Parlamentarnom peticijom e-1837 se traži od Vlade Kanade da krivično sankcioniše negatore genocida u Srebrenici. Članom 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te članom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima su utvrđeni uvjeti pod kojim sloboda izražavanja može biti ograničena, i to prije svega pod uvjetom da se „poštuju prava i ugled drugih“.
Dakle, riječ je o poštovanju činjenica i prava drugih, tj. žrtava genocida. Međunarodne sudske instance su čitavim nizom Presuda utvrdile da je na širem području Srebrenice, zaštičene zone UN počinjen genocid.
Ove Presude su Rezolucijama prihvaćene od velikih država. Navedeno je da su genocid počinili Vojska i Policija entiteta Republika srpska.
Negiranje genocida u Srebrenici je aktuelna politika velikosrp-skih struktura.
To ne spada u slobodu mišljenja i izražavanja! Negiranje genocida predstavlja fazu u izvršenju zločina geno-cida. Neko ko negira holokaust, ne radi to u ime slobode govora, već u ime veličanja ratnog zločina i nacizma.
Isto ovo treba da važi za velikosrpske negatore genocida u Srebrenici, koji je nakon holokausta prvi pravno verficirani genocid u Evropi, što znači da ima i pravnu i historijsku validnost. Negiranje genocida u Srebrenici je kriminalni čin, a ne sloboda govora. Podvoditi proslavu genocida pod slobodu govora, takođe je kriminalni čin i saučesništvo u proslavi genocida.
Negiranje genocida je podsticanje na ponovna zlodjela genocida nad određenom grupom, u našem slučaju, ponovnim genocidom nad Bošnjacima. Naše uporište za ovakav stav jeste Povelja Ujedinjenih nacija i Konvencija Ujedinjenih nacija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. decembra 1948. godine, koje su iznad svakog prava, pa i slobode govora i mišljenja, na koje se pozivaju akteri velikosrpske propagande.
Peticija e-1837 poslije završetka uspješnog potpisivanja se nala-zi kod glavnog sponzora peticije, člana Kanadskog parlamenta Brian Masse koji će tokom mjeseca aprila koji je rezolucijom Kanadskog parlamenta proglašen mjesecom borbe protiv geno-cida i protv negatora genocida biti pročitana u Parlamentu i poslana Vladi Kanade na konačno usvajanje u skladu sa kanadskim pozitivnim zakonskim propisima. U toku poptisivanja peticije veoma aktivan je bio srpski lobistički lobi u Kanadi koji nastoji upotrebom slobode mišljenja i govora anulirati zahtijev iz peticije.
Posebno su lobističke aktivnosti srpskog lobija usmjerene prema inicjatoru peticije, Institutu za istraživanje genocida Kanada i sponzoru peticije Brian Masse.
Istaknuti intelektualci, istraživači i aktivisti ljudskih prava i slo-boda koji su podržali peticiju: Hasan Nuhanović, preživjela žrt-va genocida u Srebrenici, koji se u ime drugih preživjelih i rođaka žrtava bori za istinu i pravdu, prof. dr David Pettigrew, profesor filozofije i studija holokausta i genocida na Univerzite-tu Južni Konektikat i član Odbora, Yale Univerziteta za studij genocida, Akademik Rusmir Mahmutćehajić, autor i predsjednik Međunarodnog foruma Bosna, prof. dr. Ajlina Karamehić Muratović, profesor na Univerzitetu St. Louis, Patrick McCarthy, autor iz St. Louis, prof. dr. Tanja Softić, Universitet Richmond, Suzana Vukic, Institut za istraživanje genocida Kanada, Miro Lazović, Predsjednik ratne Skupštine Republike BiH, Akademik prof. dr. Ferid Muhić, profesor Filozofije, Univerzitet, Univerzitet “ Sv.Kiril i Metodij“ Skopje, Akademik dr. Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema IZ u BiH 1993 – 2012, Akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić, profesor Fakulteta političkih nauka, Unoverzitet Sarajevo, prof. dr. Sanjin Kodrić, profesor Filozofskog fakulteta, Univerzitet Sarajevo, prof. dr. Sakib Softić, profesor Fakulteta kriminalističkih nauka, Univerziteta Sarajevo, prof. dr. Fikret Bečirović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta Sarajevo, prof. dr. Enis Omerović, ekspert za međunarodno pravo, Adil Ku-lenović, predsjednik Asocijacije Krug 99, asocijacije nezavisnih itelektualaca različitih etničkih pripadnosti i svjetonazora, Magistar nauka Fatmir Alispahić, književnik, prof. dr. Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva RBiH i bivši gradonačelnik Sarajeva, prof. dr. Fahira Fejzić Čengić, redovni profesor komu-nikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Sarajevo, prof. dr. Džemal Najetović, profesor Pravnog fakulteta, Univer-ziteta, Zenica, Magistar nauka Džebrail Bajramović, nosilac Zlatnog ljiljana Armije RBiH, prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture, Preporod, Sarajevo, redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Unoveziteta Sarajevo, Ćamil Duraković, bivši gradonačelnik Srebrenice.
