Dnevni Avaz – Nećemo prihvatiti deklaraciju o Srebrenici ako bude izostavljeno makar i jedno slovo od riječi “genocid”. Pitanje priznanja i osude genocida nije dnevnopolitičko. To je prepreka između dobrih odnosa Beograda i Bošnjaka u cjelini. Prvi korak u uklanjanju te barijere je usvajanje jasne deklaracije kojom će biti osuđen genocid, kazao je na početku intervjua za “Avaz” Muamer ef. Zukorlić, glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji.
.
Primjer Njemačke
– Čak i ako bude upotrijebljena riječ “genocid”, hoće li deklaracija biti dovoljna za uklanjanje barijera koje spominjete?
– Svaka deklaracija ima svoju težinu samo ako onaj ko je donosi bude njoj dosljedan. Dakle, ako deklaracija nije licemjerna. Prvi znak licemjerstva je izbjegavanje da se genocid nazove tim imenom. Dalje, da bi se u potpunosti normalizirali odnosi između Beograda i Bošnjaka, neophodno je da Beograd pokaže svojim praktičnim ponašanjem da je odustao od genocidne politike prema Bošnjacima. To je nešto što se treba pokazati kroz konkretna ponašanja i u BiH, a posebno u Sandžaku. To bi trebalo biti ponašanje kakvo je Njemačka imala prema Jevrejima nakon Drugog svjetskog rata.
– Osjetite li, barem u naznakama, takvo nešto iz Beograda?
– Nažalost, u posljednjoj verziji teksta deklaracije o Srebrenici “osuđuje se zločin onako kako ga je kvalificirao Međunarodni sud u Hagu”. To je isto kao da vas neko pita za ime, a vi kažete da se zovete onako kako su vam ime dali roditelji. To ne samo da nije odgovor nego je provokacija i izvrgavanje ruglu samog pojma “genocid” i same deklaracije.
– Mimo deklaracije, kako biste ocijenili odnose Srbije prema IZ i Bošnjacima općenito?
– Vrlo loše. I dalje je mnogo diskriminacije i kršenja naših prava. To, naravno, i ne čudi nakon što je usvojen Ustav u kojem se Srbija definira kao “država srpskog naroda i ostalih građana”. Bošnjacima se time ne daje mogućnost da dožive Srbiju kao svoju državu u kojoj su priznati kao kolektivitet. Time je legalizirana diskriminacija ne samo prema IZ nego i Bošnjacima kao narodu.
Recimo, u Novom Pazaru, gdje živi 85 posto Bošnjaka, u policiji je 75 posto Srba. Slično je u pravosuđu, zdravstvu i ostalim državnim organima. Masovno se mijenja etnička struktura zaposlenih u državnim organima, pa čak kada nemaju dovoljno Srba, onda ih dovode iz Raške, Leposavića, Kosova… Prosto, riječ je genocidnoj politici u svilenim rukavicama, a sve pod bajrakom demokratske vlasti i evropskih integracija.
Odgovornost SPC-a
– Kakvi su odnosi sa SPC-om nakon incidenta s izjavom novog patrijarha Irineja o muslimanima?
– Od skandalozne izjave i izvinjenja, ništa se nije događalo. Mi nismo zadovoljni odnosom SPC-a, jer značajni konci u Srbiji vuku se upravo sa te adrese i značajna odgovornost zbog ovakvog odnosa vlasti u Beogradu prema Bošnjacima je na SPC-u. Trenutno ne mogu kvalificirati odnose sa SPC-om, jer nemamo nikakvih odnosa.
– Dodik priča o razdruživanju, Tadić o cjelovitoj BiH. Mijenja li Beograd svoj odnos prema BiH?
– Ono u šta sam se uvjerio u proteklih 17 godina jeste da se srpski politički faktori razlikuju samo po tome kako urediti život Srba. Ali, tih razlika nema kada je u pitanju odnos prema drugim narodima. Tu su njihovi koncepti jednaki. Postoji nacionalni konsenzus o BiH, a on je – razgraditi je ako je to moguće. Naravno, tu se samo podijele retoričke uloge, pa jedni imaju proevropsku, drugi radikalnu, treći srednju priču…
Ono što je sigurno, ako budu u prilici, oni će nastaviti razgrađivanje BiH. Tu je osnovno pitanje kako će se Bošnjaci u svemu tome ponašati, odnosno hoće li pristati da budu objekt tih događanja ili će postati subjekt.
