Dok je vakufa biće i nas!

Sandžak PRESS – Želim se prije svega zahvaliti Svevišnjem Gospodaru  svih svjetova što nas je uputio na pravi put i što vam je dao snage vjere i svijesti da znate ko ste i da imate svoje časne i uzvišene ciljeve. Zahvalni smo Svevišnjem Gospodaru što nam je u vjeri dao inspiraciju da budemo od onih koji se bore za opšte dobro, dobro za sve ljude ma gdej bili i ma kome pripadali.

Vidite još imamo čudnih povoda da se sastajemo. Juče smo imali jedan uobičajeni povod, a to je bio ispraćaj hadžija a danas imamo jedan neuobičajen povod i ako su nešto i ovi neuobičajeni povodi učešćali pa mogu postati uobičajeni, što nebi bilo dobro. Evo upravo ovo što danas ovdje vidimo, a to je razumijevanje od strane državnih organa i odsustvo sile, što zapravo priliči ljudima kao dostojanstvenim stvorenjima Svevišnjeg Gospodara razumijemo kao pravi način komunikacije. Mi smo, evo nakon tri godine i dalje prinuđeni da na neuobičajen način branimo svoje vrijednosti. Jedna od najvažnijih vrijednosti naše vjere jeste vakuf. A jedan od najvažnijih vakufa ili majka svih vakufa jeste ovaj vakuf, vakuf Gazi Isa-bega, zgrada Islamske ustanove i zgrada Fakulteta za islamske studije. Kao što znate dok je vakufa biće i nas. Vakuf je naša historija, naša kultura, naše tlo pod nogama i vrijednost i snaga koja je opstala svo ovo teško vrijeme.

Zato se osjećam ponosnim na vas koji ste evo danas ovdje, u ovome broju, ovako odlučni došli da branite svoj vakuf. Ali isto tako i svojim ponašanjem pokazali da vi dolazite ovdje da branite svoje vrijednosti ne da pravite nered, i kao što vidite, mnogo je ljepše bez policije. Nema incidenata, nema problema, nema provokacija, nema ništa. Mislimda su nadlježni organi shvatili razliku između nas i huligana i kriminalaca. To je ogromna razlika. Nama policija nije potrebna da se suočava sa nama. Dovoljno je da regulišu saobraćaj, ono što je uobičajeno za normalno stanje i ulogu organa reda. Nadam se da će i u buduće tako da bude. Želim istaći i to da su svim dosadašnjim problemima ove vrste predhodile sudske odluke ili presude. Problemima u Novopazarskoj banji prethodila je privremena mjera ili sudska presuda. Problemima na hadžetu također. I evo danas i ovom problemu također, predhodila je sudska presuda. Ono što je zajedničko za sve te sudske presude jeste da su poručene sudske presude, i to je nešto što nas posebno zabrinjava. Može se razumijeti nekada greška u sistemu, ali je problem ako mi i nakon reforme pravosuđa imamo sudije koji tako revnosno presude po narudžbini nekog političara ili grupe tajkuna ili kriminalaca.

Dakle to je ono na šta želim da ukažem, i to je opasno, i to je loše. Ne samo za vakuf. Kao što vidite, vitalnost vakufa je neosporna. Vitalnost muslimana i Islamske zajednice je neosporna, ali ovo je zlo za društvo, i to dugoročno. Tu se mora nešto raditi. Pozivam ministarstvo pravde i druge nadležne organe zadužene za to pitanje da se pozabave tim pitanjem. Također želim istaći da znate pozadinu ovoga događaja. Ova presuda je donijeta prilično davno, prije nekoliko mjeseci, možda i više. Bilo je jako mnogo pitanja zašto je sada aktuelizirana i ko je aktuelizirao. Ovu aktivnost je organizovao Rasim Ljajić preko Kasima Zoranića, dakle da znate to. On je zakazao konferenciju za štampu u Medija centru u Beogradu, i ako se nakon toga isčuđivao kome je to palo na pamet. Njemu je palo na pamet i to je bio sastavni dio programa.