Od organizacija peticiju su podržale: Institut za istraživanje genocida Kanada, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta Sarajevo, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, Bošnjačko američka asocijacija NY, Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug99, Bošnjačka zajednica kulture, Preporod, Udruženje Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa, Udruženje žrtava i svjedoka genocida, Udruženje žena žrtava rata, i druge.
Istaknuti intelektualci, istraživači i aktivis-ti ljudskih prava i Sloboda liderske organizacije podržali Peticiju e-1837
Miro Lazović, predsjednik Skupštine Republike BiH u vremenu agresije na RBiH
Slažem se sa peticijom. Čestitke za sve što radite za našu državu BiH.
Akademik prof. dr. Ferid Muhić, profesor Filozofije, Univerzitet, Univerzitet “Sv.Kiril i Metodij“ Skopje
Da je sloboda govora jedna od ključnih premisa sistema ljud-skih prava, u to ne može biti sumnje.Vrhovni sud većine demo-kratskih država u svijetu nije isključio ni jedan oblik govora iz prava na slobodu govora, pa tako ni “govor mržnje”. Drugim ri-ječima, sloboda govora pravno se ne može zabraniti samo na osnovu mržnje kao sadržaja (content). Međutim, kada mržnja kao sadržaj (content) govora, proizvodi direktno negativne posljedice za kategoriju ljudi na koje se odnosi, dakle kada njegov specifični kontekst (context), realno izaziva opravdan osjećaj straha, prijetnje, nesigurnosti, frustracije kod ljudi na koje je usmjeren, govor mržnje izlazi iz okvira slobode govora i prelazi u sferu objektivne prijetnje za sigurnost i ugrožavanja života, proizvodeći psihičke trauma kod ljudi koji su pretrpjeli realna stradanja zbog svoje pripadnosti, s pravom se tretira kao kažnjivo djelo. Upravo zbog toga, krivično sankcioniranje negatora genocida u Srebrenici, potvrđenog presudom najvišeg međunarodnog suda, jeste opravdano i ne pretstavlja suzbijanje slobode govora. Negiranje genocida u Srebrenici spada u kate-goriju govora mržnje čiji kontekst direktno izlazi iz sfere slo-bode govora jer pozlijeđuje kolektivna sjećanja Bošnjaka kao žrtava genocida, izaziva emocinalni stres, psihičke trauma i osjećaj realne ugroženosti, i zbog toga pretstavlhja kažnjivo djelo, na istim osnovama na kojima se sankcioniraju i negatori holokausta Jevreja u cijeliom svijetu, odnosno negatori genocida nad Jermenima u Francuskoj i nekim drugim državama.
Akademik dr. Mustafa ef. Cerić, reisu-l-ulema IZ u BiH 1993 – 2012.
