Milo Đukanović seli u izbjeglički kamp

1
0

Dok se s jedne strane još uvijek čeka istina o izbjeglim Bošnjacima koji su u Crnoj Gori uhapšeni, zatim deportovani i likvidirani, zar nije čudno da se crnogorski vlastodršci koji su planirali i organizirali ovaj zločin, ali isto tako sa Srbijom agresiju i genocid na BiH i Bošnjake, dočekuju uz najveće počasti u Bosnu i Hercegovinu. Zar to nije fenomen bošnjačkog zaborava ili pak podaništva od strane onih koji sebe nazivaju liderima jednog naroda. Sasvim je razumljivo što crnogorski zvaničnici baš u svim međudržavnim kontaktima sa senilnim bosanskim i bošnjačkim političarima forsiraju teze da “Crna Gora i BiH nemaju otvorenih pitanja”?! Za ovakvo otvoreno prikrivanje crnogorskog zločina prema izbjeglim Bošnjacima, ali i za agresiju i genocid, na “stub srama” treba upisatu imena prvo bošnjačkih zvaničnika…

U povudu 20. juna – Svjetskog dana izbjeglica, elektronski i štampani mediji vrve od podataka o izbjeglicama, prenoseći izjave od čelnika UNHCR-a, koji iznose “precizne” brojke o raseljenim, što istovremeno govori o neuspješnosti misije Ujedinjenih nacija o sprječavanju agresivnih ratnih politika, time i zaštite civilnog stanovništva u svijetu. Podatak od 40 miliona prognanika i izbjeglica najbolje govori o ulozi UN-a i kredabilitetu same organizacije. Rezolucije koje se usvajaju pod krovom UN-a na East Riveru ne poštuju ih ni oni koji su ih usvojili a kamoli oni koji ih trebaju sprovesti u praksi. Politika rata i progona najviše plaća civilno stanovništvo koje iz matičnih zemalja, opet planski raseljavaju u tamo neke “treće” zemlje iz kojih im bar većini nema povratka. Pod navodnim plaštom humanosti stvaraju se geta i sprovodi se etničko čišćenje na moderniji (čitajte perfidiniji) način.

NOVE IZBJEGLICE: Razlika od prošlogodišnjeg Svjetskog dana izbjeglica je što će preko 400,000 građana Kirgistana, ni krivi ni dužni, obilježiti ovaj dan u kampovima uz granicu Uzbekistana. Dok će vjerovatno “humanisti” pod zastavom UN-a i UNHCR-a poletjeti da im ponude bolji život u nekoj tuđoj zemlji.

BOŠNJACI ČEKAJU POVRATAK: Ovogodišnji Svjetski dan izbjeglica uzrokom srpsko-crnogorske i hrvatske agresorske politike po osamnaesti put u sabirnim bezuvjetnim centrima i tuđim kućama će obilježiti ni krivi ni dužni Bošnjaci. Prema podacima UNHCR-a više od 113.000 osoba u BiH čeka na povratak na svoj toprak, čiji su domovi opljačkani, porušeni, spaljeni ili im je pak oteteto pravo na vlasništvo koje je po sistemu genocidne politike dodijeljeno nekom novom vlasniku. U tom broju svakako da nisu uračunata raseljena lica koji žive u tzv. “trećim zemljama”, odnosno na zapadu koji se već godinama bore za povaratak privatne imovine, dok im sudstvo Karadžićeve genocidne ostavštine i poslušnici paradržavne tvorevine “Herceg-Bosna”, predmete drže ispod ukradenih tepiha.

HAPŠENJE I DEPORTOVANJE: Istovremeno Svjetski dan izbjeglica nikada neće imati šansu obilježiti bošnjački prognanici i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine koji su 1992. godine uzrokom srpsko-crnogosrke agresorsko-genocidne politike pokušali naći utočište u Crnoj Gori, odnosno Crnogorskom primorju. Nakon progona i spašavanja pred srpsko-crnogorskim genocidnim hordama dolaskom u Crnu Goru ponadali su se da su spasili živu glavu. Nažalost, njihova radost je trajala svega nekoliko dana, odnosno do onog momenta dok crnogorski vlastodršci nisu naredili da krene policijska hajka i da ih pohapse. Racije i kidnapovanja su sprovedene u svim gradovima na Crnogorskom primorju te u Podgorici, Nikšiću…, kada je uhapšeno blizu dvije stotine građana Bosne i Hercegovine. Nakon hapšenja i utvrđivanja osobnih podataka 83 Bošnjaka su deportovani i predati Karadžićevim hordama. Prema svjedočenjima svi do jednog su likvidrani na najmonstruozniji način. Životi su im oduzeti klanjem i pucanjem iz vatrenog oružja iz neposredne blizine. Ni dandanas im se ne zna gdje su im kosti. Također prema nekim informacijama naglašava se da je jedan broj uhapšenih bh. izbjeglica bošnjačke nacionalnosti nakon zlostavljanja i sadističkog iživljavanja likvidiran na teritoriji Crne Gore gdje su pokopani u masovnoj grobnici koja duboko pod zemljom skriva istinu od porodica žrtava i očiju javnosti. To na jedan način potvrđuje jedna od izjava Slobodan Pejovića, jedinog svjedoka u slučaju uhapšenih i


