Intervju: Učim dovu da nam se srca zbliže u vjeri i ljubavi

0
6

Mjesec juli je za nas Bošnjake vrijeme redovnog godišnjeg podsjećanja na genocid koji je nad našim narodom počinio četnički agresor tokom protekle agresije na BiH. Ove godine, osim obilježevanja genocida u Srebrenici i okolnim mjestima, u istom mjesecu obilježeno je stradanje prijedorskih Bošnjaka. Nažalost, u vrijeme spomenutog obilježavanja genocida zločinci i njihovi nasljednici i istomišljenici agresivno ispoljavaju svoje zločinčke ideje kroz negiranje genocida i najavu novih prijetnji Bošnjacima i BiH. Je li bošnjački narod zaboravio genocidno stradanje u protekloj agresiji i koliko je naš narod svjestan opasnosti s kojima bi se mogli suočiti u budućnosti, odnosno ima li naš narod razloga za zabrinutost kada je u pitanju sigurna budućnost?

Reisu-l-ulema: Potrebno je da se na nivou Bosne i Hercegovine donese rezolucija i zakon o osudi genocida, gdje će se pored osude, jasno naglasiti da će država i sve njene institucije imati obavezu sistematskog rada na podizanju svijesti o zlu i strahotama  genocida. Također je potrebno da se donese zakon koji će sankcionirati sve one koji negiraju genocid. Svi odgovorni ljudi, zdravog razuma i dobre volje spremni su, uvjeren sam, odlučno podržati ovakve procese. Dakako, važnu ulogu u tome imaju različita udruženja žrtava genocida, ratni stradalnici, udruženja logoraša koji se moraju više i snažnije fokusirati, usmjeriti svoju energiju radi vršenja permanentnog pritiska na nadležne organe kako bi se to postiglo. Ova udruženja i njihovi članovi imaju moralno pravo i obavezu da to čine i da im to bude prioritet i naravno tjeraju i natjeraju one političke i društvene predstavnike koji iskazuju nemar ili nedovoljnu angažiranost. Negiranje istine o genocidu i njegovo relativiziranje je nedopustivo i civilizacijska sramota. Odgovorni ljudi i institucije ne mogu sebi dozvoliti ignoriranje i zaborav patnji i stradanja nevinih ljudi. Sjećanje na genocid je doprinos izgradnji humanijeg svijeta, doprinos ljudskoj civilizaciji koja više ne smije biti nijema na stradanje ljudi i provođenje genocidnih projekta u bilo kojem dijelu svijeta. Čuvajući sjećanje na genocid Bošnjaci jačaju moralnu savjest čovječanstva. To nije samo lokalno pitanje nego je to univerzalno, rekao bih globalno pitanje, jer naša vjera nas uči da onaj ko spasi jedan život kao da je spasio čovječanstvo. Čuvajući sjećanje na genocid mi čuvamo ljudski rod, činimo ga izoštrenijim na rizike i opasnosti novog genocida i spremnijim da prevenira zločine i stradanje nevinih ljudi. Imajući to u vidu, Bošnjaci ne smiju sebi dozvoliti neodgovornost zaborava genocida koji se nad njima izvršio, jer to bi bila izdaja žrtava i njihovih patnji, to bi bilo neodgovorno prema ljudskom rodu, moralnom zahtjevu i zdravoj ljudskoj savjesti. 

Politička situacija u Bosni i Hercegovini svakodnevno se usložnjava. Jeste li zabrinuti aktuelnom političkom situacijom u našoj zemlji, odnosno kako komentirate aktuelnu političku situaciju u BiH?

Reisu-l-ulema: Politički subjekti moraju preuzeti odgovornost za aktuelnu političku situaciju u državi. Svaki uspjeh i neuspjeh treba se njima fakturisati. Poznato je ko je dobio legitimitet da obnaša državne i političke pozicije i vodi političke procese. Onaj ko je bio spreman koristiti prednosti i privilegije koje donosi vlast  i pozicija taj mora polagati narodu račun za opće stanje u državi i društvu. Ne postoje problemi i teškoće za koje nije moguće naći rješenje.

Na političkoj sceni se kod probosanskih snaga osjeti bezidejnost, odsustvo inicijative i pravih odgovora na izazove. Postoje razlozi za zabrinutost, ali prvenstveno zabrinjava sve veće siromaštvo i povećanje broja onih koji ne mogu živjeti od svoga rada ili uopće nemaju priliku da rade.

Kako komentirate aktuelnu bošnjačku politiku, naročito kako komentirate odnos bošnjačke politike spram Islamske zajednice i potreba muslimana u BiH?

Reisu-l-ulema: Mišljenja sam da bošnjačka politika mora svoju vjerodostojnost graditi na interesima i potrebama našeg naroda i države Bosne i Hercegovine. Ona politika koja uspije artikulirati temeljne vrijednosti i potrebe bošnjačkog naroda, zatim uspije umjesto konfrontacije sa tim vrijednostima ponuditi njihovu produktivnu afirmaciju, izdigne se iznad međustranačkih i unutarstranačkih konflikata, ličnih sukoba i spletkarenja, te pri tome dadne ostvarivu viziju razvoja u kojoj će najširi slojevi naroda vidjeti svoju perspektivu i dobrobit, a usto pokaže znanje i mudrost integracije interesa i energije koji su potrebni za funkcionalnost države Bosne i Hercegovine može kazati da odražava istinsku konstruktivnu bošnjačku i bosansku politiku. U bošnjačkoj politici ne vidim dovoljno proaktivnog djelovanja, preduzimljivosti, iskoraka izvan ličnih i stranačkih interesa, konsulatacija i dogovora, čak se katkada nazire neka vrste bijega i stida od nacionalne identifikacije. Ne vidim da se većina političara sekira zbog neispunjenih obećanja ili crveni kada izađe pred narod kojem su dali obećanja kada su tražili njihov glas i podršku i tvrdili da su oni pravi izbor. Želim podsjetiti da s pozicije vjere onaj koji ne ispunjava data obećanja i ne drži do svoje riječi ima jedno od svojstava licemjera (munafika).