Ovo je vrijeme naše slobode i odgovornosti – pojedinačne i kolektivne – nakon Genocida! Hvala Bogu, nisu nas mogli fizički uništiti genocidom. A imali su tu namjeru. To mi znamo izvan svake sumnje. Ali, Bogu hvala, tu činjenicu je utvrdio i pravosnažno osudio međunardni sud pravde u Hagu izvan svake sumnje, također. Dakle, ta činjenica je istina, koju svi priznaju osim onih koju su Genocid osmislili, naređivali, nadgledali i počinili. Ohrabreni ruskim vetom u Vijeću sigurnosti UN-a pro-tiv britanske inicijative za osudu srpskog genocida u Srebrenici, negatori, i kao nalogodavci i kao počinitelji Genocida nad Bošnjacima/Bosancima, su se ovih dana snažno aktivirali. Oni ne samo da opstruiraju žrtve genocida da šire istinu o srpskom genocidu u domovini i svijetu, već organizirano i agresivno djeluju da nametnu svoju laž, kojom ih je njihov otac nacije Dobrica Čosić zavjetovao kad im je u amanet ostavio ove riječi: “Mi (Srbi) lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Ovaj Čosićev zavjet srpskom narodu da serbes laže kao izraz srpske “slobode”, srpskog “patriotizma”, srpske “intelegencije” i srpskog “stvaralašrva”, svakim danom je sve glasniji, sve vidljiviji, sve napasniji i sve opasniji da se u svijetu bosanska istina o Genocidu nad Bošnjacima/Bosancima zamjeni za srpsku laž o srpskom negenocidu. Ovo ne treba da nas iznenađuje, jer Jevrejska zajednica se suočava s istim problemom negacije Holokausta kao što se mi Bošnjaci/Bosanci suočavamo s negacijom Genocida. Jer, negacija (denial) je ta posljednja faza Holokausta, odnosno Genocida. Razlika je, međutim, u tome štu su Jevreji u svijetu tu opasnost od negacije Holokausta na vrijeme shvatili i, shodno tome, bolje su se organizirali u borbi protiv toga. Imao sam priliko osobno sudjelovati 2009. god. u Parizu u formiranju “Aladdin Projekta” pri UNESCO-u radi borbe protiv negacije Holokausta iza kojeg je stala moćna jevrejska fondacija: the Foundation pour la Mémoire de la Shoah (“Fondacija za sjećanje na Šoah”). Šoah je drugo ime za Holokaust, kao masovno nacističko ubijenje Jevreja u periodu 1941-45. godine. Prihvatio sam ponudu predsjednice “Aladdin Projekta” Anne Marie Revcolevschi da budem član ovoga projekta borbe protiv negacije Holokausta, odnosno Genocida. Ono što danas rade srebreničke majke, žrtve genocida, slično je ovom jevrejskom projektu UNESCO-a osim što naše majke to rade dušom i srcem bez prave podršeke od moćnih domaćih i međunarodnih fondacija i organizacija. To stanje ostavljenosti da se samo srebreničke majke bore protiv negacije srpskog genocida je nedopustivo i neizdržljivo. Zbog toga, moramo se svi kao nacija organizirati i zajedno se boriti protiv te pošasti.
Imamo već inicijativu za to. Dolazi nam od hrabrog i neumornog Emira Ramića, porijeklom iz Prijedora i preživjelog srpskog logora, koji danas živi i djeluje u prijateljskoj Kanadi. Naime, Emir mi se obratio E-mailom ovom porukom: “Institut za istraživanje genocida Kanada je pokrenuo parlamentarnu peticiju – e-1837, kojom se od Vlade Kanade traži zakonsko krivično sankcionisanje negatora genocida u Srebrenici u Kanadi. Negatori genocida u Kanadi i čitavom svijetu, izgubivši bilo kakav agrument o opravdanosti krivičnog gonjenja negatora genocida, sada žele da iskoriste zakon o ugrožavanju slobode govora i mišljenja. Molimo vas da nam kratko odgovorite zašto krivično sankcionisanje negatora genocida u Srebrenici u Kanadi nije suzbijanje slobode govora i mišljenja. Zar negiranje genocida nad Jevrejima koje je počinila Njemačka u Drugom svijetskom ratu nije zakonski kažnjivo? Naravno ako se slažete sa ovim. Vaš odgovor čemo proslijediti sponzoru peticije, članu Kanadskog parlamenta Brian Masse”. Dragi Emire. Naravno da se slažem i naravno da ovim putem urgentno apelujem na sve Bošnjake/Bosance i sve Bošnjakinje/Bosanke u domovini i svijetu da se odazovu tvom pozivu, jer srpska kampanja protiv ove inicijative je već počela. Pogledajte ove linkove (stefan-karganović.rtf)
