Između šljema i ahmedije

2
12

Ahmedija, vjerska kapa islamske uleme, dobila je ime po Ahmedu, što je jedno od imena posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda alejhiselam. Na području Balkana ahmediju čini crveni fes, omotan slojevitim bijelim platnom. Fes je stoljećima bio uniformna kapa osmanske vojske, što sa svojom crvenom bojom uvjerljivo simbolizira spremnost na borbu i rat. Bijeli omot oko fesa simbol je dominacije mira nad ratom, života nad smrću, civilnog nad vojnim faktorom. Bijela ahmedija simbol je čistote i poštenja i ostaje bijelom samo uz puno truda i pažnje.

Šljem je metalna kapa izrazito borbene namjene, koju koriste obično vojska i policija sa ciljem zaštite glave od spoljnih udara. Postoje razne vrste šljemova, a u posljednje vrijeme specijalne jedinice imaju i tako dizajnirane sa ulogom zastrašujućeg vizuelnog efekta.

U subotu 04.09.2010. godine, u naselju Hadžet u Novom Pazaru, desio se nezamisliv susret. Sa jedne strane više od hiljadu šljemova pripadnika raznih, uglavnom, specijalnih jedinica policije, a sa druge strane nekoliko desetina ahmedija sandžačke uleme, a iza njih oko tri hiljade džematlija. Susret oči u oči. Ovi prvi do zuba naoružani, spremni za upotrebu sile, a mnogi od njih sa krvavim iskustvom iz Bosne i sa Kosova. Došli šljemovi iz svih dijelova Srbije da brane parcelu Vakuf „Mearif“ od Islamske zajednice i muslimana. Bože, kakvog li paradoksa. Ne, nisu oni došli da brane. Oni su tu da samom pojavom i svom tom paradom terorišu sandžačke Bošnjake muslimane, da bi im održali životnu lekciju kako im više nikada ne bi palo na pamet da podignu glavu i traže svoja prava i slobodu.

Zapravo, njihov dolazak zajednički je odgovor Ljajića, Ugljanina i beogradskog režima na nepovjerenje koje su im Bošnjaci ukazali na izborima za Bošnjačko nacionalno vijeće. Ovim sandžački ministri poručuju svome narodu: „Ako nas ne volite, ima da nas se bojite!“ Slično kao ono nekada na Kosovu, kada su Sejdo i Rahman govorili kako je tamo sve u redu, kako kosovski Albanci vole Srbiju, a da samo jedna grupa iredentista pravi probleme i zato ih treba pendrecima i čizmom dovesti u red. Pune dvije decenije BG-terapija sprovođena je na Kosovu, dok su napaćeni Kosovari molili Beograd za razgovore, a ovaj posljednji ni da čuje. Kad eno čuda, danas zvanični Beograd moli za pregovore, a u Prištini ni da čuju. Što reče Galileo Galilej: „Ipak se okreće.“ No, svakako da Sandžak nije Kosovo, ali je zato Beograd i dalje Beograd.

Jedini razlog što se Ljajić odlučio da otpočne gradnju na vakufskoj parceli, znajući da će ući u konflikt sa Islamskom zajednicom, jesu protekli izbori za Bošnjačko nacionalno vijeće, na kojima je njegova lista katastrofalno izgubila i na Hadžetu, mahali gdje je rođen i odrastao. Očito da oni koji su ga najbolje poznavali nisu glasali za njega. To svakako pojašnjava i činjenicu da ni njegov otac Hajro nije glasao za njega, kako je sam potvrdio. I dosjetio se decenijski ministar kako da narod Hadžeta okrene protiv Muftije. Započet će gradnju vrtića na vakufskoj parceli, što će izazvati reakciju Islamske zajednice, a on će reći: „Eno, Muftija ne da izgradnju vrtića u vašoj mahali.“ Ovo je jedan od uobičajenih primjera Ljajićeve političke ideologije i metodologije.
Toga dana sve nekako bješe prema očekivanjima, ali da se onako hrabro ulema i džemat suoče sa svim tim silnicima, iznad je očekivanja. Mada oni koji poznaju historiju i moralno-duhovnu dubinu sandžačkih Bošnjaka nisu iznenađeni. To je baš ona dubinska snaga na kojoj ovaj narod opstaje stoljećima pod tiranijom raznih, uglavnom, neprijateljskih režima.
Ipak, osjeti se cirkulacija šehidskih duša što ih zločinačke ruke 1945. godine nasilno odvojiše od svojih tijela, koja okončaše baš na ovom mjestu u masovnim grobnicama, bez imena i mezara, do dana današnjeg.

E, slušajte svi vi, od Meha Mahmutovića, preko Rasima Ljajića, Sulejmana Ugljanina, pa do Borisa Tadića. Dirnuli ste u ljutu ranu sandžačkih Bošnjaka, u zatrpani šehitluk, u preko dvije hiljade šehidskih duša, u nešto što niste smjeli. E, baš to će vas koštati gubitkom onoga što vam je najdraže. Onoga zbog čega prodaste obraz i vjeru, a to je viši politički položaj. Jako ste podcijenili ovaj narod, koji jeste i napaćen, i siromašan i ponižavan, ali nije glup, već jako pametan i vidi sve ovo što i zašto činite.

I bi toga dana trijumf hrabrosti i mudrosti nad mržnjom i zulumom. Zato, braćo Bošnjaci, muslimani, budite ponosni na vrijednosti vjere, nacije, kulture i tradicije svoje, jer kao takvi imate budućnost.

„I obraduj strpljive.“ (Kur'an)

Autor: Uredništvo Glas islama

Izvor: Glas-Islama.info


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

2 KOMENTARI

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.