Nakon etničkog sada imamo tendenciju vjerskog čišćenja

1
3

BiH, Sandžak – Što se tiče turske inicijative za ukidanje paraislamskog predstavljanja muslimana u Srbiji, ona je uspješna jer je otkrila mnoge nepoznanice i stvarne aktere napada na legalnu i legitimnu Islamsku zajednicu u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru.

Kroz proces turske inicijative, koji još uvijek traje, Islamska zajednica u Turskoj je dobila pravu informaciju o uzrocima i posljedicama pokušaja razbijanja Islamske zajednice u Srbiji od Beograda i njegovih poslušnika. A to je bio pravi cilj pokretanja turske inicijative: da turski reisu-l-ulema šejh Mehmed Gormez dobije pravu informaciju o Islamskoj zajednici u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru, što je i postignuto pa je samim tim turska inicijativa bila korisna, jer se nakon muftijne amnestije ljudi vraćaju autentičnoj Islamskoj zajednici, koju je Beograd bezobrazno napao… – izjavio je između ostalog reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić za martovsko izdanje Novih horizonata.

N. HORIZONTI: Kako je najavljeno, izmjene Ustava Islamske zajednice u BiH trebale bi biti obavljene do kraja marta ove godine. Predsjednik Sabora IZ je u medijima najavio da bi najvažnije promjene trebalo da se odnose na ograničenje mandata reisu-l-uleme na jedan izborni period, te da se ukine funkcija naibu-reisa. S druge strane, pak, smatraju da bi trebalo razmatrati i mogućnost doživotnog mandata. Šta vi mislite o tome?

REISU-L-ULEMA CERIĆ: Imam povjerenje u rad Ustavne komisije Sabora i poštujem javnu raspravu koja je u toku pa, stoga, ne osjećam potrebu da se izjašnjavam o bilo kojoj ustavnoj promjeni. Najvažnije je da u Islamskoj zajednici sačuvamo i razvijamo jedinstvo dīna i ummeta. Jedinstvo dīna podrazumijeva teološki konsenzus utemeljen na Kur’anu i Sunnetu, a to je “islamska tradicija Bošnjaka”. A jedinstvo ummeta podrazumijeva organizacijsko jedinstvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koju čine i islamske zajednice u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji te islamske zajednice Bošnjaka u Evropi, Americi, Kanadi i Australiji.

Osobno sam zadovoljan postignutim stupnjem jedinstva dīna i ummeta, s obzirom na okolnosti i izazove kroz koje je Islamska zajednica prošla tokom dvije zadnje decenije. Naravno, to jedinstvo uvijek može biti i bolje, i čvršće, i djelotvornije. Tranzicijski proces u Islamkoj zajednici koji je trenutno na djelu treba da pokaže da Islamska zajednica nije zajednica jednoga lica, već briga, pravo i obaveza svakog muslimana i muslimanke. Islamska zajednica je naš zajednički dom u kojem svako treba da nađe svoje mjesto i da osjeti toplinu i radost pripadnosti Zajednici u kojoj se zna ko je domaćin, u kojoj se zna ko kosi a ko vodu nosi. Mislim da je Islamska zajednica na visokom stupnju zrelosti i odgovornosti da zna kome treba povjeriti najveći emanet našeg uspjeha na ovome i našeg spasa na drugome svijetu.

N. HORIZONTI: Jedan dio medija i javnosti smatra, a posebno političari iz RS-a, ne samo da se previše miješate u politiku, već i da ste najvažnija politička figura među Bošnjacima u BiH. Ko je kriv za to, ako je to i istina, što se jedan Reis više bori za prava muslimana i Bošnjaka-muslimana od onih kojima je to posao?

