Mračna strana Zapada

3
31

Karikature danskog magazina Jyllands-Posten, kao i druge „umjetnine“ kojima se vrijeđa Muhammed (a.s.), izazov su kosmopolitskom konceptu društva za koji se zvanično zalaže civilizacija Zapada. Neuspjeh takvoga koncepta najteže pogađa Bošnjake, autohtoni evropski muslimanski narod.

Autor: dr. Džemaludin Latić

Iako je posljednje veliko vrijeđanje Poslanika Muhammeda (sallallāhu ‘alejhi we sellem – Bog ga blagoslovio i mir mu podario) na Zapadu bilo prije šest godina, njegovi odjeci još se nisu stišali, a i danas se, tu i tamo, pojavi poneki „roman“ kojim se vrijeđa Allahov Poslanik (s.a.v.s.), posebno majka vjernika, hazreti Aiša. Ta šejtanska djelca, istina, u sebi nejmaju ničeg  značajnog osim nezasite žudnje za slavom koje se njihovi autori žele domoći rušeći „tabue“ i odajući se profitabilnom globalnom islamofobičnom trendu. (Krugovi agresivnog sekularizma u Sarajevu – kao i po cijelom Zapadu – ekspresno brzo prevedu svako takvo štivo, ali iz prijezira prema toj vrsti literature ovdje nećemo navoditi imena tih autora i njihovih umotvorina.)

No, učestalo vrijeđanje Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) još nije naišlo na primjerenu intelektualnu reakciju u bosanskim ulemanskim i inim krugovima. Jer ako bi se ikoga trebalo da tiče ovaj trend, onda su to Bošnjaci, autentični i autohtoni evropski muslimanski narod. Udar na Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) najopasniji je po njih. Vijekovima zategnuti odnosi između Zapada i Svijeta islama sa ovom aferom postali su još zategnutiji i do danas se ne vidi kraj ovom opasnom procesu. Zapad je uvrijedio Poslanika Muhammeda – simbol islama, opravdavao tu uvrjedu ili je blagonaklono gledao na nju, i do danas se nije ispričao muslimanima zbog toga. Valja naglasiti da to nije učinio čitav svijet koga nazivamo Zapadom; u pravoslavnim zemljama uglavnom nije bilo reproduciranja uvrjedljivih karikatura iz danskog magazina Jyllands-Posten; tadašnji predsjednik Ruske Federacije, Putin, taj čin je nazvao „uvrjedom za sve muslimane“ i obećao da se u njegovoj zemlji te karikature neće objavljivati; slični glasovi su se čuli – možete li zamisliti – i na javnom TV servisu Srbije.

Bivši predsjednik SAD, Bill Clinton, za te karikature je rekao da su „ponižavajuće za islam“.  Podsjetimo se: te su karikature objavili vodeći listovi zapadne Evrope: Die Zeit, France-Soir, La Stampa, El Periodico, El Mundo, Der Spiegel, norveški Magazinet…, kao i BBC u posebnom tv prilogu. Radilo se o karikaturama na 43 strane, od kojih je 12 zvanično objavljeno (sa najuvrjedljivijom, onom na kojoj je Poslanik nacrtan sa bombom za turbanom), mada  je na trima (koje nisu često puštane u javnost, ali jesu dio toga kontingenta) Muhammed (s.a.w.s.) predstavljen sa svinjskom njuškom i kao pedofil, dok je jedan njegov sljedbenik nacrtan u sodomističkom aktu sa psom!