Dogovor je postignut da istrijebe Bošnjake: Bulatović, Milošević i Đukanović iz genocidnog doba

deportovanih: “U Crnoj Gori su ubijane izbjeglice i to ne one koje se nalaze na zvaničnom Pejakovićevom spisku. O tome ću reći sve što znam ako dođe do suđenja za taj zločin ili na samrtničkoj postelji”istakao je Pejović.

(NE)ODGOVORNA VLADAJUĆA HUNTA: Iako ovaj crnogorski zločin vladajuća hunta već 18 godina gura pod crnogorski tepih, opet je važno naglisiti da se odgovornost za hapšenje i deportaciju prvenstveno pripisuje tadašnjem predsjedniku Crne Gore Momiru Bulatoviću, premijeru Milu Đukanoviću, predsjedniku Skupštine Svetozaru Maroviću, ministru MUP-a CG Nikoli Pejakoviću, te Pavlu Bulatoviću, ali isto tako predsjedniku Srbije Slobodanu Miloševiću i Dobrici Ćosiću koji je u to vrijeme bio predsjednik SRJ, i dr.. Crnogorsko rukovodstvo, u ovom slučaju, sprovodeći genocidno-istrebljivačku politiku prekršili su Konvenciju o statusu izbjeglica. Ove navode potvrđuju riječi Milorada Ivanovića, nekadašnjeg načelnika CB Herceg Novog, jedan od osumnjičenih za deportaciju izbjeglica iz BiH početkom 1992. godine, koji je izjavio da su “odluku o deportaciji donijeli tadašnji vrhovi vlasti u Crnoj Gori i SRJ”.

FENOMEN BOŠNJAČKOG ZABORAVA:Dok se s jedne strane još uvijek čeka istina o izbjeglim Bošnjacima koji su u Crnoj Gori uhapšeni, zatim deportovani i likvidirani, zar nije čudno da se crnogorski vlastodršci koji su planirali i organizirali ovaj zločin, ali isto tako sa Srbijom agresiju i genocid na BiH i Bošnjake, dočekuju uz najveće počasti u Bosnu i Hercegovinu. Zar to nije fenomen bošnjačkog zaborava ili pak podaništva od strane onih koji sebe nazivaju liderima jednog naroda. Sasvim je razumljivo što crnogorski zvaničnici baš u svim međudržavnim kontaktima sa senilnim bosanskim i bošnjačkim političarima forsiraju teze da “Crna Gora i BiH nemaju otvorenih pitanja”?! Za ovakvo otvoreno prikrivanje crnogorskog zločina prema izbjeglim Bošnjacima, ali i za agresiju i genocid, na “stub srama” treba upisatu imena prvo bošnjačkih zvaničnika te svih drugih koji participiraju tom sramnom činu “aboliranja” Crne Gore od zločina genocida nad Bošnjacima.

ZLATKO JE LI NA RED RATKO: Ne možemo zaobići a da ne spomenemo sraman čin dr. Zlatka Lagumdžije koji je u svojstvu predsjednika Senata Bošnjačkog instituta usred Sarajeva nagradio Miloševićevog poslušnika i jednog od ključnih organizatora agresije na BiH Mila Đukanovića, i to Poveljom počasnog člana Senata ove bošnjačke institucije čiji vakif je rahmetli Adil-beg Zulfikarpašić. Prema tvrdnji onih članova Senata koje su kontaktirali članovi redakcije Bošnjaci.Net, naglašavamo da je Lagumdžija na svoju ruku, tj. bez znanja ostalih članova Senata nagradio Đukanovića. Najzad naša najpoznatija glumica Selma Alispahić koja je od osnivanja član Senata istog Instituta javno se ogradila od tog sramnog čina.
Poznato je također da Lagumdžija nikada nije pokazao bilo kakvo interesiranje za slučaj uhapšenih i deportovanih građana BiH sa Crnogorskog promorja, pa čak ni onda kada je bio čelnik Alijanse. Iako je Lagumdžiji dobro poznato da je Đukanović bio najekstremniji veliko-srpski jastreb koji zbog posebnih zasluga bio član Vrhovnog savjeta S.R. Jugoslavije (čitajte Srbije i Crne Gore), institucije koja je odlučivala o čerečenju BiH, kao i Hrvatske. Nakon nagrađivanja Đukanovića, Lagumdžija može slobodno pozvati i Mladića da ga nagradi, hem je veći zločinac, komandovao je vojskom koja je činila genocid i progone, hem se uspješno skriva, te je logično da ga javno upitamo: Zlatko je li na red Ratko?!