Prvo Hadžet, pa Poila, pa Univerzitet, pa Mešihat i tako dalje. To je bio program koga su oni sačinili da bi se obračunali sa Bošnjacima, da bi im se osvetili za izborne rezultate za Bošnjački nacionalni savjet. Ono što je dobro, za razliku od Hadžeta, da ovaj put policija nije instrumentalizovana, da su odgovorni u Beogradu, u ministarstvu unutrašnjih poslova i u ostalim instancama rukovodstva države shvatili da je jako opasno davati specijalne snage policije političarima da oni sprovode svoje lokalne političke akcije. To je sada veliki iskorak. Ja želim istaći da smo mi spremni ovaj iskorak jako pozitivno razumijeti i na njega pozitivno odgovoriti. Vi znate da smo mi tako u islamu učeni i vaspitani, da na dobro uzvratimo dobrim, a da ne dozvolimo da nas zmija dva puta iz iste rupe ujede. To su naša učenja iz mekteba i mi ih se držimo. Prema tome kada zlo krene prema nama mi ga držimo na distanci, a dobro cijenimo i uzvraćamo na to dobro, i uzvratićemo na svaki pozitivan čin. Naravno da ovo razumijemo kao pozitivan gest, ali ne kao kraj problema. Biće važno ukoliko iza tog pozitivnog gesta uslijedi akcija. Kakvu akciju očekujemo? Braćo i sestre, vi znate da ovdje postoje tri stuba stabilnosti ovoga prostora.

To je Islamska zajednica, Bošnjačko nacionalno vijeće i Internacionalni univerzitet. Posljednjih mjeseci sva ta tri stuba su nam napadnuta. Islamska zajednica kroz ugrožavanje jedinstva, kroz ugrožavanje vjeronauke i proterivanje vjeroučitelja iz škola i kroz ugrožavanje vakufa. Internacionalni univerzitet kroz opstrukciju akreditacije. Znate da akreditacioni proces za Internacionalni univerzitet traje 19 mjeseci i još nije okončan, i jako mnogo opstrukcije imamo na tome putu. Za primjer, Državni univerzitet koji nastao 4-5 godina iza Internacionalnog univerziteta akreditovan je u rekordne tri sedmice, što je fenomen i nikada se nije desili za ni jedan univerzitet u Evropi. E sad zamislite šta može biti motiv takvog odnosa i u jednom i u drugom slučaju. I treći stub našeg opstanka i stabilnosti ovog prostora jeste Bošnjačko nacionalno vijeće. Islamska zajednica čuva našu duhovnost, Bošnjačko nacionalno vijeće naš nacionalni i kulturni identitet, a Univerzitet naše obrazovanje. To su tri stuba, ne samo opstanka Bošnjaka, već tri stuba stabilnosti sandžačke regije, ovog dijela Srbije. Prema tome onaj ko želi stabilnost ovog dijela države nemože rušiti stubove stabilnosti tog dijela države, to je nelogično i neprihvatljivo i ja se nadam da polako sazrijevaju stvari da se to razumije i da mi definitivno trebamo stati sa ovakvim prilikama.