„Rat protiv terorizma“ / rat protiv islama

Te karikature su imale svoju prethistoriju: godine 2004. u Danskoj je jedan musliman ubio režisera Thea van Gogha zbog njegovog uvrjedljivog dokumentarnog filma o muslimanima;  Bushov „rat protiv terorizma“ bio je u punom jeku; desili su se strašni teroristički akti u Madridu i Londonu za koje su optuženi muslimani… Danske karikature su premašile aferu Rušdi iz 1988. godine, kada je ovog pisca – zbog njegovog romana u kome se vrijeđa Poslanik Muhammed (s.a.w.s.) – ajatullah Homeini svojom fetvom osudio na smrt. Tadašnji danski premijer Anders Fogh Rasmussen (današnji generalni sekretar Nato saveza) odbio je da primi ambasadore muslimanskih zemalja akreditirane u Danskoj koji su tražili izvinjenje danske vlade muslimanima, nakon čega su Organizacija islamske konferencije i Arapska liga zatražile bojkot danskih proizvoda u muslimanskim zemljama. Svoj glas su digli vodeći učenjaci sunnijskog i šiijskog islama, posebno šejh Jusuf Qaradawi, predsjednik Svjetske unije islamskih učenjaka, a stotine hiljada sljedbenika Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) demonstriralo je od Afganistana do Londona paleći danske zastave.

Sukob dviju civilizacija

Oni krugovi koji su podržavali objavljivanje ovih karikatura pozivali su se na slobodu izražavanja kao, navodno, ekskluzivno evropsko postignuće, istovremeno napadajući „totalitarnu ideologiju“ islama (Spiegel, 1. feb. 2006.). Muslimanski autori su im – u svojim polemikama sa njima – spočitali nedosljednost: jer je isti danski magazin odbio objaviti karikature Isusa Krista; jer su svi parlamenti zapadnoevropskih država donijeli zakon o zabrani antisemitskih poruka i umjetnina, kao i niz drugih zabrana kojima se ograničava sloboda izražavanja; jer se evropska društva, svikla (?) na kulturni, vjerski i etnički diversity, pozivaju na procese integracije i tolerancije… Tako su se, u unakrsnoj vatri, još jednom zaista sukobile dvije civilizacije: jedna koja štiti slobodu izražavanja u vlastitoj interpretaciji i druga – koja voli Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.).

Optimalno evropsko rješenje ovog sukoba nalazi se u konceptu kosmopolitizma, kako su ga vidjeli istaknuti mislioci s ovoga kontinenta kakvi su bili Montaigne (1533-1592), „najznačajniji esejist u povijesti“, i Kant (1724-1804), „posljednji veliki mislilac prosvjetiteljstva“, a danas, naprimjer, Kwame A. Appiah (1954), britansko-američki društveni teoretičar ganskog porijekla. Ovaj posljednji ovakav koncept društva vidi kao „etičku teoriju koja afirmira mogućnost međusobnog razumijevanja različitih grupa bez ikakvog jednostranog nametanja, kao i bez obećavajućega konsenzusa“. Kao takvog, kosmopolitizam valja podjednako razlikovati od koncepta kako društvenog relativizma, tako i društvenog univerzalizma. A upravo tu razliku savremeni common sense svijeta, koga nazivamo Zapadom, kada su muslimani u pitanju, ne zna – ili neće – da uspostavi.