Ovo treba da nas probudi i pobudi u nama volju da se suprostavimo negatorima Genocida nad našim narodom. Negatori Genocida su, dakako, vidno uznemireni, jer su gotovo bili sigurni da smo se mi umorili od njihove laži te da smo se opet predali ćoravoj sudbini, kao i dosada. Moramo im pokazati i dokazati da se nismo ni umorili, niti ćemo se ikad više predati slijepoj sudbini za njihov udruženi zločinački poduhvat. Tako nam Svevišnji Allah pomogao! Poziv negatora Genocida na pravo na “slobodu govora i mišljenja” u Kanadi nije ništa drugo nego poziv na njihovu uzurpaciju prava na laž na koju su se zavjetovali svom ocu nacije Dobrici Čosiću. Prema tome, dragi moji Bošnjaci/Bosanci i Bošnjakinje/Bosanke ma gdje bili, ovo je urgentni apel vama u domovini i svijetu da uradite individualno i kolektivno što je u vašoj moći da zaustavimo negaciju Genocida nad našim narodom, Genocida koji se već dogodio, ali i onog koji se može dogoditi u budućnosti našoj djeci ako mi ne uradimo ono što nam je roditeljska i patriotska dužnost. Jer, oni koji negiraju dokazani i punopravno presuđeni Genocid, spremni su ponovo počiniti taj isti Genocid, jer je to njima moralno opravdani čin. Ali, i mi, Bošnjaci/Bosanci, ako prešućujemo njihovu negaciju genocida, sudjelujemo u toj njihovoj negaciji i odgovorni smo individualno i kolektivno za širenje njihove laži, kao njihove srpske lažne “slobode”, njihovog srpskog lažnog “patriotizma”, njihove srpske lažene “inteligenicije”, ali i njihovog stvarnog srpskog bezobrazluka i njihove podmukle srpske subverzije. Uz punu podršku i pohvalu Emiru Ramiću za sve što je uradio i što radi u Kanadi protiv negacije srpskog Genocida nad našim narodom i uz zahvalnost kanadskoj vladi na svemu što je dosada uradila i što namjerava uraditi ubuduće za Bosnu i bosanski narod, pozivam sve Bošnjake/Bosance i Bošnjakinje/Bosanke da se jave Emiru Ramiću na ovaj E-mail: [email protected] i pitaju ga kako mogu pomoći da kanadski parlament donese zakon o sankcioniranju negatora Genocida u Kanadi sličan onom koji sankcionira negaciju Holo-kausta nad Jevrejima. Taj kanadski presedan može biti dobar primjer ostalim zemljama na Balkanu, Europi i svijetu, uključujući i Bosnu, ako Bog da, da ga slijede. Dragi moji. Nemojte ostati gluhi na ovaj apel zbog obraza svog, svoje djece i cijelog čovječanstva!
Akademik prof. dr. Suad Kurtčehajić, profesor Fakulteta političkih nauka, Univerzitet Sarajevo
A osnovno mi izgleda da s sloboda govora i mišljenja ne može koristiti kao izgovor za negiranje genocida. Jer tu imamo zloup-otrebu prava gdje je kao mozda najjasniju granicu zloupotrebe prava postavio profesor teorije drzave i prava Radomir Lukić kazavši da zloupotrebu prava imamo kada koristeci neko pravo veći štetu napravimo drugome nego što sebi pribavimo koristi. Mislim da se ovaj kriterij zloupotrebe prava jasno ogleda u korištenju prava na slobodu misli i govora jer šteta i bol koji se nanosi porodicama i narodu nad kojim je izvršen genocid u ovom slučaju Bošnjacima mnogo je veća od koristi koju ima osporavač genocida kroz slobodu misli i govora.
Prof. dr. Sanjin Kodrić, profesor Filozofskog fakulteta, Univerzitet Sarajevo
U cijelosti podržavam Peticiju e-1837. Sloboda izražavanja jeste jedna od tekovina demokratskih društava zagarantirana kako nacionalnim zakonodavstvom, tako i međunarodni dokumentima, a prije svih Općom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. godine i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, ali da, međutim, sloboda izražavanja nije apsolutno pravo. Naime, odredbama Člana 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te odredbama Člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima utvrđeni su uvjeti pod kojim sloboda izražavanja može biti ograničena, i to prije svega pod uvjetom da se „poštuju prava i ugled drugih“. Dakle, riječ je o poštovanju činjenica i prava drugih, tj. žrtava genocida – mislim da na tome treba insistirati. Čestitam još jednom i želim svaki uspjeh u ovom Vašem nas-tojanju i radu uopće.