Režim nas treba definitivno zaštititi od toga da vi danas ovdje morate ostaviti svoje poslove, od Priboja, Prijepolja, Pešteri, Sjenice, Kladnice, Tutina do Novoga Pazara i doći da branite svoj vakuf. To jeste časno i čestito, to je veličanstveno. To je vaša velika vrijednost i snaga. To je vaša velika pobjeda, ali to nije dobro i to nije normalno. Vi treba da normalno živite kao svi drugi ljudi. Da niste non stop u tenziji kad će izbiti neki novi problem i neki novi požar da trčite da branite. Mi smo građani ove zemlje. Nas treba da zaštiti zakon, a ne da nas napada zloupotrebljeni zakon. To je naša želja i to je naša borba, i to je naša poruka. To je ono što svi vi želite i čemu težite. Ja bih zaista volio, molim Svevišnjeg Gospodara, i nadam se duboko da ovo bude posljednja lekcija ove vrste. Da ne bude više nikada potrebe, i da definitivno i oni koji su pružili ruku za vakufom, i koji su eto, htjeli iz neke svoje niske strasti da otmu ovaj dio vakufa… Zamislite apsurda ako govorimo o zakonu. Kako je moguće da se uzima prizemlje a ne uzima se sprat? Ako je po zakonu, jeli to sprat vakuf, postojao vakuf decenijama, a onda neko došao pa napravio prizemlje ispod njega. I sad taj pravedni sud i zakon presudio da se vraća prizemlje a ostaje sprat. Pa vidite li da nas vrijeđaju? To je vrijeđanje elementarne inteligencije. Ovo su stvari o kojima ne želim da govorim.

Jako je mnogo takvih argumenata, ali vi ih dobro razumijete. Ovo treba samo da bude lekcija svima. Prvo onima koji kupuju te firme, privatiziraju, nećemo im se miješati tamo, neka se korumpiraju sa svojim mentorima i neka uzimaju to kako su uzimali doi sada. Zaista nemamo kapaciteta mi pod ahmedijama time da se bavimo. Ali nemoj da nam diraju vakufsko. To ne valja. To je belaj. To ko uzme pa svoje dijete nahrani nikad mu hajra vidjeti neće. To naši stari dobro znaju i uvijek su govorili: „Da Bog da mi nikad vrana prašinu sa vakufskoga ne donijela“. To su naši stari ljudi govorili zato što su znali koliko je to opasno i koliko je to loše. A vidite da imamo ljudi koji čak za sebe govore da su vjernici – muslimani, a posegnu za vakufskim. Pa gdje će im duša. Ali mi ne želimi ni njima zlo. Želimo da ih Allah, dž.š., uputi i da ih vrati na pravi put. Neka se porpave, neka daju Zekat, neka učine tobe, neka se očiste i oporave. Definitivno bi trebali da shvate kuda to vodi. A još jednom što se tiče predstavnika vlasti. Konačno je vrijeme da i oni shvate da je vakuf jači od svih. Obično u policiji govore da je policija jača od svih, i ovo ne konkuriše državi. Država je jaka kao mehanizam a vakuf kao duhovnost. Dakle, vakuf kao duhovnost i moralna snaga je jači od svih. Evo je činjenica i da se sve nadživio. Nema ni vakifa ni dobrotvora koji su to ostavili ali vakuf živi. Vidite kako on ima novu energiju.

Vi ste braćo ta energija. Recite mi ko bi danas po ovoj studi mogao okupiti ovoliki svijet bez poziva i plakata, bez ikakve kampanje. To je zapravo naša snaga i to meni lično predstavlja veliku inspiraciju. I zapravo to je potvrda da vi zaslužujete bolji status i tretman.Vi zaslužujete slobodu i da budete ravnopravni sa svim drugim građanima. Prema tome braćo moja i sestre, želim da vam se zahvalim što ste došli danas ovdje, što ste pokazali ovu svijest, ovu snagu i odlučnost, što ste pokazali ko ste,  u šta vjerujete, šta nosite u srcima, za šta imate snage. Nadam se da će ovu poruku shvatiti svi državni organi, od ovih ovdje gradskih pa dalje. Neznam šta bih poručio vlastima ovdje u gradu. Oni su nam mnogo dužni. Vi to znate, da nije bilo vas, da ne kažem nas, oni tamo nebi sjedili. Ali eto oni sjede. Mi im zaista ne želimo zlo, dajemo im šansu da shvate da put kojim idu je pogrešan put, da ne mogu biti i raditi protiv svoga naroda, a s drude strane pokušavati da taj narod potkupe nekim sitnim akcijama. Ja vam mogu reći da sam ponosan i zadovoljan još iz jednog razloga što ova naša borba daje rezultate i na šireme planu. Čuli ste da je početkom septembra odobreno 28 miliona evra za investicije u Sandžaku. Obradovali smo se. Ovo je bilo samo nedjelju dana nakon hadžeta, samo da napomenem to radi reda. Iako je to jako čudno. Obično se sredstva odobravaju krajem ili početkom godine kroz budžet. Ali da se sredstva odobre u septembru to je jako čudno. Neka velika ljubav naišla, neki talas.

