Kulturno-prosvjetna autonomija – najniži oblik za očuvanje identiteta

Raspored političkih snaga u Sadžaku, u kome su dvije decenije dominirali Sulejman Ugljanin i Rasim Ljajić, izmijenio se poslije izbora za Nacionalni savjet Bošnjaka na kome je Bošnjačka kulturna zajednica Muamera Zukorlića osvojila najviše mandata, 17 od 35. Tom pobjedom glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji i zvanično je postao značajni politički činilac. Osim što je vjerski vođa, Zukorlić je i predsjednik Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru a, kako kaže, nagovaraju ga da bude i predsjednik Nacionalnog savjeta Bošnjaka.

„Samo nedostaje da Sandžak proglasim monarhijom, a sebe za kralja“, u šali, dodaje Zukorlić u razgovoru za „Politiku“. Objašnjava i zašto on ne bi htio da bude na čelu i Nacionalnog savjeta Bošnjaka, iako ga na to nagovaraju i prijatelji i saradnici i oni koji su glasali za njegovu listu: „Disperzijom funkcija trebalo da se pokaže i kadrovski potencijal Bošnjaka“.

Mnogi se boje da bi BKZ, na čijem ste čelu, mogla da destabilizuje ovaj dio Srbije?

Svako ko pobjedi na izborima može da destabilizuje neki prostor, ali da li hoće? Teško mi pada da stalno dokazujem da ne želim destabilizaciju. Nisam od juče, jer 17 godina sam na važnim funkcijama, pa i u vrijeme posrnuća države Srbije, u vrijeme rata u Bosni ili na Kosovu kada je bilo potrebno veoma malo da se ona destabilizuje, i nismo Srbiji zabili nož u leđa. I tada je Islamska zajednica bila faktor stabilnosti. To nije pitanje trenutka nego našeg opredjeljenja. Sandžak je jugozapadni, dakle ugaoni stub Srbije, strateški važan i za državu, zbog blizine BiH, Crne Gore i Kosova.
Srbija se, dakle, mora pobrinuti da od Bošnjaka pravi prijatelje jer to je i njoj u interesu. Ali, ne može se stabilnost na ovom prostoru graditi bez Bošnjaka jer to je već put u destabilizaciju Srbije. Mora Srbija da nam pruži ruku da nam kaže: Vi ste moji, a ne da mi stalno dokazujemo lojalnost, a vlast u nama da vidi opasnost. Beograd treba da je sretan što u nama ima iskrene sagovornike, a ne onakve kakve je svojevremeno imao na Kosovu, koji su uljepšavali stanje, a posle, zna se šta je bilo. Sandžak, naravno, nije Kosovo ali je komunikacija s nama do sada bila slična.

Ipak, kao cilj ste najavili kulturno-prosvjetnu autonomiju Sandžaka. To jednima miriše na separatizam, a drugima zvuči kao autonomija Sandžaka, za koju se devedesetih godina zalagao Ugljanin?

I to pokazuje da smo diskriminisani, jer čim spomenemo običnu riječ, odmah se javi otrov, a da se niko ne pita šta je suština. Upravo zato što je posijan otrov, pa se odmah javi pitanje šta mi to hoćemo, šta to krijemo, tu je problem. To je potvrda ideologije koja vlada stotinu godina, da je sve što Bošnjaci rade opasnost za Srbiju. Kulturno-prosvjetna autonomija je najniži oblik za očuvanje identiteta jednog naroda ili jednog prostora, a odmah se satanizuje. To je dokaz da nema povjerenja. A zvanična Srbija od nas traži da joj vjerujemo stoprocentno, da naše živote i cijeli narod stavimo na raspolaganje suverenitetu Republike Srbije. Mi smo na to spremni, ali ne jednostrano, već dvosmjerno. Imamo povjerenja u Srbiju, ali tražimo da i ona ima povjerenja u nas.

Za Vašu retoriku kažu da je oštra, čak ratoborna. Kritikujete vlast u Srbiji, što se tumači kao kritika države i srpskog naroda.

Moja kritika je usmjerena samo protiv režima i nepravdi koje nanosi bošnjačkom narodu. Ja sam u kritici vlasti jako oštar, prema državi racionalan, a prema pripadnicima srpske nacionalnosti veoma pažljiv. Stalno, kad kritikujem vlast, potura nam se da smo protiv države, a to su različite relacije. Mi kritikujemo vlast, dajući joj priliku da se popravi, da se prema Bošnjacima i Islamskoj zajednici ne ponaša diskriminatorski.

U toj kritici često spominjete posljednjih sto godina koliko vlasti Srbije, po Vama, ugrožavaju Bošnjake. A to je vrijeme od balkanskih ratova kada je ovaj kraj oslobođen od Turske. Da li je za to kriv srpski narod?

Ne, narod nikada nije kriv. Krivi su ideolozi, od Ilije Garašanina pa sve do Dobrice Ćosića, čija ideologija je toliko strašna da zaudara na genocid, a to je da su Bošnjaci opasnost za Srbiju, pa bi bilo najbolje da ih nema. Većina režima je potpadala pod tu ideologiju. Neki su brutalnije, a neki elegantnije pokušavali da je primjene, pa su i posljedice bile ili genocid i ubijanja ili pritisci i iseljavanja Bošnjaka. Zato ja uvijek ističem primjer Zorana Đinđića. Iako različiti, on izraziti sekularista, ja izraziti vjernik, razumjeli smo se jer se njegova vlast odrekla ideologije da posmatra Bošnjake kao opasnost koju treba ukloniti. Mi tražimo da se vlast u Srbiji odrekne te ideologije jer to i Srbiju vodi u sunovrat.

