22. April 2019

Izložba 40 fotografija Aladža džamije u Foči autora dr Andreja Andrejevića biće otvorena u galeriji ‘’Magaza’’ Centra za kulturu Rožaje u četvrtak, 25. aprila u 18 sati i trajaće do 4. maja 2019. godine

 

NVO  ”Avlija” iz Rožaja je objavila prije godinu dana dvije Andrejevićeve knjige, druga dopunjena izdanja: Aladža džamija u Foči i Islamska monumentalna umetnost 16. veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, dok su u planu još tri knjige: Ars medievalia, Ars islamica I i Ars islamica II. Knjige za štampu je priredio gospodin Stanislav Živkov, bivši Andrejevićev student kod koga se nalazi intelektualna zaostavština: rukopisi, fotografije, planovi i crteži profesora dr Andreja Andrejevića. U profesorovoj zaostavštini pronađen je veliki broj fotografija od kojih dobar dio nije objavljen u knjizi, kao i originalni negativi. Zbog izuzetnog kvaliteta snimaka sa jedne i činjenice da je spomenik srušen i da će uskoro biti svečano otvorena džamija, fotografije se sada objavljuju bez ikakvih izmjena i u većem broju kako bi se na taj način javnost bolje upoznala sa ovim dragocjenim spomenikom kulture.

Prof. dr Andrej Andreejvić, privatna arhiva

Andrej Andrejević je rođen u Sarajevu, 15. oktobar 1935. godine, umro je u Beogradu, 4. maja 1991. godine. Bio je srpski istoričar umjetnosti. Uglavnom se bavio islamskom umjetnošću na tlu Jugoslavije. Gimnaziju je završio u Beogradu 1954. godine. Studirao je istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1954-1960). Između 1960. i 1963. bio je kustos Umjetničke galerije u Sarajevu, potom je izabran za asistenta na Filozofskom fakultetu u Beogradu na predmetu Opšta istorija umjetnosti srednjeg vijeka. 1980. izabran je za docenta, a 1986. godine za vanrednog profesora. Bio je stipendista Univerziteta u Strazburu gdje je započeo i utemeljio svoje buduće naučno-istraživačko zanimanje za islamske uticaje na umjetnost južne i zapadne Evrope. Znalac evropskih ali i turskog jezika, neumorni istraživač-putnik i učesnik naučnih skupova uvrstio se među najveće jugoslovenske poznavaoce islamske, arapske i osmanske umjetnosti, često usmjeravajući svoja interesovanja na spomenike islamske umjetnosti na tlu Jugoslavije. O tome svjedoči i njegova specijalizovana bibliografija, naročito Aladža džamija u Foči (magistarski rad 1970. godina) ili Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji (doktorska disertacija, 1980. godina).

Aladža džamija u Foči, foto Andrej Andrejević

Andrej Andrejević bio je dobar čovjek koji je volio džamije, koji je volio knjige koje je sakupljao čitavog života, bio je profesor kojeg su voljeli svi studenti. Među studentima se za Andrejevića pričalo da kod njega student može pasti samo sa stolice. Nijednog studenta nije obarao na ispitu, već, neupisavši mu ocjenu u indeks, molio je da se vide sljedeći put. Govorio je kako je lako profesoru da kod studenta pronađe šta on ne zna, ali je teško, i mnogo značajnije, pronaći šta student zna, i probuditi njegovu motivaciju i želju za učenjem. Takođe prezirao je profesore koji su svake godine izdavali nove skripte, iz namjere da na studentima zarade. U kući mu je supruga postavljala još poneki tanjir za ručak, jer je Andrejević dolazio sa svojim studentima na dodatne konsultacije oko njihovih radova, a često su ti studenti bili slabijih materijalnih primanja, pa da ih ne uvrijedi, nalazio je način i razlog da ih ugosti. Iz kućne biblioteke je studentima pozajmljivao knjige. Kada mu je sin kao student istorije, počeo da pokazuje posebna interesovanja za Drugi svjetski rat, Andrej Andrejević ga je upitao kako može da ga u životu interesuje period razaranja i destrukcije, a ne period građenja i konstruktivnog stvaranja, što pokazuje njegov odnos i način razmišljanja.

