Ministar misli malo i bere zeleno

“sandžak” – Bošnjaci su odvažan, hrabar narod. Bošnjaci su  ponositi, tvrdi, nesalomivi, mudri, ujedno milostivi, otvoreni, tolerantni, nisu genocidni, nisu vični zločinima, ubijanju, silovanju, pljačkanju, maltretiranju, ugrožavanju nečijih prava. Bošnjaci nisu nemoralni, Bošnjacu su ljudi. Bošnjaci su insani koji hoće da žive slobodno, u miru sa svojim komšijama koje nisu mogli birati, jer su im oni dati odlukom sudbine Božije. Bošnjaci, kako to silno zvuči!

Bošnjaci su tvrdoglavi u istrajavanju suprotstavljanja dušmanima. Bošnjaci neće podleći volji režima, niti hiru pojedinih ministara koji ih žele natjerati da glasaju dok breogradski favoriti ne pobjede. Izborna utakmica za BNV je završena formiranjem tog Vijeća čiji je predsjednik prof. dr. Mevlud Dudić, i za nas Bošnjake tu je kraj priče. A što se  tiče aktivnosti i radnji koje će Vijeće preuzeti, one će tek uslijediti i bit će mnogo ozbiljnije i hrabrije od onoga što Čiplić misli i želi. (Glavni muftija smatra da je ponavljanje izbora za Nacionalni savjet Bošnjaka 17. aprila velika greška vlasti, dodajući da su time odriješene ruke izabranom Bošnjačkom nacionalnom vijeću da se može baviti i temama koje im zakon ne propisuje).

Priznato, nepriznato to nije u nadležnosti običnog ministra koji ne radi svoj posao kako treba. Ko je ministar da nas priznaje ili ne priznaje!? Ko je ministar da nam daje legitimitet. Mi legitimitet i legalitet crpimo iz izborne volje Bošnjaka, a ministar može udarati u doboš koliko hoće. Prazni su ti njegovi udarci isto kao što je i doboš prazan. Šta je ministar osim sluga i izvršitelj. Bošnjaci se nikada takvima nisu pokoravali. Nepriznavanje povlači nepriznavanje s druge strane. Ni mi ministra ne priznajemo, pa eto nećemo da iziđemo na izbore. Nepriznavanje Vijeća od strane ministra ili Vlade nama godi. Ni fala ni berićatusum nikome u Beogradu što nas ne priznaju. Mi smo godinama nepriznati, pa radimo i gradimo po volji i ćejfu naroda kom pripadamo. Radimo i gradimo po volji i za merak bošnjačkog naroda koji nam puha u krila i daje snagu za nove projekte i pobjede. Da nas ministar priznaje, to bi značilo da ga donekle moramo poštivati, slušati, raditi po njegovoj volji i htijenju, ovako, nama sloboda a njemu tvrdoglavost, nemoral, dvostruki aršini, kršenje prava i zakona, diskriminacija, segregacija… njemu neljudskost. Njemu sekiracija i deprsija.

Nemoralan insan

Zar nije nemoralan onaj insan koji krši zakon, govori neistinu, obmanjuje, dezavujiše javnost, skriva činjenice, ponaša se bahato, neljudski?

Veliki broj nezavisnih institucija osudio je nezakonito, nemoralno i skandalozno ponašanje ministra koji bi se trebao, bar po opisu posla, baviti poštivanjem i unapređivanjem ljudskih prava i sloboda. Povjerenica za ravnopravnost Nevena Petrušić je ocijenila da je u izbornom procesu bilo kršenja prava Bošnjaka, zaštitnik građana Saša Janković je Ministarstvu za ljudska i manjinska prava uputio brojne zamjerke, a povjerenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić podnio krivične prijave protiv više osoba osumnjičenih za falsificiranje biračkog spiska Bošnjaka. Ministar je ostao gluh i nijem po pitanju poštivanja Zakona kojeg je nastavio kršiti svom svojom bahatošću i glupošću. Koliko je nemoralan i neistini odan, nije ni zatražio sjednicu Zakonodavnog odbora koja je dogovorena na pregovorima sve tri bošnjačke liste. Ministar nije ni lud ni zbunjen, on „samo“ krši zakon.

Bošnjaci nisu  Suljo i Rasim

Ministar ne poznaje Bošnjake, jer misli da su oni poput njegovih saradnika Sulja i Rasima. Poltroni i izdajice. Ne! Bošnjaci su sve ono što Suljo i Rasim nikada nisu niti će biti. Bošnjaci su sušta suprotnost onoga kako ih ministar doživljava, i onoga što o njima misli. A misli malo i bere zeleno, jer ne poznaje Bošnjake. Mi znamo da on radi i po diktatu onih koji mnogo više o Bošnjacima znaju od njega. Oni preziru Bošnjake zato što Bošnjaci nisu genocidni, što su hrabri i odvažni. Zato nas i vrijeđaju, pa kažu da smo specifični. Ako smo specifični zato što nismo genocidni, onda nam je to najveći kompliment. Sasvim je jasno da ljudi vrijeđaju zato što mrze i što se boje. Režim nema razloga da nas mrzi niti da nas se boji, mi se svetiti nećemo, jer bi to bio najveći znak slabosti, a za dobro našeg naroda raditi hoćemo po cijenu gaženja blata još 50 godina i duže ako treba.

Uostalom, zar nas više od stotinu godina režim ne maltretira i usiljeno krši naša prava, a mi se gandijevski borimo da ostvarimo prava. Zato, neka znaju da je Srbija naša koliko i njihova. Kako Glavni muftija reče: „Bošnjaci u Sandžaku i Srbiji su autohton i konstitutivan narod i kao takvi su u državnost Srbije unijeli živote i teritoriju. Zato ih ne može niko iseliti iz te države bez te dvije stvari.“

Autor: Sead Šaćirović