REISU-L-ULEMA CERIĆ: Ne bih o krivnji, već o jednoj drugoj stvari koja nam se nameće, a to je vjersko čišćenje muslimana Bošnjaka. Naime, nakon etničkog čišćenja i genocida sad imamo veoma prisutnu tendenciju vjerskog čišćenja, koju planiraju i propagiraju kvazigrađanske opcije pod izgovorom jednakosti jednih na račun drugih. U tom projektu “vjerskog čišćenja” muslimana-Bošnjaka planira se i humano preseljenje vjeroučitelja iz škola kako bi se na njihova mjesta naselili jednopartijski učitelji s jednoumnim (antivjerskim) svjetonazorom. Razumljiv je zahtjev da svi učenici u školama imaju jednaka prava, ali nije razumljivo da se prava jednoj grupi daju na račun prava druge grupe. Postupak oduzimanja prava jednima da bi se osigurala prava drugima nije poznat ni u teoriji ni u praksi zaštite ljudskih prava, osim u Kantonu Sarajevo, gdje su većina učenika, koji su se izjasnili za vjeronauku, muslimani-Bošnjaci.

Eh, vidite, kad mi dignemo glas protiv kršenja ljudskih prava muslimana, poput prava roditelja da odgajaju svoju djecu po vlastitom uvjerenju, onda nam se prigovara da se miješamo u politiku. Dakako, oni su upravu, jer mi se zaista i miješamo da spriječimo realizaciju plana “vjerskog čišćenja” muslimana-Bošnjaka. I naravno da im to smeta. Smeta to Veri Jovanović, koja ne podnosi mahramu na glavi muslimanke, koja bi da mijenja državni zakon o slobodi religije, koja bi da zavede državnu diktaturu boljševičkog sekularizma, ali samo u Sarajevo i u odnosu na Islamsku zajednicu, koja joj, po definiciji, smeta na putu plana “vjerskog čišćenja” muslimana-Bošnjaka, nakon što su Karadžić i Mladić prilično uspješno proveli “etničko čišenje” Bošnjaka u mnogim područjima Bosne i Hercegovine.

Smeta to i slavnom Slavi Kukiću koji je ovih dana informirao svekoliku domaću i svjetsku javnost da “u zemlji zla, a Bosnom i Hercegovinom zlo vlada preko dva desetljeća, časnu čovjeku na izboru stoje tek dvije mogućnosti: protiv zla se boriti ili zauvijek otići”. Građanski i patriotski, nema šta! A to zlo o kojem Slavo Kukić govori je islam, Islamska zajednica i, naravno, reisu-l-ulema. To su zla protiv kojih se Slavo Kukuć borio svih ovih godina preko Federalne televizije odakle je upravljao napadima na sve što miriše na islam, Islamsku zajednicu i bošnjačku čast i slobodu.

Zašto im smeta Islamska zajednica? Pa zato što institucija reisu-l-uleme od 1882. god. nije ustanovljena da štiti prava i slobodu muslimana, već da disciplinira muslimane za potrebe svakog režima, od Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, Titove Jugoslavije i sadašnje samostalne i nezavisne države Bosne i Hercegovine. Oni se čudom čude odakle nam sada znanje i hrabrost da se javno i snažno borimo za ljudska prava muslimana, stojeći im tako na putu posljednje faze našeg čišćenja, a to je “vjersko čišćenje”. Jer, ako nam uzmu vjeru, onda smo niko i ništa, onda mogu raditi šta hoće s nama, onda će “borac za sekularna prava” Vera Jovanović biti sretna; onda će “borac protiv zla islama u Bosni” Slavo Kukić biti zadovoljan – neće “zauvijek otići”.

N. HORIZONTI: U samoj Islamskoj zajednici ima mimoilaženja, ponekad i otvorene kritike pojedinih profesora Fakulteta islamskih nauka i Medrese u Sarajevu spram Vašeg odnosa prema pojedinim pitanjima od značaja za muslimane. Da li uopće razgovarate o tim temama prije izlaska u medije?

REISU-L-ULEMA CERIĆ: Naravno da razgovaram i naravno da uvažavam raznolikost mišljenja u jedinstvu dīna i ummeta Islamske zajednice. Hoću reći, oko bitnih teoloških i organizacijskih pitanja islama i muslimana postoji neupitno jedinstvo u Islamskoj zajednici. To što ponekad čujete osobna mišljenja nekih naših profesora treba razumjeti kao bogatstvo naše raznolikosti, nisam rekao različitosti, već raznolikosti u traženju najboljeg puta da se čuva i razvija princip jedinstva dīna i ummeta. Sloboda da svako može kazati svoj osobni stav i mišljenje o svim pitanjima koja se tiču islama i Islamske zajednice, kao zajedničkog dobra svih muslimana, treba da bude i ostane naša neupitna vrijednost.

