Južni Sandžak – Jug Sandžaka, sa netaknutom prirodom, ljubaznim domaćinima koji gostima nude samo zdravu, ekološki čistu hranu, postaje meta interesovanja ne samo zaljubljenika u nesvakidašnje ljepote planinskih krajeva. Uz veće angažovanje turističkih poslenika, lokalnih vlasti, mnoga domaćinstva bi obezbijedila dobru egzistenciju prodajući ono što se ne može kupiti na drugim mjestima – čist vazduh, zdravu hranu, odmor bez buke, izlazak na mjesta koja čekaju da budu otkrivena
Vreli ljetnji dani mame mnoge da spas potraže na sjeveru Crne Gore, na planinama, obodima jezera i rijeka, u selima čiju ljepotu tek otkrivamo, među mještanima poznatim po gostoprimstvu. Mnoge akcije koje pokreće Ministarstvo turizma u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijom dovode u udaljene krajeve naše države turiste i zaljubljenike u prirodu, iz hiljadama kilometara udaljenih zemalja. Nije, izgleda, tako daleko dan kada će ljepote sjevera Crne Gore, sela i katuna gdje će vas ugostiti samo zdravom i ekološki čistom hranom, parirati plažama i primorskim gradovima.
Ekipa novinara Pobjede obišla je ovih dana sela na sjeveru Crne Gore, a priče koje je zabilježila ulivaju optimizam da ono što je sada samo opsesija zaljubljenika u netaknutu prirodu može promijeniti život žiteljima ovih krajeva. Naravno, uz smišljene aktivnosti i napor turističkih poslenika i lokalnih vlasti.
Kada bi ste danas prošetali prostranom kolašinskom opštinom koja se kvadraturom približava državi Malti u izdanju puta tri – na seoskom području našli bi dosta kuća koje iznutra liče na apartmane i koje su građene tako da ne budu samo stambeni objekti. “Zategnutih“ čaršafa spremnih da dočekaju goste ima prilično, ali još uvijek ih niko nije prebrojao i što je važnije – niko ih nije stavio u turističku funkciju. Svaka treća ili u strožijoj varijanti sa većim standardima, svaka četvrta kuća može primiti gosta ili goste.
– Od prije nekoliko mjeseci sam na čelu Turističke organizacije Kolašina i do sada, nažalost, nisam bio u prilici da registrujem smještajne kapacitete na seoskom području – priča Nikola Medenica, direktor TO Kolašin.
Svi znamo da kolašinsko selo ima kapaciteta i prostora za seoski turizam, ali ako bi me neko ovog 17. jula od gostiju pitao da mu obezbijedimo aranžman u okviru seoskog turizma, ne bih znao gdje da ga uputim. Poznajem dobre domaćine i uputio bih ih tamo, ali oni još uvijek nisu naši turistički partneri. Jednostavno, oni nisu subjekti i nosioci seoskog turizma – priča Medenica.
On dodaje da kod gostiju iz inostranstva ima interesovanja za takvu vrstu turističke ponude.
Gosti bi željeli da budu ne samo smješteni na selu nego i da bukvalno budu uključeni u život tog seoskog domaćinstva. Da na određen način učestvuju u seoskim poslovima. Za njih je atrakcija gledati kosačku mobu, jahati na konjima. Imamo agenciju koja nam traži da gostima obezbijedimo da rade na imanju, hoće da pomuzu mlijeko od krave, ovce, koze i da ga tako popiju. Hoće da učestvuju u pripremanju hrane i naših specijaliteta, da nauče recepte ali i da ih sami pripreme. Da obilaze katune, zanimljive lokalitete koje ima svako naše selo, da žive po pravilima toga domaćinstva i toga sela – objašnjava Medenica.
Ekonomska računica je jasna – seoska domaćinstva ne bi morala previše da ulažu u doček gostiju. Sređena soba po mjeri čistoće naše domaćice, a sve ostalo kao za svoju porodicu – od trpeze, radnih obaveza, načina života. Ovih ljetnjih dana dosta je gostiju po planinama, katunima koji moraju proći i selima. Tu dolazi do kontakta seoskog domaćinstva i gosta – proda se tegla jagoda, malina, borovnica, možda i po koja čaša kisjelog mlijeka ili varenike, ali smještaja i boravka kao osnove funkcionisanja seoskog turizma još nema.
Ipak, primjer porodice Ranka Bulatovića iz Trebaljeva govori da ima i drugačijih primjera i da se seoski turizam na području kolašinske općine, ipak, dešava. Ova vrijedna porodica, koja je istovremeno i član Zemljoradničke zadruge „Trebaljevo“, u mnoštvu ozbiljnih i organizovanih seoskih poslova opredijelila se i za seoski turizam.
