Nakon što je Boris Tadić, predsjednik Srbije, dao podršku autoru fotomontaže sa Muftijom u pravoslavnoj odori sa krstom na glavi, nema sumnje da ova sramna uvreda na račun muslimana i Islamske zajednice nije greška, već očita beskrupulozna namjera sa ciljem skrnavljenja islama i Islamske zajednice, na čijim krilima je Muftija ostvario uvjerljivu pobjedu za Bošnjačko nacionalno vijeće.
Ma koliko izgledalo besmisleno, neko se dosjetio da treba kazniti muslimane jer su se drznuli da daju povjerenje Muftiji sa svom svojom bijelom ahmedijom na glavi. Neki su se pitali zašto Islamska zajednica traži od Predsjednika države da se izjašnjava? I kakve on ima veze sa tim? Evo, nakon što je to, doduše suprotno očekivanju većine, učinio, sasvim je jasno da imamo Predsjednika koji, uprkos svojim sekularnim i građanskim javno proklamovanim opredjeljenjima, kreće u krstaški rat protiv muslimana. Tako to biva kada državu vode oni koji toga nisu dostojni. Uporno moli turske čelnike da sa Srbije skinu hipoteku neprijateljstva prema islamu i muslimanima kako bi svo ovo licemjerstvo sa Evropskom unijom imalo makar ekonomsku alternativu, a s druge strane, skida masku i javno daje podršku onima što su udarili na najdublja vjerska osjećanja muslimana u Srbiji.
To je, zapravo, poruka da Srbija nije neprijatelj islamskog svijeta, a da će požuriti i obračunati se sa muslimanskim faktorom u Srbiji, posebno njegovim institucijama, na čelu sa onima koji su se odvažili da svoju vjeru, čast i dostojanstvo brane odlučno, ne prihvatajući marionetski status podređen interesima beogradske politike.
Ako nisi vjernik to ti ne daje za pravo da nemaš osjećaj za vjersku uvredu. Svakako da sljepilo koje izaziva moć pozicije prvog čovjeka države donekle pojašnjava ovakvo ponašanje, ali šta poslije kada bar malo otvoriš oči.
Muslimani jesu začuđeni ovakvim odnosom Predsjednika kojeg su i sami glasali, no kada bolje razmisle shvatit će da nemaju razloga. Ništa se stvarno novo ne dešava. U svom „Načertaniju“, šta činiti sa muslimanima, Garašanin je napisao: „Trećinu pobiti, trećinu iseliti, a trećinu pokrstiti.“ Na tom putu nastavili su Cvijić, Čubrilović i Ćosić, implementirajući svoje zlokobne zamisli posredstvom za to podobnih političara na čelu države. Dakle, genocidna politika u Srbiji nikada nije poražena, ona je samo imala varijacije od krvave kame do svilenih rukavica.
Nema sumnje da je ovaj gest Predsjednika države znatno unazadio sve pokušaje izgradnje povjerenja između zvanične Srbije i muslimana. Kao što nema sumnje da je ovim Predsjednik jasno stao iza svih pojava islamofobije u Srbiji.
No, braćo muslimani, valja vam i ovo izdržati, a izdržao je Mujo i gore.
Autor: Uredništvo Glas- Islama
Izvor: Glas-Islama.info
A ako prekrše zakletve svoje, poslije zaključenja ugovora s njima, i ako vjeru vašu budu vrijeđali, onda se borite protiv kolovođa bezvjerstva – za njih, doista, ne postoje zakletve – da bi se okanili. (12)Et/Teube