Naravno, nije prijatno slušati neodgovorne i pogrešne ocjene nekih naših profesora i akademika, jer nisu na vrijeme i pravilno informirani o određenim pitanjima, ali to je stvar njihove akademske kulture i odgovornosti. Dakako, bolje bi bilo da se, ako već imaju potrebu da javno govore o određenim pitanjima iz područja rada i djelovanja Islamske zajednice, prethodno upoznaju sa stvarnim činjenicama s kojima se hoće ili neće složiti, ali je važno zbog njihovog akademskog ugleda da u javnost ne iznose pogrešne informacije. Duh islamske šure ili demokracije u složenoj zajednici, kao što je naša islamska zajednica, potrebuje takozvane zviždače – whistleblowerse, koji upozoravaju na kršenje pravila rada i djelovanja Zajednice, jer nije moguće iz jednog centra ili iz jednog ugla sagledati sve strane problema s kojima se organizirana zajednica svakodnevno suočava.

Ustvari, pluralizam mišljenja u organiziranoj zajednici i društvu je dokaz legitimnosti onih koji predstavljaju tu zajednicu i to društvo. A to znači da tek nakon što svi imaju slobodu da kažu što imaju i nakon što su svi imali slobodu da čuju svačije mišljenje, može se govoriti o slobodi izbora i legitimnosti onih koji vode i predstavljaju zajednicu i društvo. Znam, mnogim muslimanima smetaju istupi nekih naših profesora u medijima koji uglavnom imaju negativan odnos prema Islamskoj zajednici. Muslimani ne mogu shvatiti da učeni i odgovorni ljudi mogu nasjesti na izmišljene priče i optužbe na račun Islamske zajednice prije nego što provjere tačnost i opravdanost pitanja koja im postavljaju novinari, koji svjesno manipuliraju ugledom i čašću profesora i akademika u Islamskoj zajednici. No, oduvijek je poznata narodna bosanska izreka “Baška ilum, baška pamet”. Nadam se da će nam sa “ilumom” doći i “pamet”, ako Bog da.

N. HORIZONTI: Nedavno je banjalučki muftija Edhem ef. Čamdžić odbio Dodikovo odlikovanje. Kako tumačite ovaj potez predsjednika RS-a, posebno u odnosu na položaj muslimana – Bošnjaka u tom entitetu?

REISU-L-ULEMA CERIĆ: Naravno da je prijatno kad neko pozitivno ocijeni rad i djelovanje muftije, u ovom slučaju muftije banjalučkog Edhema ef. Čamdžića, kojeg su onomad u srpskim medijima optuživali za sve i svašta. Međutim, muftija Čamdžić, kao odgovorna i savjesna osoba, nije htio primiti nagradu od onih koji krše osnovna ljudska prava onima koje on predstavlja vjerski i moralno. Mi smo ga u tome podržali i čestitali, jer i sami vidimo da su muslimani-Bošnjaci u manjem bosanskom entitetu građani drugoga i trećeg reda po svim pitanjima. Da bi se to prikrilo, najlakše je muftiju nagraditi i tako mu oduzeti pravo da govori o ljudskim pravima Bošnjaka. Ustvari, sad se vidi da je nagrada koja je bila namijenjena muftiji Edhemu ef. Čamdžiću zapravo nagrada Miloradu Dodiku za dosadašnju i buduću antibosansku politiku zbog koje su muslimani Bošnjaci najveće žrtve. Pogledajte zadnju srpsku presudu o rušenju banjalučkih džamija. Takve drskosti i bezobrazluka nema nigdje na svijetu. Poruše sve džamije u Banjaluci u uvjetima potpunog mira, planski i organizirano, i onda donesu presudu da Islamska zajednica plati sudske troškove. To je udar na zdrav mozak. To je agresija na istinu i pravdu.