Prof. dr. Sakib Softić, profesor Fakulteta kriminal-ističkih nauka, Univerziteta Sarajevo
Sloboda mišljenja i izražavanja misli, sloboda širenja i primanja informacija i ideja bez miješanja javnih vlasti predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava koje je zajamčeno ustavima svih demokratskih država. Prava i slobode jednog čovjeka ograničene su pravima i slobodama drugih ljudi. Stoga u sadržaj prava ulaze i dužnosti i odgovornosti. Ostvarivanje ovih prava podvrgnuto je ograničenjima pa i kaznama radi zaštite temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Pravo naroda na postojanje svakako predstavlja temeljnu vrijednost demokratskog društva a genocid negaciju takvog prava. Međunarodne sudske instance su primjenjujući najviše pravne standarde utvrdile da je u Bosni i Hercegovini, na širem području Srebrenice počinjen genocid. Utvrdile su i da su to počinili vojska i policija republike srpske postupajući po javnim ovlastima. Stoga negiranje genocida ne spada u slobodu mišljenja i izražavanja. Negiranje genocida predstavlja fazu u izvršenju zločina genocida. Odnosno, dio je same radnje počinjenja zločina genocida u širem smislu. Pozivanje na slobodu mišljenja i izražavanja radi negiranja, opravdavanja ili prikrivanja zločine ne može ni u kom slučaju predstavljati konzumiranje prava na slobodu govora i mišljenja. Negiranje genocida je zločin. Koji treba biti kažnjen.
Prof. dr. Fikret Bećirović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta Sarajevo
Na vaše pitanje, a za parlamentarnu peticiju, kojom se od Vlade Kanade traži krivično sankcionisanje negiranja genocida u Sre-brenici odgovaram: Negiranje genocida po definiciji tog strašnog zlodjela je poslednja faza u njegovom opusu. Dakle, u Članu 6 Statuta međunarodnog kaznenog suda riječ “genocid” znači bilo koje dole opisanih djela, počinjeno u namjeri da se u cijelosti ili djelomično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina kao što je: (a) ubijanje pripadnika skupine; (b) nanošenje teške ozljede ili duševne boli pripadnicima skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično fizičko uništenje; (d) nametanje mjera s namjerom sprečavanja rađanja unutar skupine; (e) prisilno premještanje djece iz jedne skupine u drugu. Imajući sve pomenuto u vidu negiranje genocida je faktički podržavanje i pravdanje svih gore navedenih radnji, što znaći podsticanje na ponovna zlodjela genocida nad određenom grupom, u našem slučaju ponovnim genocidom nad Bošnjacima. Negatori genocida u Republici Srpskoj i u Srbiji čak trijumfuju u svojim iskazima, pa se često od nekih političara može čuti sledeće: “Ako stalno govorite o genocidu i ako vam je toliko draga ta tema, mi ga možemo i ponoviti”. Dakle negiranje genocida ne može se podvesti pod slobodu govora već pod govor mržnje i poslednju fazu tog strašnog zlodjela.
Prof. dr. Enis Omerović, ekspert za međunarodno pra-vo
Ukratko – Kanada, USA, to su zemlje u kojima je sloboda iz-ražavanja svetinja i koje krivično sankcioniranje negiranja genocida i Holokausta gledaju kao na ugrožavanje slobode govora. Nasuprot europskim zemljama, koje imaju krivično sankcionisanje negiranja genocida i Holokausta. To su dva različita pristupa u svijetu.
Adil Kulenović, predsjednik Asocijacije Krug 99, aso-cijacije nezavisnih itelektualaca različitih etničkih pripad-nosti i svjetonazora
U vezi sa inicijativom Instituta za istraživanje genocida Kanada, koji je pokrenuo parlamentarnu peticiju – e-1837, i kojom se od Vlade Kanade traži na zakonu osnovano krivično sankcionisanje negatora genocida u Srebrenici u Kanadi, mi, nezavisni itelektualci različitih etničkih pripadnosti i svjetona-zora, okupljeni već 25 godina u Asocijaciji Krug 99 – Sarajevo, izražavamo punu podršku ovoj inicijativi. Ne samo zbog toga što su negatori genocida u Srebrenici i BiH sve agresivniji i motivisaniji političkim interesima ostvarivanja velikodržavnih ciljeva susjednih zemalja protiv mira u Bosni i Hercegovini, već i iz razloga čovječnosti i zalaganja da se demijurg genocida zaustavi i u ovom dijelu svijeta i u savremenoj civilizaciji. Naše uporište za ovakav stav jeste Povelja Ujedinjenih nacija i Kon-vencija Ujedinjenih nacija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida od 9. decembra 1948. godine, koje su iznad svakog prava, pa i slobode govora i mišljenja, na koje se pozivaju akteri političke propagande i negacionizma internacionalnog prava i presuda internacionalnih sudova formiranih od strane Savjeta bezbjednosti UN-a. Posebno skrećemo pažnju na definisani standard internacionalne teorije o genocidu koja definiše da je negiranje izvršenog i na internacinalnom sudištu presuđenog genocida posljednja faza izvršenja genocida i istovremeno prijetnja novim. Zbog toga ne može sloboda govora i mišljenja imati supremaciju nad jasnim odredbama člana III. pod c. i e., i člana IV. i V pomenute Konvencije Ujedinjenih nacija. Takođe ističemo da su i savremene civilizirane države, iz kojih su akteri ili žrtve genocida, u svom zakonodavstvu kodificirali kažnjivost neposrednog ili javnog podsticanja na genocid, kao i saučesništvo u njegovom izvršenju u svim fazama. Uvjereni smo da bi kanadsko, na zakonu definisano, krivično sankcionisanje negatora genocida u Srebrenici bilo doprinos suzbijanju genocida u bilo kojem dijelu savemenog čovječanstva, a ne nikako ugrožavanje slobode govora i mišljenja.
