Fakulteta za islamske studije u samom centru grada.

Suviše bi bilo naivno pomisliti da iza ove “ingeniozne” ideje stoji samo lokalna uprava, jer je vrlo očito da su u ove rabote umiješani prsti jednog od vazala zvaničnog Beograda, nasljednika titule Sejda Bajramovića, ministra ovdašnjeg – Rasima Ljajića.

Međutim, iako je dotični u medijima davao krajnje ograđujuće izjave u stilu “da nema potrebe za policijskim snagama”, te kako je to “stvar samo zakonski donešenih rešenja” i kako taj “problem treba da riješe dogovorom dvije islamske zajednice” (?!), svima u Beogradu je postalo jasno da on itekako ima veze sa idejom otimačine.

To što bošnjački Sejdo ima potrebu da se pravda i daje raznorazne “dobronamjerne” izjave, ne znači ama baš ništa.
Zar se isti gospodin nije ograđivao od Memoranduma o specijalnom statusu Sandžaka, tvrdio da je zbog toga izašao iz SDA, da je bio sam protiv svih i negirao sve što je nekada, dok nije bio “kvarljiva roba”, radio.

Sada mi treba tom istom da vjerujemo da nema nikakve dodirne tačke sa pokušajem otimačine FIS-a. Što bi rekao kraljević Hamlet: „Nešto je trulo u državi Danskoj“, a ja bih prekrojila: „…u državi Srbiji.“

Ima Ljajić itekakve veze sa svim pokušajima otimačina po Novom Pazaru. Svakome ko bar malo razmisli o svemu što se događalo, prosto se nameće ovaj zaključak. Samo zaboravlja sandžački Sejdo na onu narodu izreku: “Svako može koliko hoće, ali ne može dokle hoće.”

Ono što se meni nameće kao pitanje jeste šta je, ustvari, krajnji cilj pokušaja otimačine FIS-a? Ne mogu da se otmem utisku da se ovdje ne radi samo o oduzimanju imovine Islamske zajednice u Srbiji i eventualne materijalne koristi koja bi iz toga proizašla, već o jednoj ozbiljnijoj stvari.

Mišljenja sam da je ovo bio samo test koliko su Bošnjaci spremni da brane svoje, ali i ideja da se ugasi Internacionalni univerzitet.

Štaviše, uvjerena sam da je „pao“ FIS, sljedeći korak bio bi ukidanje Univerziteta.

To bi bio udarac Bošnjacima i pokušaj njihove diskreditacije, jer šta će Srbiji obrazovan i osviješćen bošnjački narod? Najbolje je da im se lijepo oduzmu sva prava koja im po Ustavu pripadaju, pa i ono na školovanje. Tako ne bi bilo puno problema, niko ne bi pravio talase na žabokrečini bare zvane Srbija, Bošnjacima bi se manipulisalo kao što je to činjeno za vrijeme komunizma.

Samo, svako ko tako misli, grdno se vara! Ne može, gospodo, tek tako da se uđe i ruši tuđe.

Bošnjaci su odbranili FIS i nisu dopustili da im se „kroji kapa na njihovom“, tako da, sigurna sam, neće dozvoliti nikome da ostvaruje kojekakve ideje i da se igra sa njihovom budućnošću.

To što postoje prodane duše potput Ugljanina, Ljajića, Jusufspahića, Zilkića i sličnih, znači samo da u svakom žitu ima kukolja, a ne da je to pravilo.

Izvor: Ana Mileusnić

Izvor: Glas-Islama.info