Libermani i dodici

3
5

«Bosna i Hercegovina treba da se ugleda na Republiku Srpsku» – objavile su banjalučke Nezavisne novine u četvrtak, 9. decembra, ove godine, dan nakon posjete ministra vanjskih poslova Izraela Avgidora Libermana Bosni i Hercegovini, sugerišući čak kako odnosi BiH i Izraela “gotovo ne postoje”.

Posjeta kontraverznog izraelskog ekstremno-desničarskog političara, kojeg u njegovoj matičnoj zemlji, po svoj prilici čeka u bobu ista sudbina kao i bivšeg hrvatskog premijera Ivu Senadera, u Banjoj Luci je čak označena kao “potvrđivanje dobrih odnosa dva naroda” te kako bi se ovim primjerom saradnje trebalo da vodi i Bosna i Hercegovina!?

Koji je osnov i profil ove saradnje i ko su njegovi sudionici, te zašto se na ideološkoj ravni i praktičnoj politici mogu (spo)razumije(va)ti libermani i dodici?

Libermana, inače, bivšeg izbacivača iz noćnih klubova rođenog u bivšoj sovjetskoj republici Moldaviji, koga stranački fanovi pozdravljaju pokličom «Smrt Arapima!» odlikuju mnoge ideološke sličnosti i politička opredjeljenja sa njegovim banjalučkim domaćinom Dodikom. Liberman je, treba podsjetiti, lider nacionalističke partije Yisrael Beiteinu, i idejni je tvorac zagovaranja uvođenja u Izraelu kontraverzne «zakletve na lojalnost» koja se ne bi samo odnosila na izraelske Arape, već i na sve ostale građane Izraela, uključujući i Jevreje koji se odbijaju izjasniti kao cionisti. K tome, Liberman koji se pod imenom Evet Lvovich Liberman 1978. godine doselio u Izrael, prema pisanjima izraelskog dnevnika Haaretz, bivši je član zabranjenog radikalnog pokreta Kach, zabranjenog čak i u Izraelu zbog zagovaranja rasizma (masovnog istjerivanja Arapa čak i izraelskih građana iz Izraela) i terorizma. U skorije vrijeme Liberman je, možda čak i na sugestiju svojih prijatelja iz Republike Srpske (pošto ideja zvuči veoma poznato i pošto je njeno provođenje prije nepune dvije decenije (1992-1995) pokušano u BiH), malo rafinirao svoju pozciji pa danas poziva na «mirnu razmjenu teritorija», izrazivši čak spremnost da i svoj dom (na Zapadnoj Obali) zavješta za ovaj očiti aparthejdski projekat.

Ipak, mediji u RS-u su posjetu Libermana popratili u državničkom ruhu, plasirajući tezu o “potvrđivanju dobrih odnosa dva naroda” sugerišući kako bi se ovim primjerom trebala voditi (pazi sad) i Bosna i Hercegovina! No, to nije sve!? Medijskom predstavom posjete izraelskog zvaničnika i navlačenjem klime da se ustvari radi i o “državničkom” prijemu u Banjoj Luci pridružila se plejada raznoraznih analitičara,  profesora  i drugih javnih telala ciljano pretendujući da odnose između dva ideološki veoma bliska političara Libermana i Dodika predstave kao odnose između dva naroda Jevreja i Srba. Niko ne spori činjenice da su Jevreji na ovim prostorima zajedno sa Srbima odvođeni u ustaške konc-logore i stradali u enormnom broju. Međutim, između redova se pokušava provući teza po kojoj se doima da druga dva naroda, a posebice Bošnjaci očito nemaju dobre odnose sa… S kim?

Sad se postavlja pitanje s kim!? Da li sa Izraelom i kojim Izraelom – Je li to mainstream Izrael ili trenutna ekstremno-desničarska postava oko Netanyahua i Libermana? Je li se to možda neko usuđuje dovoditi u pitanje odnose Bošnjaka, naroda koji je u Evropi poslije Holokausta nad jevrejima u Drugom svjetskom ratu doživio sličnu sudbinu genocida i to nakon što je Evropa rekla «Nikada više!», naroda koji je u svojoj dugoj historiji pokazao i dokazao svoje sentimente prema najvećim svetinjama židovskog (ali ujedno i civilizacijskog) spašavajući ih od granata i paljenja (treba li napominjati od koga!?) a o čemu se je uputno konsultirati u prekrasnom romanu «Ljudi Knjige» australijske autorice, dobitnice Pulitzera, Geraldine Brooks.