Magistar nauka Fatmir Alispahić, književnik
Demokratija nije anarhija, pa se ni sloboda govora ne može realizirati izvan granica na kojima su čuvaju etički i moralni stubovi društva. Neko ko propagira narkomaniju, ko propagira pedofiliju i druge po društvo štetne i razvratne pojave, ne može se braniti slobodom govora. Neko ko negira holokaust, ne radi to u ime slobode govora, već u ime veličanja ratnog zločina i nacizma. Isto ovo treba da važi za velikosrpske negatore genocida u Srebrenici, koji je nakon holokausta prvi pravno verfivirani genocid u Evropi, što znači da ima i pravnu i hostorijsku validnost. Negiranje genocida u Srebrenici je kriminalni čin, a ne sloboda govora. Podvoditi proslavu genocida pod slobodu govora, takođe je kriminalni čin i saučesništvo u proslavi genocida.
Prof. dr. Ivo Komšić, član Predsjedništva RBiH (1992 – 1996) i bivši gradonačelnik Sarajeva
Dobio sam ovaj tvoj mail i iznenađen sam a U kanadi negiranje genocida nije krivično djelo. Drugo je kod nas jer naš Parlament ne može donijeti takav zakon sve dok su nasljednici genocidne politike u njemu. Ali sam iznenađen za Kanadu. Mislim, iako to nije moje područje, da u zemljama EU postoji zakonodavstvo koje sankcionira negiranje genocida. To bi trebalo provjeriti. Vi spravom tražite da se u Kanadi to uvede.
Prof. dr. Fahira Fejzić Čengić, redovni profesor komu-nikologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Sara-jevo
Tzv. govor mržnje predstavlja delikt širenja verbalne ili pik-tografske prakse isticanja opresije, diskriminacije ili omalovažovanja jedinki ili grupa u javnom prostoru i otuda je kao takvo ispoljavanje kažnjivo. U kontekstu političkog komen-tara kao žanra ili forme kojim se na neki način snažnije atakuje na politički eksponirane ili općenite javne ličnosti, za očelkibvati je viši prag osjetljivosti tj. otpornost na višak kritike, ironije, sarkazma i slično. Kad je u pitanju negiranje najtežih mogućih oblika uništavanja grupa, dijelova naroda, naroda ili nacija, kakav je genocid po definiciji onda se ne smije to civilizacijsko fašističko praktično djelovanje, djelatni rezultati njegovih ubistvenih posljedica i same količine ili kvantumi ubijenih, masakriranih, iskomadanih, razbacanih po kojekakvim rupama, jamama, šupljinama, planinskim dubovima i slično, čemu agresija iz 90-tih godina na priznatu državu BiH daje mnoštvo dokaza, nije sfera govora mržnje. Najprije zbog uzroka i posljedica. Potom, stoga što je negiranje zločina genocida sastavni dio projekta izvođenja genocidnih radnji nad nekim narodom ili nekom teritorijalnom prostornošću. Potom, govor mržnje je monološki govor, dok je negiranje genocida stav ili pseudomišljenje jer dolazi naknadno, sa značajne vremenske distance od barem dvadesetak godina, što mi svjedočimo u Bosni. Kvalifikativi genocida, namjera i realizacija tih učinaka tih anticivilizacijskih ratnih radnji mnogo ranije su utvrđeni od samog termina i njegove rasprosztanjenosti u međunarodnom krivičnom pravu, od u – modernosti kakav je govor mržnje. Genocidi su nastajali u povijersti, u doba skromnog razvoja masovnih medija. Tek su štampa i rani radio bili u funkciji čovječanstva, Danas, sa enormnim razvojem TV i naročito digi-talnih internetskih medija, učinci i zlo su ustostručeni. Time su posljedice djelatnih učinaka neusporedivo više razarajući. Sa usponom društvenih mreža, i brkanja pojmova društvena mreža i masovni medij, jedno je privatno drugo je profesionalno, jedno ne mora poštivati zakone o javnom diskursu (/još je u sferi privatnosti i tzv. deregulacije) a drugo ne može opstati bez etičkih kodeksa i primjene novinarske deontologije (morala) dolazi do svjesnih, mada bude i nesvjesnih, brkanja. Zasigurno je neophodno ograničiti i govor mržnje – ali najprije sedmu fazu realizacije genocida nad Bošnjacima a to je – negiranje počinjenih zločina!!! Svaka čast za ideju, nadam se da će Vam ovo bar unekoliko koristiti.
