Karadžić dao ostavku i zbog nerješavanja problema u Sandžaku

Mene ne interesuje koliko je ko sposoban da se izbori za svoju samostalnost, pa ni ministar za ljudska i manjinska prava. Ako prihvatite mjesto ministra, onda imate odgovornost da štitite zakon i poštujete ljudska prava i nema te sile koja može to da dovodi u pitanje. Oni koji svoje karijere grade ulizivanjem i poslušnošću čak i kada je poštovanje zakona u pitanju, ne treba da budu na odgovornim funkcijama – ocjenjuje u intervjuu za Danas Marko Karadžić, državni sekretar u ostavci Ministarstva za ljudska i manjinska prava, odgovarajući na pitanje koliko je ministar Svetozar Čiplić samostalan u donošenju odluka vezanih za Sandžak, ali i za druga važnija pitanja ljudskih i manjinskih prava.

– Nema te stranke i koalicije koja ima pravo da vas primora na nešto što nije u skladu sa zakonom. Jednostavno kažete, to neću jer nije dozvoljeno i gotovo, smijenite me, a ako pristanete vi ste direktno odgovorni. Svako ima pravo da traži i pokuša, a na vama je da odlučite da li ćete raditi u skladu sa zakonom ili ne.

Da li Svetozar Čiplić samo sprovodi u praksi ideje iz kabineta predsjednika Srbije Borisa Tadića?

– Ne bih se složio. Prije bih rekao da predsjednik mora, kao i do sada, da ispravlja greške koje su drugi napravili i da zbog takvih stvari često mora da se bavi poslom koji nije nužno njegov. Da ponovim, ministar je odgovoran za ono što je direktno njegova nadležnost.

Dali ste ostavku na dan kada je Čiplić imao sastanak sa predstavnicima tri izborne liste u Sandžaku, koji nije rezultirao rešenjem problema. Da li je vaša ostavka direktno vezana za taj događaj?

– Između ostalog, vezana je i za taj problem. Svojim postupcima i neozbiljnošću gospodin Čiplić je napravio problem u Sandžaku, koji ljudi jednostavno neće, niti imaju potrebe da tolerišu. Ako nekome smeta gospodin Zukorlić ili smatra da zloupotrebljava položaj ili šta već, onda to u skladu sa zakonom i riješite, a ne mijenjate pravila koja ste sami donijeli i po kojima su svi ostali pristali da igraju. Ima li zemlje u kojoj je poverenik za ravnopravnost iznio da je ministar za ljudska i manjinska prava diskriminisao nekoga, a da pri tome nije snosio sankcije?

Problemi u Sandžaku, kako je najavljeno, biće predmet kritike Srbije u izvještaju Evropske komisije o napretku za ovu godinu, koji bi trebalo da bude predstavljen javnosti 10. novembra. Da li je vaša ostavka vezana za taj događaj, budući da je uslijedila mjesec dana pre izvještaja EK?

– Ne znam šta će biti u ovogodišnjem izvještaju EK. Ono kako sam do sada posmatrao te izvještaje je kao pomoć koju nam eksperti EU pružaju, a u cilju da lakše i brže od Srbije napravimo moderno demokratsko društvo. Baš zbog toga meni je mnogo važniji glas ljudi koji su iskazali svoje nezadovoljstvo ministrovom politikom u odnosu na Sandžak. Taj problem se rješava iskrenim dijalogom koji ima temelje u zakonu, a ne skrivanjem iza ambasadora OEBS-a.

U čemu se sastoji Čiplićeva odgovornost za kritičnu situaciju u Sandžaku, a da ti njegovi potezi nisu poznati javnosti?

– Povjerenica Nevena Petrušić je već rekla da je bilo diskriminacije, da li treba išta više. Mislim da je tu prljava politika izvojevala da se tek na neko treće mesto stave jednakost i poštovanje zakona, a ispred toga neki drugi interesi.

Koliko dugo radite u Ministarstvu bez angažovanja na konkretnim poslovima primjerenim vašoj, sada bivšoj funkciji?

– Teško pitanje, jer sam se ja trudio da obavljam svoj posao najbolje što sam mogao. Nisam išao na posao i sjedeo, konstantno sam radio sa građanima, međunarodnom zajednicom, drugim ministarstvima, nevladinim organizacijama, predstavnicima medija. Jedino što sam morao sve sam i sa pola informacija, a uz mnogo internih prepreka, što je po meni dovodilo ugled države u pitanje. Ministar je mislio da će me internom izolacijom onemogućiti u potpunosti da radim, a nije želeo da vidi da ljudi s pravom očekuju od mene da budem aktivan i dam podršku, jer sam na položaju na kome jesam.

Kada je počelo sukobljavanje između ministra i vas, i koji je bio konkretan povod?

– Čini mi se da je moj aktivizam bio povod. Otvarao sam pitanja koja je ministar jednostavno želio da zataška, a traje više od godinu dana.

Da li ste odredili dan za ostavku u dogovoru sa predsednikom vaše stranke?

– Nenad Čanak je predsjednik stranke koji funkcionerima iz LSV nikada nije postavljao ultimatume ili zahteve koji nisu u skladu sa zakonom. Ima potpuno povjerenje u nas i naše kvalifikacije i time se rukovodi. Kada se postavi pitanje iz oblasti za koju je neko od nas zadužen uvijek se konsultuje i spreman je za dijalog. Ja sam njemu javio da dajem ostavku i kao za sve ostalo, podržao me je, jer vjeruje u nas. To cijenim kod njega, nikada nikoga od nas nije tjerao da ide protiv sebe i zdravog razuma zbog stranačkih dilova.

Da li će, na koji način i kada Nenad Čanak reagovati na razloge zbog kojih ste podijneli ostavku pred predsjednikom i premijerom Srbije?

– Siguran sam da hoće, jer znam da je i do sada to radio, mada neće ni imati potrebe jer i Cvetković i Tadić veoma dobro znaju ko je Čiplić, a ko Karadžić.

Kako komentarišete „dilovanje“ pojmom genocid u srebreničkoj deklaraciji u pregovorima koje je Srbija vodila sa BiH?

– Deklaracija je svakako korak naprijed. Vi znate moj stav koji je u potpunosti utemeljen na politici na koju smo se obavezali, a to je poštovanje ljudskih prava, što znači da bi bilo još bolje da je riječ „genocid“ bila u toj deklaraciji. Naš posao iz ministarstva je bio da objasnimo zašto da se založimo za to rešenje, a na poslanicima da usvoje ono što je moguće, a ja mislim da je sve moguće uz više iskrenog rada. Mi nismo bili uključeni u pregovore sa BiH.

Čime planirate da se bavite sada?

– Ljudskim pravima kao i do sada, a gdje i kako vidjet ćemo. Čini mi se da ovdje nisam potreban.

Izvor: Danas.rs, IslamskaZajednica.org