Odlazak na kampovanje, ili…

PODANIŠTVO: Zašto ne spomenuti i sramno podaništvo onih punoljetnih Bošnjaka koji glasanjem na izborima u CG i koaliranjem sa DPS-om (posestrimskim Miloševićevim SPS-om) u životu održavaju diktatorski režim Mila Đikanovića u Crnoj Gori. Zamislite samo one Bošnjake koji su 90-tih godina, zbog dželatske srpsko-crnogorske politike, da ih ne pokupe u rezervne sastave agresorske vojske i pošalju u borbi protiv svojih sunarodnika u BiH, našli spas u zapadnim zemljama, i da ti isti danas hrle da dželatu naroda svog daju glas. No comment!!

ĐUKANOVIĆ SELI U IZBJEGLIČKI KAMP: Vratimo se Svjetskom danu izbjeglica u povodu kojeg je doživotni premijer Crne Gore Milo Đukanović izjavio da je Crna Gora širom otvorila vrata za prihvat raseljenih, te da Crna Gora ima jasnu politiku prema raseljenim i interno raseljenim licima, koja se provodi s ciljem njihovog boljeg i kvalitetnijeg statusa, a uz usklađivanje sa međunarodnim standardima.
Kako je Crna Gora otvorila vrata uvjerili ste se u gornjem dijelu teksta, ali isto tako da li itko kome je poznat slučaj hapšenja i deportovanja bošnjačkih izbjeglica sa Crnogorskog primorja 1992., može proći preko ovakve licemjerne izjave crnogorskog premijera koji baca prašinu u oči preživjelim žrtvama i cijeloj javnosti. Najzad kada bi se povjerovalo premijerovoj priči onda bi građanima Crne Gore najbolje bilo da se svi prijave kao izbjeglice tako da u Đukanovićevoj privatnoj državi uživaju puno pravo u tom statusu. Samo pod jednim uvjetom da im premijer ne šalje policijske sadiste da ih hapse i da se nad njima iživljavju i deportuju na nož nasljednicima Karadžićevih genocidnih hordi. Najzad ako je tačno što Đukanović tvrdi, zašto jadnik ne preseli u izbjegličke vile i uživa u blagodatima svoje milosti. Ipak da izjava doživotnog crnogorskog premijera nema veze sa stvarnošću i sa stanjem u izbjegličkim kampovima najbolje govori ocjena Saveza raseljenih, izbjeglih i prognanih u Crnoj Gori koja je objavljena u medijima. U saopćenju se između ostaloga naglašava: Interno raseljena lica sa Kosova i raseljenici iz BiH i Hrvatske žive u Crnoj Gori bez elementarnih ljudskih i građanskih prava, ocijenio je Savez raseljenih, izbjeglih i prognanih u Crnoj Gori. Predsjednik tog Saveza je u povodu Svjestkog dana izbjeglica posebno naglasio, da je: “Diskriminujuća zakonska regulativa u odnosu na ovu populaciju u Crnoj Gori proizvela među prognanicima stanje za koje je previše blaga kvalifikacija – humanitarna katastrofa”.

OBRAZ I ČAST: Vi koji pročitate ovaj tekst imate dvije opcije: da posjetite izbjegličke logore u CG ili da vjerujete onom koji je naredio hapšenje i depertaciju bošnjačkih izbjeglica sa Crnogorskog promorja 1992. Svima neka bude na obraz i čast!!!

Autor: Esad Krcić

Izvor: ZSDHolland.ning.com


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve! (28) Reci: “Skrivali vi ono što je u srcima vašim ili to javno pokazivali, Allah to zna. On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji – Allah je svemoćan. (29)Ali Imran

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.