Prof. dr. Džemal Najetović, profesor Pravnog fakulteta, Univerziteta, Zenica
Slažem se sa vama Emire i sada i ranije. Svaki govor mržnje i neistine je za osudu jer je prijetnja za sigurnost. Uprkos svemu što razdvaja ljude, svi smo pripadnici ljudske vrste-čovječanstva i zbog toga trebamo više uvažavati-respektovati jedni druge.
Magistar nauka Džebrail Bajramović, nosilac Zlatnog ljiljana Armije RBiH
Vrijeme i prilike u kojim se današnje čovječanstvo nalazi je kompleksno i zahtjevno kako u demokratskim državama tako i u državama u kojima je demokratija samo deklarativna tj. svojim građanima ne pruža osnovna ljudska prava i slobode! Mnoge rezolucije u vjeću sigurnosti OUN-a, su ostale prazno slovo na papiru i OUN nemaju instrument provođenja istih ma kako to bilo pravno i civilizacijski opravdano! Danas smo taoci ”VELIKIH SILA” a koje svojim pravom VETA ugrožavaju međunarodni poredak, a da ne govorimo o svojevoljnom djelovanju tih istih članica u raznim konfliktnim područjima gdje naizgled uspostavljaju mir i red, ali za svoj vlastiti dugoročni interes tj. interes finansijskih magnata i lobija. Samo pitanje slobode govora u kontekstu negiranja genocida, zločina pa i holokausta je široko pitanje i traži tj. postavlja i daje mnogo odgovora koji se prepliću i komplikuju u traženju rješenja za sankcionisanje negatora, kako pojedinaca tako i kako znamo država (Srbija negira genocid u Srebrenici) koje čak odvajaju ogromna sredstva budžetska za lobiranje i negiranje istine o genocidu! U samo tri države koliko znam je zabranjeno negiranje holokausta i kažnjivo je (Njemačka,Francuska, Austrija), međutim, postavlja se pitanje, zašto u samo tri države! Zašto je recimo kažnjivo u Švedskoj i SAD da vrijeđaš homoseksualce i negiraš njihova prava! Zašto to pravo kažnjavanja negiranja genocida nije na istoj deredži i zašto mnoge pravosudne institucije kao odgovor obično se povlaće na pravo ”slobode govora”. Sloboda govora, tu je srž problema i tumačenja slobode govora i do koje granice ta sloboda govora može ići po pitanju negiranja genocida i žrtava istog. Moje mišljenje je, da treba veoma smišljeno ići na tekst rezolicije koja bi obuhvatala tekst prijedloga i opisa uzroka i posljedica negiranja genocida. Recimo i lično se slažem da samo negiranje genocida sa naučno historijske i argumentima potvrđene dokumentovane i relevantne ekspertne grupe ili pojedinca, ne treba osporavati i treba se dati šansa za relevantnu reviziju prošlosti u područjima gdje međunarodni sud nije dao svoje mišljenje i presudu, ali ta revizija mora ići kroz međunarodne institucije pravde, a ne da to bude sud država optuženih za zločin! Problem sa negiranjem genocida u Srebrenici pa i holokausta bit će još dugo vidljiv uz opravdavanje ”slobode govora”, međutim u večini zemalja je veoma kažnjiv govor mržnje i podsticanje konflikta po osnovu, rasne , etničke i vjerske pripadnosti. Tu je ključ peticije gdje se može kao argument navesti, da i samo negiranje utire put ka produženju agonije žrtava, ponovno podsticanje mladih generacijana na počinjenje zločina i genocida, a time i nemogućnost suživota i postizanja konačnog mira! Dobar primjer je Republika srpska, koja zajedno sa Srbijom negira genocid i da političari koji je predstavljaju još uvjek koriste ne donšenja zakona zabrani negiranja genocida da unose kako politički tako i demokratski nered u