Imamo problem s projektom srpskih obavještajnih službi
– Poznati su problemi s pristalicama Adema Zilkića…
– Nemamo mi nikakvih problema s bilo kakvim pristalicama. Mi imamo problem s jednim projektom srpskih obavještajnih službi i režimom u Beogradu. Taj režim ne može da podnese da Bošnjaci imaju svoju autonomiju, svoj univerzitet, autonomnu vjersku zajednicu, već hoće da nas vrate u ranije vrijeme kada je IZ bila sredstvo za ostvarivanje interesa Beograda.
To je sukob dva koncepta. Mi želimo partnerski odnos s državom, a Beograd hoće da nam nametne poltronski odnos kao u 20. stoljeću. Narod je to shvatio i apsolutna većina je uz IZ.
Izvor: IslamskaZajednica.org
Aladine povediga kuci ako ga toliko hajes,ali bi te bradski posavetovao da to neradis a ako odlucis da ga povedes,svo zensko zivlje iz kuce izvedi jer su to opasni zenskarosi i prevaranti!!!
mnogo pametnih ljudim sam video i slusao,mogu reci da je nas Muftija Zukorlic najpametniji covjek kojeg sam ikada slusao da ga Allah nagradi,i hvala Allahu sto uvjek imamo ljudi koji nas brane “imali i imamo”
POVEDI GA KUCI
Paralelno sa Srebrenicom srbi žele da istaknu i svoje žrtve i umanje svoju krivicu.Molim vas iz sledećih podataka zakljućite može li postojati znak jednakosti.
Knjiga smrti u BiH:104732 poginulih
Prema procjenama demografa i haaških istražitelja od 62626 poginulih vojnika njih 526 su bile žene.Od 42106 poginulih civila,9842 su žene.Snajper pobili 3798 osoba.
Po nacionalnosti:
68101-bošnjaka 58%
22779-srba 19%
8858-hrvata 7,5%
4995-ostali
Ove cifre su provjerene i za svaku žrtvu postoji dokumentacija,tako da je svaka manipulacija isključena.Ako sud u Haag-u kaže da je u Srebrenici poginulo toliko i toliko onda se to mora prihvatiti.Ako se kaže da u Sarajevu nije pobijeno 5000 srba ,sud u Haag-u ima precizne podatke što im se neče nimalo dopasti.Isto tako kad bošnjaci kažu poginulo između 200000 i 300000 osoba ni ti podaci nisu tačni.Dakle moramo jednom prihvatiti činjenice i prestanemo isisavati podatke za koje nemamo podlogu.Toliko od mene,pozdrav svima.
A što se tiče Bošnjaka i njihovog odgovora na «slatkorječivu» Beogradsku deklaraciju taj spektar se najbolje oslikava kroz dva primjera. Jedan je oličenje nedostatka političke vizije i poltronstva, da ne kažemo političke nezrelosti i dolazi od Sulejmana Tihića nazovi lidera nazovi «najjače» bošnjačke političke partije SDA, dok drugi odiše dostojanstvom i principijelnošću i dolazi od glavnog vjerskog autoriteta Bošnjaka u Srbiji muftije Muamera Zukorlića:
“Iako u Deklaraciji nema reči genocid, spomenuta je presuda Međunarodnog suda u Hagu, a u toj presudi se spominju i reč genocid i broj žrtava i ko je za sve to odgovoran. To je u Deklaraciji na najbolji način nadomestilo samu reč genocid. Čak, mislim da je bolje spomenuti presudu MSP nego upotrebiti samo termin genocid. Dakle, pominjanje presude je sadržajnije i, u tom smislu, zamena je dobra!” (Sulejman Tihić, u intervju beogradskom dnevniku Danas, (7. april, 2010. godine)
«Deklaracija je neadekvatna, nesvrsishodna i nipodaštavajuća za najveći zločin u Evropi učinjen poslije Holokausta, koji ima svoje ime i ono glasi GENOCID. Pojam genocid, osim pravne, ima i moralne, emotivne i civilizacijske implikacije. Deklaracija je u suprotnosti sa pozivom Evropskog parlamenta kojim se traži osuda genocida i proglašenje 11. jula za Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Deklaracija osude genocida neophodna je prevashodno srpskom narodu, državi Srbiji i srpsko-bošnjačkim odnosima, a ponajmanje je potrebna samim Bošnjacima, jer poslije genocida sve druge boli su male. Izvinjenje ima smisla samo ako je po mjeri i očekivanju žrtve. Ovim činom vlasti Srbije pokazale su svoju moralnu, političku i civilizacijsku nemoć i propustile priliku da otvore novu bijelu stranicu odnosa sa Bošnjacima, potvrđujući time da su taoci politike koja je dovela do genocida.» (Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić, Novi Pazar, 01.april, 2010.)
star
da ako jedno slovo hvali od reci GENOCID ne priznajemo deklaraciju ALLAH da te nagradi Muftija