Paradoks moderne povijesti

Zaista je „paradoks povijesti“ (F. Gulen) da se poslanik, koji je uspostavio civilizaciju mira, proglašava teroristom („Ja sam poslan da zaustavim krvoproliće među narodima“ – njegove su riječi, kao i: „Musliman može počiniti bilo koji veliki grijeh, pa ostati u okrilju islama, ali ako ubije nedužno ljudsko biće, on izlazi iz granica vjere i bit će zauvijek u paklu“); zaista je paradoks povijesti da se vjera čija je sveta Knjiga zabranila svaki vid inkvizicije i nasilja prilikom pozivanja u nju proglašava „totalitarnom ideologijom“ („Nejma prisiljavanja u vjeru!“ – Kur’an); zaista je paradoks povijesti da se islamskom poslaniku, koji je živio savršeno čednim životom i zabranjivao svaki vid seksualnog prekršaja, pripisuju najgadnije opačine. No, Zapad, imajući predodžbu Božjeg čovjeka u liku Isusa Krista koji apstinira od čari ovozemaljskog života i skapava razapet na križu da bi iskupio grijehe ljudskog roda, nikada nije mogao da se pomiri sa Poslanikom koji, odbacivši dogmu o nasljednom grijehu, „životu govori da“ (Nietzsche) i, vršeći volju Stvoritelja, sebe i ljudski rod spašava od grijeha pridržavajući se Božjih propisa, iako se i ženi, i trguje, sudi, formira originalno društvo i državu, vodi odbrambene ratove, liječi rane, gubi najmilije životne prijatelje, voli mirise, svakodnevno čisti tijelo, kupa se, obavlja kućne poslove, prima i posjećuje siromašne i bogate, gladuje…, a svoj raj predstavlja kao „bašču“ punu rijeka, meda, ljepotica… i duhovnih zadovoljstava. Eto, takvog poslanika zavoljeli su i divili mu se neki od najslavnijih Zapadnjaka kakvi su bili: Goethe, Carlyl, Lamartine, Lessing, Rilke, Tolstoj, B. Shaw, Einstein…, koji su mu posvetili svoje najljepše poeme, sonete, drame, pripovijetke… i proglašavali ga „najvećom povijesnom ličnošću“ – zato što je „sa najmanje sredstava postigao najviše u civilizacijskom smislu riječi“ (Lamartine). I to je samo jedna svijetla strana Zapada.

„Mahomet“ evropske literature i slikarstva

Onaj drugi Zapad, već od ranog Srednjeg vijeka, čim je islam prešao na evropski kontinent (711. godine, tačno prije 13 stoljeća), crta, slika i gravira imaginarni lik Poslanika Muhammeda (v. zombietime.com/mohammed_image_archive/euro_medi_ren) kao što to čine sa likom Isusa Krista i njegove majke. Šta bismo drugo očekivali od žrtava antiislamske manipulacije – posjetilaca najpoznatijih evropskih, američkih i australijskih nacionalnih biblioteka i muzeja i konzumenata najpoznatijih djela nacionalnih književnosti u kojima se Poslanik Muhammed neizostavno naziva Mahometom – „divljim čovjekom“ (na starofrancuskom, posebno u istoimenoj Voltairovoj drami), šizmatikom, arapskim varalicom i sl.? U prvom srednjovjekovnom prijevodu Kur’ana na latinski (sredina 12. st.), koji se čuva u Bibliotheque de l’Arsenal u Parizu, na naslovnoj strani stoji crtež Mahometa, kao navodnog autora Kur’ana, u ljudsko-životinjskom liku; Boccaccio ga je naslikao „divljeg“, sa golubom na ramenu, čime je poručio da je on „lažni prorok“ koji je sebi „prisvojio“ Svetog duha (danas se ta slika čuva u Francuskoj nacionalnoj biblioteci)… Slični crteži i slike mogu se naći u Muzeju lijepih umjetnosti u San Franciscu, njujorškoj Javnoj biblioteci, u Crkvi majke Marije u Dendermondeu (Belgija), u Nacionalnoj galeriji u Victoriji (Australija)… A najpoznatiji portret Mahometa dao je najveći pjesnik zapadnoevropskih književnosti, Dante Alighieri, u svome Infernu (Osmi krug, XXVIII, 19-42), gdje je on naslikan rasporenih prsa (zbog navodnoga grijeha šizme) i u ogavnom stanju. Ta će rasporena prsa našeg Poslanika (s.a.w.s.) biti motiv brojnim evropskim slikarima: Gustavu Doreu, Botticeliju, Salvadoru Daliju… te skulptoru Augustu Rodinu…

Svi ovi reprezentanti mračne strane Zapada znaju da je takav odnos prema Božjim glasnicima, naime: crtanje i slikanje njih, upravo Muhammed (a.s.) zabranio – kako ih ljudi ne bi proglašavali bogom i kako bi, u racionaliziranom životu, slijedili njihov životni put, njihova učenja… Zapad ne slijedi – i ne može da slijedi, jer je to nemoguće – ideal Božjeg čovjeka koji skapava na Svetoj gori, ali odbija i da slijedi put Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) koji je potpuno saobrazan sa realnim težnjama kultivirane ljudske prirode.