No, kako u Bošnjaka ne bi ništa ostalo nekazano i neobjelodanjeno, potrudio se Muhamed Jusufspahić, koji je ovih dana s ahmedijom pohodio Banjaluku i s Miloradom Dodikom razgovarao o odnosu “vjere i države” u Bosni i Hercegovini i regionu. To je najbolje što su mogli uraditi Jusufspahić i Dodik: potpuno nam otkriti namjere napada na legalnu i legitimnu Islamsku zajednicu u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru. Otkrili su nam namjere Beograda da nametanjem svojih ahmedija u Beogradu dođe do Sarajeva i obratno. To je možda i moglo nekad da se desi, ali sad to više nije moguće. Vjerujemo da će Beograd kad-tad shvatiti da su prošla vremena Sejda Bajramovića. Našu čast i ponos koju vidimo u ahmediji muftije Edhema ef. Čamdžića ne može umanjiti stid i sramota koju osjećamo u ahmediji Muhameda Jusufspahića, koji je izgubio čast obraza u svom sramnom bezobrazluku.

N. HORIZONTI: Nastao je zastoj u inicijativi za integraciju dviju islamskih zajednica u Srbiji. Šta je stvarni razlog tome?

REISU-L-ULEMA CERIĆ: Prije svega ne postoje dvije islamske zajednice u Srbiji. To biste valjda i vi u “Horizontima” trebali znati ako niste i sami pristali da budete žrtva beogradskih laži i manipulacija. U Srbiji postoji samo jedna legalna i legitimna Islamska zajednica sa sjedištem u Novom Pazaru, koja je po Ustavu sastavni i neodvojive dio Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sve izvan toga je nelegalno i nelegitimno. Prema tome, pokušaj Beograda da muslimanima u Srbiji nametne svoju poslušnu i podaničku “ahmediju” unaprijed je osuđen na poraz. To što Beograd još uvijek istrajava na paraislamskom predstavljanju muslimana u Srbiji nije ništa novo i iznenađujuće. To su arogantne navike Beograda iz prošlih vremena da se miješa u prava i poslove drugih naroda iz proste pakosti i neuljudnosti, koje više ne prolazi ni kod jednog naroda osim kod Bošnjaka zato što se još samo kod Bošnjaka izdaja smatra kao vrlina mudrog i umijeće snalažljivog u sebičnoj pohlepi da se zadrži nezasluženi položaj u ime Bošnjaka i da se ne izgube privilegije koje Beograd dobro plaća za podaničke usluge.

Žao mi je što Beograd nije ništa naučio ni od albanskog, ni od slovenačkog, ni od hrvatskog, ni od makedonskog, ni od crnogorskog prava na slobodu i čast pa u odnosu na bošnjačko pravo mora da potroši isto toliko vremena i napora da bi na kraju shvatio da se muslimanima-Bošnjacima ne može više ništa nametati, a posebno im se ne može nametnuti lažni i izdajnički predstavnik njihove vjere i kulture.

Što se tiče turske inicijative za ukidanje paraislamskog predstavljanja muslimana u Srbiji, ona je uspješna jer je otkrila mnoge nepoznanice i stvarne aktere napada na legalnu i legitimnu Islamsku zajednicu u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru. Kroz proces turske inicijative, koji još uvijek traje, Islamska zajednica u Turskoj je dobila pravu informaciju o uzrocima i posljedicama pokušaja razbijanja Islamske zajednice u Srbiji od Beograda i njegovih poslušnika. A to je bio pravi cilj pokretanja turske inicijative: da turski reisu-l-ulema šejh Mehmed Gormez dobije pravu informaciju o Islamskoj zajednici u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru, što je i postignuto pa je samim tim turska inicijativa bila korisna, jer se nakon muftijne amnestije ljudi vraćaju autentičnoj Islamskoj zajednici, koju je Beograd bezobrazno napao.