Iako ste osvojili najviše glasova nemate većinu. S kim će se BKZ udružiti?

Postoji potrebna većina za formiranje Savjeta jer druge dvije liste su i u kampanji isticale da su nezavisne. Njihovi članovi nisu partijske ličnosti, nisu taoci političkih partija i raspolažu svojim mandatima. Sada će imati priliku da podrže program BKZ-a i da se pridruže pobjedničkoj opciji.

Hoćete li o tome razgovarati i s političkim strankama koje su podržale te dve liste?

To bi bilo besmisleno jer su se političke stranke distancirale od tih nezavisnih lista. Ovo nije konstituisanje parlamenta i kandidati s tih lista nisu poslanički klubovi. Uostalom, ja sam u kampanji kritikovao vlast u Srbiji i ponašanje dvojice ministara Bošnjaka, ali sam uglavnom štedio ljude na tim dvjema listama. Oni sada nisu članovi partija nego predstavnici bošnjačkog naroda.

Kada se bošnjački savjet konstituiše, šta će mu biti prioriteti?

Ona pitanja koja su i po zakonu u nadležnosti nacionalnih savjeta, iako bih imao primjedbi i na zakon zbog osiromašene uloge nacionalnog savjeta. Ali, prioritet je obrazovanje jer ono ima dugoročne implikacije na jedan narod i tu ima najviše posla. Također, informisanje je najurgentnije jer u toj oblasti se može napraviti najbolji zaokret kako bi se Novi Pazar i Sandžak, Bošnjaci i njihova kultura i tradicija što bolje predstavili u beogradskim medijima. Također, potreba za bošnjačkom televizijom je očita i zakon je tu mogućnost predvidio i to ćemo, vjerujem, realizovati prilično brzo. Jezik i kultura su svakako izuzetno značajni, ali to su dugoročniji procesi.

Kako vidite političku scenu u Sandžaku sada, posle ovih izbora?

Potvrdilo se ono što sam govorio prije šest mjeseci da je ogroman prostor za treću političku opciju. Vjerovatno je na to imalo utjecaja što se muftija kandidovao, ali je bitan i koncept na kome je pobijedio. A on je potpuno suprotan konceptu političkih partija koje su suvereno vladale Sandžakom i bošnjačkim političkim kapacitetima. Taj prostor će se svakako popuniti. Postoji varijanta da se formira nova politička partija ili da se okupe manje političke partije koje bi predstavljale taj treći blok, a može da se desi da to bude kombinovano, što je najvjerovatnije, da ta nova partija bude stožer okupljanja tih manjih partija.

Vašu listu na ovim izborima podržale su bezrezervno te manje partije: SNP Mirsada Đerleka, NPS iz Sjenice i DPS iz Prijepolja. Da li biste Vi sutra podržali te partije na parlamentarnim ili lokalnim izborima, da im uzvratite povjerenje?

Te stranke su podržale Bošnjačku kulturnu zajednicu i nema sumnje da bi im BKZ uzvratila tu podršku. Ali, Islamska zajednica je mnogo restriktivnija u tome, zbog principa koje je nametnula. Mi smo samo jednom skinuli rukavice i podržali SDP odnosno obaranje režima Sulejmana Ugljanina. Nije to bilo toliko zbog Rasima Ljajića, koliko zbog rušenja Ugljanina, ali to se nije pravilno razumjelo. Ispalo je da su oni podržali nas, pa smo sada izašli na crtu.

Delegacija SDA BiH, s predsjednikom Sulejmanom Tihićem i nekoliko ministara dolazi u Srbiju, a najavljena je i posjeta Novom Pazaru. Hoćete li se sastati s Tihićem, s obzirom na to da je on podržao Ugljaninovu Bošnjačku listu?

Nemam za sada nikakvu ponudu te vrste. Naravno, ako takva inicijativa dođe, mi ćemo zauzeti adekvatan stav o tome. Sasvim glasno smo kritikovali Tihića, koji je postupio suprotno odluci Glavnog odbora SDA BiH, koji je osudio sve koji su razbijali Islamsku zajednicu u Srbiji, uključujući i Sulejmana Ugljanina. Tihića je djelimično spasio Bakir Izetbegović, koji je sa svoje pozicije dao podršku Bošnjačkoj kulturnoj zajednici. Međutim, u sve to mi ne unosimo emocije u meri u kojoj bi one ugrozile komunikaciju. Znači, spremni smo da o svemu razgovaramo sa svima, pa i sa onima koje smo kritikovali.

Ideološki stavovi turskog ambasadora

Turski ambasador u Srbiji Suha Umar Vas je kritikovao što ste se kao vjerski vođa kandidovali za Nacionalni savjet?

Raduje nas zbližavanje Ankare i Beograda, pogotovo što tu ima posebno mjesto za Sandžak. Ali, turski ambasador svoje ideološke stavove iznosi kao stavove države Turske, što nije tačno. On pripada staroj, ljevičarskoj garnituri i ima problem da shvati da ahmedija u Sandžaku i u Turskoj ne znači isto, pa daje neprimjerene izjave. Mislim da ćemo reagovati kod Ministarstva inostranih poslova Turske zbog toga, ali mislim da to nije zvanični stav Turske, u kojoj imamo dosta prijatelja i to nas raduje.

Intervju vršila: Slavka Bakračević

Izvor: IslamskaZajednica.org, Politika.rs