„Poslanik za sva vremena“

Amr Halid, savremeni popularni da’ija (misionar) u arapskom svijetu, u svojoj trostrukoj poruci koju je uputio povodom ovih karikatura, muslimanskom čovječanstvu je poručio da je njegov najbolji odgovor na ove uvrjede da proučava i živi Sunnet (životnu praksu, savršeno otjelotvorenje islama) Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) i da druge, nemuslimane, svojim primjerom upoznaju sa njim. U poruci Zapadu naveo je njihove „duple standarde“ u ponašanju kada god su muslimani u pitanju, a u poruci i Zapadu i ostalom dijelu čovječanstva rekao je da je šteta koju su karikature nanijele općečovječanskoj civilizaciji nesaglediva – jer je Muhammed (a.s.) „Poslanik za sva vremena“ (K. Armstrong), „Pečat“ svih ranijih 124.000 vjerovjesnika i poslanika, pa je i njegov Sunnet sukus sunnetā svih vjerovjesnika i poslanika, a muslimani su jedini posjednici toga općečovječanskog duhovnog blaga danas. Zaista, kršćani/hrišćani ne posjeduju sunnet Isaa (a.s.), sina Merjemina/Isusa Krista ili Hrista, kao što ni Jevreji ne posjeduju sunnet Musaa (a.s.)/Mojsija, a u svojoj dogmatici referiraju se na te Božje poslanike.

Da nije autentičnog poslaničkog sunneta, nijedan čovjek ne bi uspio sâm spoznati Pravi put i živjeti po njemu, niti bi svojim intelektualnim moćima ikada spoznao istine vjere. Dokaz za ovu tvrdnju Kur’an je dao u slučaju Kraljice od Sabe, koju opisuje kao iznimno mudru i pronicljivu vladaricu, ali koja, zajedno sa svojim narodom, „ne umije Pravoga puta naći“ (27, 24); tek kada dolazi u dodir sa poslaničkim vrelom njoj se otvaraju putevi Istine i ona uzvikuje: „Gospodaru moj, ja sam se prema sebi ogriješila, i u društvu sa (vjerovjesnikom) Sulejmanom primam islam – predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!“ (En-Neml, Mravi, 44)