– Izabrao sam jedan od najljepših katuna na Bjelasici, koji je najbliži našem selu i na njemu izgradio seoske kolibe – priča Ranko. Smještaj sam organizovao i u kolibama na Golešu, ali i u kući u Trebaljevu. Trebaljevo je, ipak, selo koje je previše blizu gradu, koje je previše „urbano“ i zato sam se odlučio da glavni smještaj bude na katunu. Uz ambijentalni smještaj u kolibama, gosti imaju sanitarne prostorije, tuš kabine, mogu sami da pripremaju hranu ili da naruče da im mi pripremimo nešto od domaćih specijaliteta.
Gostima organizujemo pješačke ture, branje šumskih plodova, posjetu planinskim jezerima, ako žele uključujemo ih i u naše svakodnevne poslove. Prošle godine smo, uz podršku partnera iz Austrije, ugradili i solarne kolektore na kolibe – priča Ranko Bulatović.
On je dodao da je dosadašnja posjeta, prije svega, zbog lošeg vremena bila ispod očekivanja – ali pošto je ugrijalo morat će se ka planinama, optimista je Ranko Bulatović, koji sa svojom porodicom servisira seosko-turističku adresu koja se zove katun Goleš.
U pljevaljskoj općini postoje dobri uslovi za razvoj seoskog turizma, posebno u mjestima koja se već nalaze ili graniče sa Nacionalnim parkom Durmitor. To je područje Tare, Kosanice i planine Ljubišnje, mada po svojim prirodnim ljepotama skoro ne zaostaju ni druga sela. Izgradnjom puta Risan – Žabljak – Pljevlja i Kosanica – Bobovo, stvoriće se uslovi da veći broj turista posjeti ovo zanimljivo područje, smatraju u Turističkoj organizaciji Pljevlja.
Među prvima u Crnoj Gori pojavila se ideja Eko selo Kosanica, koje se nalazi na nadmorskoj visini oko 1.300 metara. Na tom prostoru je čista, očuvana priroda, proizvodi se ekološka hrana, a posjetioci mogu dodatno da uživaju u čarima kanjona Tare, počev od kampovanja do splavarenja i raftinga „suzom” Evrope.
Neke manifestacije kao što su „Mostovi spajaju ljude” u Đurđevića Tari i takmičenje kosaca „Prva kosa Crne Gore” na Kosanici, su konkretan doprinos i popularizaciji sela. U njih se uključuje i NVO Šarenica sa ručnim radovima i suvenirima karakterističnim za to područje.
Nevladina organizacija Koraci na Bitinskom polju gradi sportsko – rehabilitacioni centar sa terapijskim jahanjem konja za osobe sa hendikepom, ali i ostale zainteresovane, što je jedinstvena ponuda. Nakon izgradnje motela, steći će se uslovi za veću posjeti tom području.
I nevladina organizacia „Jezerac na Ljubišnji” započela je gradnju nekih objakata za smještaj onih koji su zainteresovani da posjete tu planinu i sela na padinama Ljubišnje. Posebno, nakon izgradnje planiranog puta od Kosanice preko Glibaća, lakše će se dolaziti u te krajeve.
Ali, i pored izuzetnih prirodnih ljepota za sada nema značajnijih projekata za razvoj seoskog turizma na području općine Pljevlja.
– Izgradnjom puteva, vodovoda, elektro i ptt mreže stvoreni su donekle uslovi za veću posjetu turista. Trebalo bi raditi i na poboljšanju higijenskih uslova, odnosno izgradnji kupatila u selima interesantnim za turiste – kaže direktor TO Pljevlja Dragiša Sokić.
Prema njegovim riječima, seoski turizam na području pljevaljske općine je tek u začetku. Zajedno sa poljoprivredom i proizvodnjom zdrave hrane ima veliku šansu, posebno poslije izgradnje puta Risan – Žabljak – Pljevlja i povezivanja juga i sjevera.
Prije 200 i više godina neka mjesta na području općine Pljevlja bila su poznata kao vazdušna banja, Planinarsko društvo Ljubišnja radi na markiranju pješačkih staza ne samo do istoimene planine nego i u okolini grada.
Pored Ministarstava poljoprivrede i turizma, na popularizaciji sela rade nevladine organizacije, među kojima i NVO da zaživi selo, koja organizuje posjete djece iz grada seoskom području.
Posebna prednost durmitorskog područja kada je u pitanju seoski turizam jeste povezanost smještajnih ugostiteljskih kapaciteta sa proizvodno ekološkim resursima, kojima je durmitorsko područje izuzetno bogato. Iako je Žabljak uvijek bio poznat kao prijestolnica planinskog turizma, seoski turizam još nije razvijen, a mogao bi da postane jako aktuelan – kaže magistar agroekonomije Darko Stijepović.
Potrebno je, kaže, uraditi strategiju razvoja seoskog turuzma na lokalnom nivou i prilagoditi je viskoplaninskim klimatskim uslovima. Za ovaj vid turizma na Žabljku su posebno primamljiva sela u podnožju Durmitora Razvršje,Virak, Javorje, Kovčica, Novakovići, Merulj i Vrtoč polje.
Izvor: Pobjeda.co.me
