Novi Pazar – Veliki broj djece do sedam godina i manjak prostora u tri obdaništa u Novom Pazaru jedan je od najtežih problema za roditelje u ovom gradu. Na mjesto u obdaništu može računati tek svako 13. dijete, od 13.500 mališana uzrasta do sedam godina u Novom Pazaru. Roditelji se žale da su vrtići prebukirani, da vaspitačice zbog velikih grupa ne mogu da paze na djecu kako treba, kao i da je nemoguće izvoditi predškolsku nastavu.
U tri novopazarska vrtića, u kojima su nekadašnje fiskulturne sale pretvorene u učionice zbog potrebe da u vrtićima boravi više djece, trenutno je upisano 1.100 mališana, a oko 2.000 djece nalazi se na spisku čekanja za upis.
Dječji vrtić “Mladost” ima 15 učionica i u njemu se radi u dvije smjene, vrtić “Naše dijete” ima 11 učionica, a “Dječja radost” 14 učionica, a grupe djece u svim objektima broje tri do četiri puta više mališana nego što je zakonska norma.
Pojedini roditelji strahuju za sigurnost svoje djece, a oni čija djeca pohađaju predškolsko obrazovanje u okviru cjelodnevnog boravka u Predškolskoj ustanovi “Mladost” navode da je u grupama po 52 djece. Oni tvrde da direktor ove ustanove ne želi da čuje za njihove probleme, kao i da je nedavni roditeljski sastanak napustio čim su se pobunili.
| Nedostaje šest vrtića Prema procjenama, Novom Pazaru nedostaje još najmanje šest objekata obdaništa, da bi makar 60-70 odsto djece bilo upisano u vrtić. Na listi čekanja obično nalaze djeca koja zadovoljavaju sve kriterijume da budu upisana i čija su oba roditelja zaposlena. Manjak općinskih vrtića stvorio je prostor za pet privatnih obdaništa u Novom Pazaru. |
Roditelji kažu da njihova djeca idu u grupu koja je u početku brojala 60 mališana, a da se po prelasku osam predškolaca u druge vrtiće i grupe, broj sveo na 52.
Oni tvrde da djeca zbog tolikog broja nisu u mogućnosti da savladaju obavezno predškolsko gradivo, kao i da sa strahom odlaze po njih, jer su često modra i izgrebana.
– Strepim svaki dan jer razmišljam u kakvom ću stanju zateći dete. U toj učionici u kojoj je ranije bila fiskulturna sala takva je galama i graja, da tu niko nikoga ne čuje. Oni uopće ne čuju učiteljicu ako ih opominje za nešto, a da vam ne pričam o predškolskom programu za koji nisam sigurna da se sprovodi ni po sat vremena dnevno. Sa djecom rade tri učiteljice, jedna u prvoj, druga u drugoj i treća u među smjeni, ali one su nemoćne da bilo šta urade. Najradije bih sina ispisala iz vrtića, samo da ima ko da ga čuva, ali sam nažalost primorana ovo da trpim – priča ogorčena majka jednog šestogodišnjaka.
S druge strane, direktor ove ustanove Izet Abdurahmanović tvrdi da u ovoj grupi ima od 31 do 36 dolazeće djece i da se nikome nije ništa loše desilo, niti da će im se desiti.
– Zbog nedostatka prostora bili smo primorani da spojimo dvije grupe koje su zajedno na spisku imale 60 mališana, od kojih je dolazeće djece bilo 40, sada je broj smanjen i dnevno dolazi od 31 do 36 djece. Održao sam roditeljski sastanak na kome sam objasnio da nikada u vrtić ne dođu sva djeca koja su na spisku. Nije mi jasno kako se do sada nije niko bunio jer ovo nije nikakva novost, mi posljednjih četiri, pet godina u objektima “Naše dijete” i “Dječja radost” imamo grupe sa po 59 predškolaca. Kada sam došao na mjesto direktora, zatekao sam jednu grupu od 63 djece i niko se tada nije bunio, pa i sada u vrtiću “Dječja radost” imamo grupu od 44 dolazeće djece. Siguran sam da je neko namjerno podstakao ove roditelje da se bune. Mi u gradu imamo 13.500 mališana uzrasta do sedam godina, a naš kapacitet u sva tri objekta je 1.100, dakle mi u ovom trenutku imamo grupe koje su tri puta veće nego što je zakonska norma. Očekujemo da uskoro počne sa radom novi vrtić u naselju Hadžet, ali ni on neće mnogo ublažiti situaciju, jer je njegov kapacitet oko 300 mališana – kaže Abdurahmanović.
Novi vrtić trebalo bi da ima 300 mjesta
On dodaje da se predškolski program sprovodi bez problema i da roditelji nemaju razloga za brigu.
– Vaspitno-obrazovni proces se sprovodi isto i sa troje i sa 60 djece. To bi isto bilo kao da pitate u školi kako je moguće da u odeljenju od 44 učenika djeca mogu da nauče nešto. Djeca ovdje ne uče pisanje slova jer mi zakonski to ne smijemo da radimo, već samo radimo elemente slova, da se dijete pripremi za pisanje – ističe Abdurahmanović.
| Bez pomoći općine Roditelji predškolaca smatraju da ne treba da plaćaju punu cijenu cjelodnevnog boravka u vrtiću jer je predškolsko obrazovanje obavezno. – Predškolsko je obavezni, nulti razred koji je besplatan za svu djecu. Djeca koja idu po četiri sata u predškolsko ništa ne plaćaju, a mi plaćamo punu cijenu kao i ranijih godina. Moj brat koji živi u Beogradu plaća više od 2.000 dinara jeftinije vrtić od kako mu je sin pošao u predškolsko, a mi ovdje i dalje punu cijenu – ističe otac jednog predškolca. Abdurahmanović tvrdi da je cjelodnevni boravak jeftiniji u onim općinama gdje lokalna samouprava donira vrtićima i do 80 odsto novca, ali da to nije slučaj i u Novom Pazaru. – Nama općina ne dotira ništa, mi obroke deci plaćamo od para koje roditelji uplate. Od tog novca kojim se plaća vrtić mi osim obroka plaćamo i struju, vodu i sve ostalo. Cijena vrtića se kreće od 2.900 do 4.500 zavisno od primanja roditelja – dodaje direktor Predškolske ustanove “Mladost”. |
Izvor: Blic.rs