Sunnet  Muhammeda (a.s.) – differentia specifica bošnjaštva

Bošnjaci veoma lahko mogu razumjeti šta je to Sunnet Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) i koliki je njegov značaj za njihov život ukoliko samo malo zavire u seharu svoga identiteta: njihov način rađanja djeteta: učenje ezana i ikameta na uho novorođenčetu, nadijevanje imena, odnos prema porodilji (babine, hedije…), akika, sunnećenje dječaka…; njihov način građenja kuće, sa svim detaljima: pravac prema Kibli, pažnja prema susjedovoj kući, krov na četiri vode, musafirhane, čardaci, hamami, haremluci, selamluci…; njihova lična i kolektivna higijena; njihov odnos prema hrani i sofri te način objedovanja; njihovo klanjanje; njihove bogomolje; njihovo pjevanje; njihovo odijevanje; njihovi pozdravi; njihovi međuljudski odnosi; njihovi mubarek dani; njihova ženidba i udaja; njihove dženaze; njihov odnos prema grebljima i umrlima…, sve one „sitnice koje život znače“ – sve je to Sunnet Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) kome su ih podučili njihovi imami, nene, bike, majke, bábe, amidže, djedovi… Jednom riječju, Sunnet je, u bitnome, oblikovao duhovnu i materijalnu kulturu i biće bošnjačkog naroda; Sunnet je njegova differentia specifica koja ih razlikuje od naroda s kojima žive od Vardara do Save i od Slavonije do Jadranskog mora. Uza sve to, njihovo čuvanje Sunneta čini ih sastavnim dijelom Ummeta (cjelokupne svjetske muslimanske zajednice) – koga upravo Sunnet drži na okupu i čini jedinstvenom „nacijom“ na Planeti. Jer, Sunnet je prvi i nezaobilazni mubejjin – objasnitelj Kur’ana. Onaj kome je Kur’an dostavljen, Poslanik Muhammed (s.a.w.s.), savršeno je razumio Allahovu posljednju Knjigu i savršeno živio u skladu sa njezinim nalozima, zbog i radi čega ga je Allah (dž.š.) nazvao uswetun hasene – najboljim primjerom ili modelom identifikacije za vjernike (Q, 33, 21). Živeći u savršenoj pokornosti Allahu (dž.š.), Muhammed (a.s.) je konkretizirao Kur’an na Zemlji i time pokazao da je islam živa – i zauvijek živa – i realna vjera. „Pridržavanje Sunneta sinonim je za islamsko postojanje i progres; zanemarivanje Sunneta sinonim je za rastakanje i propadanje islama. Sunnet je željezna okosnica Kuće islama, a ako uklonite okosnicu neke građevine, zar možete biti iznenađeni ako se ona sruši kao kula od karata?“ (M. Asad)

Iščezava li Sunnet u životu balkanskih muslimana

Upravo ovaj posljednji navod slavnog muslimanskog pisca sa Zapada nagoni nas da se duboko zamislimo nad činjenicom iščezavanja Sunneta u bošnjačkom narodu, kao i u svim ostalim muslimanskim narodima i zajednicama na Balkanu. Bar pet posljednjih totalitarnih režima pod kojima su živjeli muslimani Balkanskoga poluotoka, svaki na svoj način, a svi sa istim ciljem, radili su na tome da se kod tradicionalnih sljedbenika islama eliminira znanje i svijest o ovoj vjeri, pa time i o Sunnetu Muhamameda (a.s.), a da se, umjesto toga, primordijalnog znanja, u mlade muslimanske generacije usade ideološke, manje-više neislamske, čak i antiislamske moderne „spoznaje“ o sebi i svome identitetu.

Ta ista populacija, raseljena po zemljama Zapadne Evrope u kojima su nastale i reproducirale se sramne karikature i ostalo antiislamsko smeće, danas je izložena izravnim talasima globalne i globalizirajuće zapadnjačke subkulture, unificirajuće po svojoj namjeni i paganske po svome porijeklu i suštini. Autentična Božja vjera je u opasnosti: dobar dio Bošnjaka, Albanaca, Pomaka, Roma, Goranaca… i ostalih evropskih muslimana Sunnet Poslanika Muhammeda (s.a.w.s.) zamjenjuju sunnetom mračnog dijela zapadne civilizacije (iste one civilizacije iz koje su proistekle danske karikature o kojima je riječ); perverzije svih vrsta šire se modernim svijetom; mlade muslimanske generacije zbunjene su i izgubljene u bespuću grijeha, besvrhovitim promjenama i vrtlogu civilizacije u kojoj žive.

