Mirsovo slikarsko pismo

0
20

Južni Sandžak – Kada neko, ko nije stručnjak za slikarstvo, zastane pored platna i crteža Mirsada Koljenovića, s ambicijom i željom da odgonetne njihov sadržaj i poruku, součiće se sa ne malim teškoćama.

Shvatiće da je slikarski svijet Mirsada Koljenovića tu oko njega ili u njemu. Ali dramu stvaranja i slikarskog umijeća može razumjeti samo onaj ko poznaje dušu ovog skromnog samoukog stvaraoca riješenog da ispriča svoju intimnu priču slikom i slovima.Naizgled nam se učini da nas to Mirso želi vratiti na prapočetak, kada je pećinski čovjek icrtavajući slike na stijenama pokazivao potrebu za prepoznatljivim  vidom komunikacije, koji će se vremenom pretvoriti u osobene i razumljive znakove.

Nasuprot tome,Koljenović je ipak duboko  svjestan vidova moderne komunikacije i iluzije da je svako, a posebno slikarsko pismo osobeno, individualno i izraz pojedinačnog pečata duše , na ovaj način provocira i poziva –pročitajte mene vidjećete moj svijet.Granice njegovog svijeta omeđene su vodama Alipašinih izvora u kojima se okolno drveće ogleda i diči ljepotom,njegovi brodovi ne plove morima već maštom, zato im se ne zna pravac a u jedrima im ne puše vjetar već ih pokreće autorova imaginacija u potrebi putovanja ovim dunjalukom u kojem gdje god krenete možete zalutati ako nemate kompas.Ali ne kompas koji određuje strane svijeta, već kompas koji vidi čitav svijet sa jednog mjesta i svijet koji se može smjestiti na slikarskom platnu.Zato je Mirsov svijet miran, melanholičan i  bez naglih i dinamičnih zaokreta, jer ga autor slika iz prikrajka i sa zebnjom, željan da vidi samo ono što je lijepo, dobro i vrijedno za oko, a može napuniti dušu.Tišina na njegovim slikama se može opipati i vidjeti , ali to ,kao da izgleda nije dovoljno.Slikar želi nešto da poruči da kaže i da ispriča svoju intimnu priču i podijeli je sa svakim znatiželjnikom, bez straha da će biti pročitan.Naprotiv.Ako slika govori sama za sebe i sama po sebi i ako je svako razumije i doživi na drugačiji način, Mirso će i dalje tragati  za formom kojom će najlakše poslati poruku koja će od svakog zahtijevati napor da je pročita, isčita ili razumije.Zato autor tvori svoje originalno pismo od znakova koji jesu slova ali i slika i umjesto potpisa ostavlja nepregledni niz tačkica i prostor da se iznova gleda i čita s očiglednom porukom da je svaki čovjek nepročitana knjiga.

Listajući knjigu ispisanu dušom satkanu od slika i slova vi tek na kraju shvatite da ona nema početak ni kraj i da su  kod Mirsa znakovi komunikacije (slika i slovo) ravnopravni bez hijerarhije, međusobnog uslovljavanja i u težnji za harmonijom kojoj autor daje prepoznatljiv i osoben pečat.Da li nam autor, pričajući o sebi , želi poručiti da postoji ,da je vidljiv, da ima šta reći onome ko umije i zna pročitati njegov rukopis ili samo koristi različite forme za komunikaciju  ne može niko reći dok pažljivo ne isčita njegove poruke, koje poput povelja ili vakufnama, govore o nečemu što daruje i o dobru koje dijeli sa drugima.A dobro je jedina stvar na svijetu koje se dijeljenjem uvećava. Podijeliti dobro tako što ćete osmotriti Koljenovićevo slikarsko umijeće može vas samo obogatiti tako što ćete razumjeti zrno nečije duše.

Izvor: Bicent.com


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.