Naslovna strana drugog dopunjenog izdanja knjige ”Aladža džamija u Foči”

U predgovoru drugog dopunjenog izdanja knjige ‘’Aladža džamija u Foči’’ priređivač Stanislav Živkov je napisao: ‘’Tragičan rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, osim nebrojenih ljudskih žrtava nanio je nepopravljive štete kulturnim spomenicima svih konfesija pri čemu su u najvećem broju nastradale džamije koje su praktično od početka sistematski minirane kako bi im se zatro svaki trag.’’

Ostaci Aladža džamije u Foči poslije rušenja 2. avgusta 1992. godine

Podsjećamo, 2. avgusta 1992. godine od Aladža džamije u Foči ostali su samo djelići, ali je preživjela Andrejevićeva studija i njegove fotografije koje će publika u Rožajama moći vidjeti u galeriji ‘’Magaza’’ Centra za kulturu Rožaje od 25. aprila do 4. maja 2019. godine, kada će i obnovljena Aladža džamija u Foči ponovo primiti vjernike. Zato je obnova džamije prilika da damo doprinos izgradnji društva koje će osuđivati svaki velikodržavni projekat, svaku promjenu granica, ksenofobiju, govor mržnje, neofašizam, islamofobiju, antisemitizam, i sve drugo što vodi sukobima i uništenju ljudskih života. Nadamo se i vjerujemo da novog rata neće biti, a ništa ili vrlo malo činimo da do rata ne dođe. Umjesto da težimo pomirenju i izgradnji održivog i trajnog mira mi raspirujemo mržnju, nacionalizam, svađamo se oko istog jezika, negiramo jedni drugima pravo da zajednički jezik nazivamo onako kako ko hoće: bosanski, srpski, hrvatski, crnogorski, i sve to dok ne znamo da gvoorimo sve potrebniji engleski jezik; negiramo granice država umjesto da se izborimo za vladavinu prava, svađamo se koji je narod stariji, koji je narod prvi došao…, dok mladi svih nacionalnosti napuštaju prostore bivše Jugoslavije u potrazi za poslom i normalnim životom.

Unutrašnjost kupole obnovljene Aladža džamije u Foči. Foto Kenan Sarač

Ljudi koji su poznavali Zulfikara Zuka Džumhura, Miroslava Miku Antića, Ćamila Sijarića, Andreja Andrejevića, za njih kažu da su umrli u pravo vrijeme, u pravi vakat, jer nijesu vidjeli krvavi, bratoubilački, odnosno idiotski rat kako ga je Milenko Mišo Marić nazvao, a koji je vođen u bivšoj Jugoslaviji. Svi su ratovi nepotrebni i nesrećni, a taj rat je bio nepotrebniji i nesrećniji, i nije prestao da traje. Kako kaže pjesnik Slobodan Ž. Obradović mi ne živimo u poslijeratnom, već živimo u prijeratnom miru jer nema pomirenja, a samim tim nema ni izgradnje održivog i trajnog mira na Zapadnom Balkanu. Zato ako neće političari, novinari i što bi rekao Đorđe Balašević ‘’brkati đenerali’’ da se pokaju za zlo koje su nanijeli narodima bivše Jugoslavije, neka danas mladi Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Crnogorci, Albanci, Romi, Goranci… ostave iza sebe podijeljenu prošlost i uđu u zajedničku budućnost.

 

 

Projekat ‘‘Culture and joint language for new bridges – Kultura i zajednički

jezik za nove mostove’’ finansira Evropska unija u sklopu projekta ”Divided Past – Joint

Future – Podijeljena prošlost – zajednička budućnost” čiji je vodeći aplikant Omladinski

komunikativni centar iz Banja Luke.

 

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone



Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVI ODGOVOR

No more articles