Novi Pazar – O samohranim majkama niko ne brine. Ima tu i očeva samohranih, ali mnogo manje.. Prepušteni, uglavnom, sami sebi ili ako uspiju i prođu sve procedure mogu, možda, od dražave dobiti oko stotinu eura. I to nije samo slučaj u Srbiji, već i u zemljama u okruženju. U BiH na primjer, dječiji dodatak iznosti 16,5 eura po djetetu. Cifra za ne povjerovati. Najčešće se kaže, zakoni postoje, čak i prepisani i uz dobro organiziranih, uređenih zemalja, ali se ne primjenjuju. Možda, opet dodaju stručnjaci, i zato što baš onima koji ih usvajaju ne odgovaraju. Jer, možda, većina njih to isto radi. Alimentaciju ne plaća.
Mnogo je lakše i tjerati se na sudu ako se samohrani roditelj ima za šta dauhvati. Odnosnmo, ako je druga strana zapooslena u državnoj firmi I postoji šansa za administrativnu zabranu. Ovako, možete kažu, najčešće samo plakati. Kažu da je razvod, nakon smrti, drugi na ljestvici stresa. Nez bog razvoda, već zbog činjenice da baš ostajete sami I da predstoji žestoka borba. Za pravni dio, I borbu za to što pripada po sudskom rješenju, najčešće nema snage. Ona se čuva za borbu za opstanak.
U situaciji kad je samohrana majka u pitanju, bez podrške porodice, ako je uopće ima, nimalo nije lako. Do posla teško, jer je, kažu, niko neće zato što ima djecu, ili kad je primi zna da će raditi u svim uvjetima. O problemu se šuti. Čak ni socijalne službe ne reagiraju. Država jednostavno, bez7 adekvatnih zakona, s puno rupa, stvara socijalne slučajeve.
Zakon nakon 18.godine nije precizirao visinu niti obavezu alimentacije, sve što se dobije nakon 18 je milost I dobra volja roditelja, jedino ukoliko dijete posjeduje psiho-fizički hendikep onda obaveza je zakonski regulirana.
Prema nezvaničnoj statistici oko 80.000 u ovom trenutku, ima samohranih roditelja u Srbiji. Alimentacionog fonda nema. Od apela ništa, I ne kaže se zato bez razloga da je Balkan jedino mjesto gdje žena nakon razvoda propadne!
SANA – Nermina Rebronja