N. HORIZONTI: Kako gledate na ulogu Turske u pregovorima?

REISU-L-ULEMA CERIĆ: Pa već sam rekao da je Turska pristala da sasluša argumente Islamske zajednice u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru te da je shvatila u čemu je problem pa je samim tim osnažila njenu legalnost i legitimnost. Osobno sam zahvalan turskom reisu-l-ulemi šejhu Mehmedu Gormezu na strpljenju i razumijevanju. Također, ministar vanjskih poslova Turske dr. Ahmed Davutoglu uložio je ogroman napor u pokretanju turske inicijative, koja je bila veoma korisna za stabilizaciju Islamske zajednice u Srbiji sa sjedištem u Novom Pazaru.

N. HORIZONTI: Jeste li spremni u svemu tome žrtvovati muftiju Muamera Zukorlića, jer je Srbija zahtijevala ne samo njegovo odstranjenje iz političkog života, već i fizičko izmještanje u Tursku?

REISU-L-ULEMA CERIĆ: Ne prihvatam riječ “žrtvovati” u vašem pitanju, ali razumijem takvo vaše pitanje, jer u Bošnjaka je već odavno postalo kao normalno da se jednog snažnog, hrabrog i uspješnog Bošnjaka žrtvuje u korist drugog slabog, uplašenog i propalog Bošnjaka a na štetu svih dobrih, finih i naivnih Bošnjaka. Pođimo od Huseina kapetana Gradaščevića, kojeg su, nakon velikog uspjeha u borbi za bošnjački nacionalni identitet i bosansku državnu autonomiju, likvidirali u Istanbulu. Sjetimo se mostarskog muftije Džabića, kojeg su zbog uspješne borbe za mearifsku i vakufsku autonomiju Islamske zajednice protjerali iz domovine da bi u Istanbulu umro 1918. god. U tu kategoriju Bošnjaka koji su kažnjeni, odnosno likvidirani zato što su bili uspješni ubrajam i Džemala Bijedića, koji je bio pravi Bosanac i borac za državna i narodna prava države Bosne i Hercegovine. Predsjednik Alija Izetbegović je živio, borio se i umro u svojoj domovini, ali se i njegov uspjeh polahko zaboravlja, da ne kažem izostavlja iz pamćenja Bošnjaka kao uspješnog primjera za mlade, posebno od onih koji danas najviše uživaju u plodovima njegovog rada.

Dakle, prema toj neslavnoj tradiciji Bošnjaka vaše pitanje je sasvim razumljivo: “Jeste li spremni u svemu tome žrvovati muftiju Muamera Zukorlića”, implicitno ukazujući da bi bilo sasvim normalno da žrtvujem muftiju Zukorlića zato što to traži Srbija i zato što bi Turska, vjerovatno, to prihvatila. Na žalost svih onih koji ne mogu podnijeti borbu i uspjeh snažnog, hrabrog i uspješnog Bošnjaka, hoću da znaju da je muftija Muamer Zukorlić čast i ponos bošnjačkog naroda i svojevrstan znak ovog vremena (delīlu-l-zemān). Prema tome, umjesto pitanja ko će i za koliko muftiju Zukorlića “žrtvovati”, treba pitati prvake u Bošnjaka ko će i koliko pomoći muftiji Zukorliću u njegovoj legitimnoj borbi za prava, slobodu i čast bošnjačkog naroda u Srbiji-Sandžaku.

Naravno, da ima pameti u Sarajevu kod prvaka u Bošnjaka, oni bi, ako ništa drugo, razumjeli pod kakvim je pritiskom i torturom muftija Zukorlić od beogradskog režima, jer znaju pod kakvim je terorom bilo, a i sada je, Sarajevo, jer beogradska politika prema Bošnjacima i Bosni nije se ni za jotu promijenila. Nažalost, umjesto razumijevanja od onih koji su u Sarajevu formalno-politički, da ne kažemo i moralno, odgovorni za ukupno bošnjačko stanje, muftija Zukorlić mora da trpi neodgovorne izjave koje služe da zadovolje beogradske uši. To je neodgovorna i saomoubilačka politika prvaka Bošnjaka, koji, ako nemaju znanja i hrabrosti da pomognu, u najmanju ruku trebaju se disciplinirati da ne odmažu onima koji hoće, znaju i mogu da se bore za bošnjačku čast i slobodu.

Izvor: Rijaset.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.