Obradovalo nas je to, ali smo to shvatili kao rezultat naše borbe. No, malo je 28 miliona, jer se ovdje jako kasni sa investicijama. Evo ja ću se ušutjeti kad daju milijardu eura. A evo vidite i samo da sam malo spustio ton, nije više kao ono nekad, i to znači da brzo reagujemo. Dobro je i tih 28 miliona. Vakat je da i mi vidimo taj asfalt, tu vodu po selima, da i mi osjetimo života dostojna čovjeku, tako da i ova reakcija makar bila tako indirektna. Neka ulažu, mi ćemo to podržati, a svakako da nesumnjamo da će to narod razumjeti. Jer naš narod može da bude i siromašan, u raznim problemima, ali naš narod je jako pametan. I svi oni koji su nas potcijenili jako su pogriješili. Dešavalo se da bude zgažen, da pretrpi nepravdu i razna zla, ali ne dozvoljava da bude prevaren. Oni koji potcijene našu inteligenciju obično budu kažnjeni. Tako da narod zna zbog čega te pare dolaze. Ali neka dolaze. Podržavamo to. Radi se na sve strane. Pričaju mi za ovo preduzeće u Novom Pazaru koje radi puteve, pripremali da otpuste 15 radnika jer nisu imali posla. E sad tamo kažu „da nebi Muftije da ovo zakuha, ništa raspade nam se firma. Evo sinoć gledam rade u tri smjene.Neka fala Bogu, samo neka ide naprijed. Samo neznam trebal još više da zakuhamo da bi bilo još više para.

Ja ne bih! Ne znam šta vi velite. Tako da i te poruke razumijemo, znamo šta to znači. To znači ono što smo i ranije govorili. Samo ono što ste spremni da branite, vaše je. Ono što niste spremni da odbranite, doći će neko da vam to uzme. Bilo regularno ili neregularno, uz silu ili bez sile, ali uzet će vam ga neko. Prema tome na ovom se potvrđuje kao i na svim drugim vrijednostima.

Još jednom ističem poziv vlastima da ova tri stuba stabilnosti ne ugrožavaju i ne dozvoljavaju da se ugrožavaju. Ali ne samo to, nego stubove treba i jačati. Pa treba da ih ojačamo zajednički. To je zapravo dio stbilnosti širega prostora. Mi smo na to spremni. Vidite ma koliko su nas puta nervirali, mi smo evo opet spremni, hoćemo dijalog i razgovore, bilo kakve, bilo gdje, bilo s kim. Samo neka stvari budu bolje. Ali nemoj da mi sekiraju studente Univerziteta. Njih mnogo volim. Ako njih budu nervirali, tu je mnogo studenata, pa ako sa njima izađemo, znate oni su mladi i puni energije, ne bi bilo dobro da se sa studentima okupljamo.Al vjerujte na ivici smo. Malo fali da sa studentima izađemo. A kako stalno licitiraju brojem naših studenta kako bi izračunali školarine, čujem da imamo mnogo studenata, pa ako ih bude toliko koliko oni kažu onda će biti jako mnogo studenata na ulicama. Ja očekujem da to razumiju. Jer, zaista je dosada bilo nepravde. Oko te akreditacije je mnogo nepravde i mnogo zuluma. Akreditaciona komisija odlučuje politički.