Dodikov izaslanik u institucionalnom vrhu BiH, trenutno predsjedavajući Nebojša Radmanović je Libermana podsjetio “da u BiH svi nemaju isto mišljenje o mnogim pitanjima međunarodnih odnosa, pa tako ni o situaciji na Bliskom istoku, odnosno izraelsko-palestinskom sukobu!” Naravno, predsjedavajućeg Radmanovića brine izraelsko-palestinski sukob, dok ga ni trunku nije zabrinulo (jer je to u kontekstu bh trvenja isplatnije) pa da iskoristi priliku i zarad zaštite ugleda BiH (pa i svog vlastitog unutar države čiji pasoš nosi), skrene pažnju svom gostu da njegove teze kojima je nedavno implicirao “da je moguće da globalne terorističke mreže uspostave svoje baze na Balkanu, naročito na prostorima na kojima žive Bošnjaci i Albanci” štete ugledu države na čijoj prvoj stolici trenutno sjedi. Avaj, a zar je ovo uopće i realno očekivati od političke marionete tipa Radmanovića!? To je srećom učinio njegov kolega Bakir Izetbegović, zatraživši od Libermana da nadležne izraelske institucije, ako raspolažu pouzdanim obavještajnim saznanjima, ta saznanja podijele sa institucijama BiH, jer “neosnovane izjave ovakve vrste nanose štetu međunarodnom ugledu BiH”. Možda je Izetbegović Libermana trebao priupitati još štošta o terorizmu. Mogao ga je naprimjer, mirne duše i obraza, priupitati, kada se Liberman već razmeće brigom o terorizmu, da možda ne planira razgovarati i o reaktiviranju i izmještanju zabranjenog pokreta Kach iz Izraela u Srpsku, pošto za ovu organizacija, kojoj je nekada kao tek pridošli imigrant pripadao Liberman, postoje savršeni uslovi za rad i djelovanje (na istim principima na kojima slobodno rade i djeluju razni četnički pokreti) u entitetu koji je nastao na istim ideološkim postavkama «čišćenja teritorija od drugih i drugačijih» za koji se zalagala i zbog koje je politike pokret Kach zaradio status i mjesto na listi terorističkih organizacija Izraela, Kanade, EU i SAD-a?

PS

Na nedavnoj konferenciji u Dubrovniku na kojoj sam govorio o ulozi vjere u procesu pomirenja, nakon što je rasprava o pomirenju na prostorima Balkana dobrano skrenula s kursa i počela se kretati smjerom «svi su krivi i svi se svima trebaju izviniti», reagirao sam sa opaskom da pripadam narodu nad kojim je upravo u toj prošlosti zbog koje se danas raspravlja o pomirenju počinjen genocid i onako izrevoltiran upitao prisutne: «Je li se to možda Bošnjaci trebaju pokupiti pa u Beogradu tražiti izvinjenje!?» Potom sam ukazao na sve učestalije institucionalno (institucije RS-a i njeni političari na čelu s Dodikom) negiranje genocida. Ispred mene je, potom, ustao jedan visoki stariji gospodin, profesor emeritus sa Tel Avivškog univerziteta i viši stručni savjetnik na američkom Harvardu gosp. Yoram Dinstein, pozivajući se na iskustvo svog jevrejskog naroda i iskazujući podršku mojoj intervenciji. «Sa počiniteljima genocida i njegovim negatorima nema nagađanja! Za njih imaju sudovi i instance međunarodnog progona,» dodao je Dinstein.

Za večerom sam Dinsteina pitao o Libermanu i spomenuo mu kako se negatori ovdašnjeg genocida poklanjaju jevrejskim žrtvama nastojeći steći blagonaklonost i simpatije, na što mi je ovaj profesor ukazao na profil Libermana i optužbe koje ovog političara prate i čekaju. Ipak, izgleda da nagađanja sa negatorima genocida i zagovornicima politika premještanja i izgona naroda na rasnoj osnovi ima. Uz sve to njihova međusobna saradnja cvijeta što na koncu i nije čudo! Jasno je, realnost je to «čiste» politike. A čista politika često zna imati prljave posljedice… Samo neke stvari i činjenice, veze i relacije, koje se oko nas dešavaju i koje nam se prikazuju u dnevno-političkim dešavanjima, kao što je upravo predimenzioniranje Libermanove posjete, treba razjasniti, rastumačiti i, dakako, razotkriti. Ako ništa, onda zbog razbijanja iluzija koje neki silom pokušavaju nametnuti!

Autor: Mirnes Kovač

Izvor: Rijaset.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

3 KOMENTARI

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.