Viziju takve duhovne pustoši Poslanik Muhammed (s.a.w.s.) izrazio je slijedećim riječima: „Islam će iščezavati kao što iščezavaju šare na odjeći, pa će doći vrijeme kada ljudi neće znati ni šta je to ramazanski post, ni šta je to sadaka, ni šta je to hadž, niti bilo koji drugi islamski obred (namāz, abdest, gusul…). A onda će doći noć kada od Allahove Knjige na Zemlji neće ostati ni jedan ajet i kada će ostati samo neke grupe ljudi, mahom staraca i nemoćnih starica, koje će govoriti: – Naši očevi i djedovi su nas podučili riječi Lā ilāhe illellāh i mi (samo nju) znamo izgovoriti!“
Poslanikovo slikovito poređenje iščezavanja islama sa iščezavanjem šara na odjeći u svome podtekstu upozorava kako će najprije u takvim, nekada muslimanskim narodima, postepeno nestajati njegovog Sunneta, te „okosnice“ njegove zgrade. Moćni evropocentrični i hegemonski krugovi sa Zapada, koji su naručili karikature u danskom Jyllands-Postenu, izgleda bolje razumiju važnost Muhammedovog (a.s.) Sunneta od bošnjačke, albansko-muslimanske i ine inteligencije i dobrog dijela muslimana Balkana koji su preživjeli na ovom poluotoku ili su se raselili diljem Zapada.

(Iz neobjavljene knjige eseja pod naslovom: ISLAM JE BOLJI)

Autor je akademski književnik i osnivač SDA BiH


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

  1. interesantno je napomenuti da prije-91/92 godine nije uopste bilo napada na muslimane ,niti jaceg izliva mrznje prema njima ni u Evropi ni u SAD!lavina mrznje je pocela tokom rata,mahom zahvaljujuci srpskoj propagandi ali i srpskim prijateljima koji su naivno nasjeli na nj, tj propagandu!obzirom da ratna sreca-ipak nije isla srbima u prilog-prema koncu rata se ovi stavovi pomjeraju -u korist Bosnjaka-ali je podjela drzave cementirana u Deytonu-gradjanska opcija izgubila-I BiH opstala kao drzava!DZ.Latic moze da kreira novu vizuru Bosnjastva-ISTINA KORIGOVANU-sa vecim ili manjim insistiranjem na znacaju Islama u njemu ali ne smije ZABORAVITI na bar dvije fundamentalne cinjenice:A-Bosnjaci su u Bosni bili prije Islama B/Evropa je sekularna-bazirana NA NEKIM HRISTIJANSKIM VRIJEDNOSTIMA-koje su polozile test vremena!OVAJ TEST VREMENA-NA ZALOST-MI TEK TREBA DA POLOZIMO!Zahvaljujuci Laticu i njegovim kompanjonima-islamskog vizionarstva-IMA DA SE CEKA!OPET NAM TRAKTORASI URBANE MUZIKE NA 33 OBRTAJA NUDE VOZNJU -NA MJESEC-RAKETOM U RIKVERC!Potpisujem-kaze Bosnjo-OTISKOM ZADNJEG PRSTA!!!

  2. “godine 2004. u Danskoj je jedan musliman ubio režisera Thea van Gogha zbog njegovog uvrjedljivog dokumentarnog filma o muslimanima”Podatak nije tacan vec neka se javi autoru teksta neka malo progugla pa ce naci prave stvari,gde se sta desilo,a ne vako napamet bulazniti i ove stvari neznati i to ko pa akademski knizevnik.

  3. BRATE NAS ALLAH TE NAGRADIO NAJLJEPSOM NAGRADOM NA OVOM I ONOM SVIJETU ZA TVOJ VELIKI TRUD. nazalos mnogima ni ovo a ni mnogo sta drugog nece otvoriti oci i srca.ALLAH UZVISENI JE TAKVIMA UZEO I VID I SLUH te ih ostavio da lutaju u svom nevjerstvu,zabludi, neznanju i haramu.Mene raduje to sto sve vise mladih, obrazovanih ljudi sa svih strana svijeta bez obzira na predzasnju vjeru i poreklo PRELAZI NA ISLAM PRKTIKUJUCI GA U CJELOSTI JER ALLAH JE ISTINA Poslanik Muhammed(s.a.w.s) nas SUNETOM NA TO UPUCUJE.wesselamualeikum

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.