Dobijete pozitivan izvještaj od referenta akreditacione komisije, a komisija vam obara izještaj. I onda je čuđenje zašto tražite nove odnose. Zato što se pokazalo da o vjeri odlučuju vam politički, o nacionalnom vijeću politički, o univerzitetu politički. Pa dokle više? Zaista nema smisla. Spremni smo da otvorimo novu bijelu stranicu, da ne ćešljamo po onoš škrabanoj stranici, ali definitivno da se uvažavamo kao ljudi, i da zakoni definitivno budu jednaki za sve. Samo to tražimo i ništa više. Uvjerili smo ih kao što smo ih uvjerili i do sada. Mislim da oni to dobro znaju, mislim da je ovdje samo problem da se shvati i da se prihvati da musliman, Bošnjak, imam, muftija mogu biti ravni sa drugim građanima, sa srbima, sa ljudima u crkvi i td.

To je očito taj jaz od preko stotinu godina diskriminacije koji je nametnuo takve odnose da je to sada teško shvatiti. Pa je onda sasvim normalo da Vlada sasvim jednom običnom odlukom pokloni motel sopočani SPC-u bez potrebe da to nekome obrazlaže, a da evo dođu ovjde nama da ovo otimaju. To stvarno nije pošteno!  Onda se priča o ravnopravnosti i dobrim odnosima. To nije u redu.Definitivno se nadam da je dovoljno ovdje bilo grča. Tri godine se napunilo od agresije na Islamsku zajednicu. Dovoljno je bilo da se shvati da ne mogu da je razbiju, da ne mogu da je zatvore, da je otmu. Dovoljno je agresije bilo na sve naše vrijednosti. Vrijeme je da se sa tim više stane i da se krene pravim pute. Neka svako radi svoj posao, neka se svakio bori za svoje poene, ali u skladu sa pravilima koja ćemo zajedno poštivati. Neka su to ustavna pravila, ma koliko nam se taj ustav ne dopadao. Neka su to zakoni koji važe ma koliko nam se ne dopadali, ali neka važe. Zaista ne možemo se pomiriti sa time da Ministar proijeni pravila u toku igre, pa da kaže e više nije polovina nego dvije trećine, hoćemo da vam povećamo gol. Priznali su da je to diskriminacija. Evo ne tražimo ništa, neka sudski organi istražuju ko je počinio diskriminaciju i ko treba da ide u zatvor, samo neka se definitivno sa time stane. Da se zna, da se dokaže i da se pokaže da za državne organe nije bitno ko je pobijedio.

Sada kažu „hajde sve tri liste da podijele vlas u Bošnjačkom nacionalnom vijeću“. Čemu su onda služili izbori? Zašto smo išli na izbore ako ćemo svi da podijelimo. Trebali smo onda dijelit prije izbora. A da nije BKZ pobijedila, da li bi tada neko rekao hajde zajedno? Taman posla. Znate da je tamo monopol bio u tom vijeću. Mandat mu je istekao prije 3 godine i niko se nije sjetio da pita šta se tamo radi. E kada je BKZ pobijedila sada hoće svi zajedno. Što moramo svi zajedno? Neka postupe po Zakonu, pa ko ima većinu neka formira vijeće. Pa onda kažu „dogovorite se“. Ne možemo se dogovoriti. Ne možemo se dogovoriti da je neko falsificirao ostavke. Nismo u 14. vijeku. 21. je vijek. Utvrdite da li je neko falsifikovao ostavke. To moramo da znamo jer na osnou toga se onda postavimo. Apsolutno nije najbitnija stvar da li ćemo biti u upravnim organima ili ne? Bitni su nam principi, ne samo zbog Vijeća nego i zbog drugih relacija. Ako jednom pristanete na krađu onda ste saučesnik krađe. Mi u tome nećemo da učestvujemo. To su naše poruke.

Živi i zravi bili, hairli i veseli, i da se ako Bog da u buduće okupljamo u radosnim povodima: uspjeha, novih ustanova i novih pobjeda. Puno vam hvala svima. Esselamu alejkum.

Autor: muftija Muamer ef. Zukorlić