cijelom regionu a prvenstveno povratnicima na područja gdje je izvršen genocid nad Bošnjacima! Kanada je do sada pokazala volju i usvojila više rezolucija koje otvaraju put ka efikasnijem suzbijanju zločina pa čak i preventivno mogućih konflikata. Vrlo je vazno naglasiti rjec ”peventivno suzbijanje” jer takva vrsta rezolucije u startu daje osnovu za budućnost i kažnjavanje negatora kao i drugih vrsta protivzakonitih djelovanja grupa i pojedinaca! Dakle treba se držati slobodarske ideje govora ali uz naglasak da taj govor ili negiranje ne zadire u prava žrtava na istinu i eventualnu nadoknadu od strane počinioca. Mogućnost da se negatori genocida kazne bi trebala biti također ozakonjena i definirana gore navedenim pravima i obavezama onih koji negiraju već presuđene sporove po pitanju genocida u Srebrenici! Nonsens je da se po svaku cijenu želi doći do istine i pravde gdje sud u Hagu se finansira i od strane Kanadske vlade, a da ta ista vlada ne stane na stranu žrtve i prava na miran život i pomirenje shodno presudi tog istog suda. Nadam se da će prijedlog peticije-1837, biti prihvačen od strane Kanadskog parlamenta i da ce Kanada pokazati kao i do sada da je rijetka zemlja koja uistinu je demokratska i čiji građani vole rad, red i zakon koji parlamentarci donose. Hvala u moje ime i za g.Brian Masse istinskom borcu za ljudska prava i istinu.
Prof. dr. Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture, Preporod, Sarajevo, redovni profesor Fakulteta političkih nauka, Unoveziteta Sarajevo
Negiranje genocicda u Bosni nad Bošnjacima predstavlja novo civilizacijsko posrnuće i nastavak genocidnih aktinosti nad bošnjačkim narodom. Velikosrpski i velikosrbijanski revizionisti pokušavaju sakriti sve tragove svojih zločina u Bosni te nastaviti s daljnjom destrukcijom države Bosne protiv koje su se digli kao pobunjenička banda 1990-ih da bi stvarali “Veliku Srbiju” od drugih država. Srbijanski negatori genocida pokazuju da ne priznaju internacionali poredak i haške presude, da iz pevaziđenog organskog koncepta nacije razvijaju negaciju prema svima koji se ne uklapaju u “homogenu” etničku grupu. Oni sedanas služe svjetskim silnicama i pokušavaj use predstaviti u drugačijem svjetlu koje sakriva da su u Bosni počinili genocid i druge zločine protiv čovječnosti i ljudskih prava. pokušaji da se negira genocid nad Bošnjacima u Bosni samo će voditi novim konlfiktima i prekidima saradnje između nezavisnih država na Balkanu.
Ćamil Duraković, bivši gradonačelnik Srebrenice
Genocid u Srebrenici nije nikakav patriotski stav Bošnjaka, već je pravna činjenica utvrđena u niz predmeta pred Međunarodnim sudovima čiji je osnivač i sama Kanada kao članica UN-a. Uzimajući to u obzir, u svim normalnim demokratijama negiranje genocida, utvrđenog presudama Međunarodnih sudova, je antidemokratski i anticivilizacijski čin. Jer sloboda govora i mišljenja nije kad govorite protiv jednog od temeljnih principa demokratije, a to je vladavina prava. Tako da zakonska regulativa, koja bi kažnjavala negatore genocida u Srebrenici, nije usmjerena protiv slobode govora i mišljenja, nego protiv anticivilizacijskog ponašanja negatora najgnusnijeg zločina protiv čovječnosti, zločina genocida.
Izvor: Bošnjaci.net
Pogledajte vijest na izvornom sajtu:
Negatori genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i BiH, moraju biti zakonski kažnjeni
