Bosanskohercegovački pjesnik, prozaik i filmski scenarist akademik Abdulah preselio je na ahiret večeras u 80. godini.
Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Sarajevu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu.
Uređivao je omladinske listove i časopise.
Do aprila 1992. bio je zaposlen na RTV Sarajevo, kao “vodeći dramaturg”.
U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom. Za svoje knjige nagrađivan je književnim i društvenim priznanjima, a njegova djela prevedena su na njemački, francuski, italijanski i druge jezike.
Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.
U znak njegovog preseljenja na Ahiret da se prisjetimo njegove pjesme o Sandžaklijama:
“Oni u vidnjakama, nalik jedan drugom, ko jaje jajetu. Uoči rata, od njih se ulicom nije moglo proći, za rukav čupaju: devize, devize! – Daleko
im lijepa kuća, i njima i njihovoj raboti uličnoj!”
Tristo je dvadeset i sedmi dan
kako pod opsadom živimo, brojeći mrtve, danju i noću, brojeći mrtve. Pomelo se sjećanje, pomutila pamet, brojeći mrtve. Da li je na to mislio đeneral, s'početka pakla kazujuć komandu: “Velušiće tuci, tamo nema
srpskog življa mnogo! Baščaršiju tuci,
Predsjedništvo, i Skupštinu tuci – da im razvučemo pamet”!
Ko su, i šta su – naši Sandžaklije?
“Oni što nam unakaziše grad, na divlje zidajuć kuće, unaokolo, kud god okom pogledaš”.
“Ko čita smrtovnice i razumije se u nauku o imenima, lahko je mogo izračunat: OD PETORO POGINULIH U ODBRANI GRADA, BAREM SU DVOJICA SVAKOG DANA NAŠI SANDŽAKLIJE.
A ovaj prsten oko Sarajeva, koji nas štiti, od njihovih je kuća napravljen. Ni jedno još naselje nije palo ako su ga štitili oni, naši Sandžaklije. Gdje njihovih kuća nije bilo otuda nas, danas, tuku vukodlaci”.
Šta su, i ko su – naši Sandžaklije?
Kad požele da sebe hvale, Grci će reći:
“Ovakve naš narod rađa”, misleći na vas. Tako velike biće njihove hvale.
Tako velike biće naše hvale, njima, našim Sandžaklijama – sad, evo, znamo ko su i šta su.
Njima,Bošnjacima što krvavo
i preskupo plaćaju svoj ulazak – u Bošnjake.
Autor: Abdulah Sidran