Kopiranje Bošnjačkog nacionalnog vijeća

8
10

Famozno raspisivanje novih izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće još jednom je pokazalo nespremnost države Srbije da riješi probleme koji joj se nameću.

Možda se to može nazvati i neznanje ili nemoć, ali je činjenica da ova država srlja iz pada u pad i iz greške u grešku i ide ka najdubljoj političkoj i ekonomskoj provaliji. Što bi se reklo, visoko leti, a uvijek nisko pada.

Do sada se često znalo čuti kako srpski „iskusni“ političari i analitičari govore da su ovu zemlju upropastili drugi, malo Mađari, malo Albanci, pa evo sad i Bošnjaci.

Istina je da su Sejdo i Morina Srbiji „prokockali“ Kosovo, to sada sa Sandžakom rade Sulejman Ugljanin i Rasim Ljajić, ali je očigledno da Srbiju iz dana u dan sve više upropaštavaju upravo Srbi. I to ne bilo koji, već oni na vlasti, u Vladi i ministarskim foteljama.

Poslije poltronskih i neistinitih izjava o stanju u Sandžaku od strane „doktora“, koje su i proizvele njihovu političku smrt u Sandžaku, najsvježiji primjer svakako je još jedan od najnepismenijih ljudi u Vladi – Svetozar Čiplić.

Priča se po Vladi da je on, pored Ugljanina, jedini ministar koji se uopšte ne miješa u svoj posao, već to za njega odrađuju ostali u Ministarstvu koji u suprotnom bivaju preko noći izbačeni i otpušteni.

Na mjesto ministra je, kažu u jednom dnevnom srpskom listu, došao jer je bio vrijedan, pa je poranio i prije svih došao u Vladu onoga dana kada se ona formirala. Čak je prvi došao i od premijera koji je požurio da, onako zgodan, prvi zasjedne u kožnu fotelju. Ugledao je u jednom uglu mladića koji je takođe rezervisao jednu fotelju za sebe i to, naravno, opet kožnu. Iznenađeni premijer, posramljen što ga je neko preduhitrio, upita ga ko je i šta hoće.

Čile se predstavi i reče mu: „Hoću da budem ministar.“ Premijer, malo sanljiv, malo zbog kašnjenja, ne imade kud – baci pogled na raspored ministarskih mjesta. Pošto nije imao dva ministarstva bez portfelja (zauzeo ga Suljo) njemu dade ljudska i manjinska prava.

Nego, nije nama Čile mnogo ni bitan. Došao kako došao, po svemu sudeći vrlo brzo će i otići. Znam ja, duboko i vjerujem da on nije toliko pametan i da njegov IQ ne podnosi ovoliku dozu razmišljanja i malverzacija, već je on slika i prilika naših ministara (uz par izuzetaka) i naše vlasti.

Priča o izborima je njemu izdiktirana, malo ucjenom, malo po službenoj dužnosti, i to smo mogli vidjeti u njegovim izjavama. Naučio čovjek priču napamet, svaka mu čast.

Ta priča je za nas završena 6. juna i onog dana kada je Bošnjačko nacionalno vijeće konstituisano, sviđalo se to ili ne Čiletu, Suljku i Randi.

Jedan mladić iz Tutina, ne znam ko je, čuo sam da ga zovu Eko, obradovao se kada je čuo za tu vijest, pa se sve s merakom oblizuje. Još kada sazna da BKZ neće biti dio tog režimskog projekta, tek ima da se naraduje. A za taj potez režima je vjerovatno čuo na tutinskoj TVT, pošto se Čile, izgleda, zadnji mjesec dana pretplatio kod ove „munafik televizije“.

I pored toga što su nam izbacili i pokrali na hiljade upisanih glasača, i što nismo imali članove u biračkim odborima, i to što su nam dokumenta i rješenja za posmatrače slali u 3 sata izjutra izbornog dana, nije nam smetalo da ih sve na gomilu otpuhamo. Sve je to za nas završena priča i nikakvi izbori za nas ne postoje.

Cilj ove prljave prašine koja se digla na medijima, a u režiji države, jeste da se još više produbi jaz između Sandžaka i Beograda, te da se još poneki Bošnjak zabrine i zaplaši.

Svakako da im je želja kopirati naše BNV-e i nastaviti kurs kopiranja svih bošnjačkih institucija. No, kopija je uvijek falš i bezvrijedna. Ono što mi imamo nikada ne mogu kopirati, a to su ljudi, elita koja nas vodi i narod koji je autentičan i unikatan i nema ga nigdje na svijetu.

Svakako da brige nema, straha nikako, a rez ćemo itekako napraviti.

Pred sobom imamo mnogo bitnijih projekata koji se nalaze na stolu BNV-a i BKZ-a, kao što je autonomija…, autonomija…, pa zatim autonomija…

Srbija je sve narode otjerala od sebe: i Hrvate, i Bosance, i Slovence i Crnogorce. Odoše i Albanci sa Kosova, jedino im mi Bošnjaci čuvamo strah. Jedino mi hoćemo da živimo sa njima u okvirima ove države.

Oni nas uporno tjeraju, a mi nećemo. Hoće „na zor“ da nam daju autonomiju. E, nema više ni hatara ni poštovanja, ali će biti, ako Bog da, autonomije.

Autonomija Sandžaka je neminovnost i jedina moguća posljedica i rješenje svih nagomilanih problema u Sandžaku. To je samo još pitanje koje se mora formalizovati, a ne sumnjam da ga već svaki iskreni Bošnjak Sandžaklija ima u svom srcu i na svom umu. A svi oni koji tako ne misle, bili oni neki ministri, poslanici ili šta već…, pa oni su mezimci Beograda i za njih su vrata „bijeloga grada“ uvijek otvorena.

Autor: Omer Đondić

Izvor: Glas-Islama.info


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

8 KOMENTARI

  1. velimir bata zivojinovic planira da snima seriju valter brani sarajevo onaj isti koji je podrzavao granatiranje istog .zar ce mo dozvoliti da to i radi NOVOM PAZARU posto planira da tu snima e nece moci

    0

    0
  2. genocidni narod vise nikada dosta smo prezivljavali cetnicke kame vrijeme je da se probudimo i ostvarimo nas san koji je do nedavno bio stvaran a to je nezavistan sandzak do pobjede s muftijom koji je jedini pravi vodja muslimana u sandzaku i nikad vise sandzak srbija nikada ni bio nije !!!

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.