Islamska zajednica u društvu nikada nije tražila bilo kakav privilegiran status, osim da se poštuju zakoni i demokratski standardi ljudskih prava i sloboda. Islamska zajednica je dio društva i dijeli sudbinu svojih vjernika. U tom kontekstu zainteresirana je za sigurnost, ekonomski razvoj i poštivanje ljudskih prava svih građana. Nesporazumi su se javljali u onim slučajevima kada su se očito kršila prava muslimana ili kada su se vrijednosti islama i muslimana nastojale marginalizirati, kompromitirati ili progoniti iz javnog prostora. Na takve pojave Islamska zajednica ne može ostati ravnodušna.

Pojedini mediji, nevladine organizacije, političke partije i brojni samoidentificirani bošnjački ateisti često vode orkestrirane javne kampanje protiv Islamske zajednice u BiH i Vas kao poglavara i vrhovnog muftije IZ-a. Kako se nosite sa tim čestim napadima i šta su po vama stvarni razlozi i ciljevi spomenutih napadača i njihovih toliko čestih javnih napada na IZ-e i Vas?

Reisu-l-ulema: Prije svega, raduju me dobre i argumentirane kritike, jer to jača naše društvo u cjelini, jača Islamsku zajednicu i osigurava joj stabilan i uranotežen razvoj. Nažalost, u ukupnom zbiru onoga što je kao kritika adresirano na Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu vrlo malo je bilo istinskih kritika, argumentiranog neslaganja ili nuđenja drugačijih pristupa i dobronamjenih pogleda.  Uglavnom su to bili ostrašćeni izljevi ideološke netrpeljivosti i mržnje u cilju diskreditacije Islamske zajednice, imamske profesije i pozicije reisu-l-uleme čime je podsticana diskriminacija muslimana i islamofobija. Kako je vrijeme prolazilo postalo je sve očitije da su agresivni napadi, a u nekim slučajevima podsticanje javnog linča Islamske zajednice i reisu-l-uleme dio projekta, modni trend i kreditna kartica kojom se plaćao nedostatk novinarskog profesionalizma i intelektualne inovativnosti, odnosno siguran certifikat za brzi ulazak u krug popularnih, modernih i građanskih ličnosti. Dakako, na lažima i nepravdi dugoročno se ne može graditi sreća bilo koga pa tako je i ovaj projekat prepoznat i sve više doživljava javnu osudu našeg naroda i proizvodi reakciju.

Dinamika rada IZ, njene inicijative i uspjesi kako na unutarnjem planu tako i prisustvo u međunarodnim forumima i institucijama nisu ostavili ravnodušnim zlobnike, nekreativne i ljude uskih pogleda. Svakako da je jedan od razloga ovolike hajke sakriven u toj činjenici. Jer da se IZ zatvorila u sebe, začahurila u neprozirne okvire, pristala na podanički odnos bila bi pošteđena mnogih udaraca. Mi smo svjesni toga i plaćamo tu cijenu, međutim ne želimo odustati od naše slobode i prava javnog iznošenja svojih zahtjeva, potreba, očekivanja. Islamska zajednica nikoga ne sprečava da radi svoj posao, nije smetnja nikome da pokaže svoje znanje i sposobnosti, ali ima obavezu da štiti prava muslimana, vrijednosti islamskog učenja i moralnih normi. Krajnji cilj ovih napada nisu ličnosti, nego islam kao vrijednost. Napad na ličnosti je sredstvo do postizanja krajnjeg cilja diskreditacije vjere.

BiH, odnosno bošnjački narod ima veliki broj alima, nažalost njihov glas nije u dovoljnoj mjeri prisutan u našoj javnosti. Ta, da tako kažemo, šutnja većine bošnjačkih alima naročito se primjeti onda kada ateisti kidišu na našu vjeru i na naše uglednike. Zašto bošnjačka ulema nije glasnija i više prisutna u javnosti, odnosno kako biste opisali aktuelnu ulogu i angažiranost bošnjačke uleme u životu Bošnjaka muslimana i Bosne i Hercegovine?

Reisu-l-ulema: Ovo je vrijeme naše slobode i svako pojedinačno odlučuje koji stepen te slobode i u koje svrhe će je konzumirati. U slobodnom društvu nema niko izgovor da nije smio ili da je bio spriječen da iskaže svoj stav i mišljenje o pojavama koje se oko njega dešavaju. Naravno, sloboda podrazumijeva i odgovornost, ali i sloboda traži hrabrost. Lakše se skloniti iza nečijeg stava ili ostati u zaleđini nego izaći naprijed. Ali je to stvar svačijeg izbora.

Druga važna odlika slobode je da se svaki čovjek, posebno alim, intelektualac može u potpunosti izraztiti, iskazati puninu svoga moralnog, intelektualnog i vjerničkog identiteta, onakavog kakav jeste, ono što misli i čemu teži.

Islamska zajednica je zajednica slobodnih ljudi, na dostignuti nivo slobode unutar Islamske zajednice sam posebno ponosan, i svaki alim ima mogućnost da u skladu sa svojim uvjerenjem iznosi svoje stavove, bude subjekt ili objekt događaja, analizira ih ili nijemo posmatra. Nije dovoljno znati potrebno je i raditi. Za neke je bošnjačka ulema i suviše glasna pa je žele ušutkati. U svakom slučaju, alim ne može biti ravnodušan prema potrebama i problemima muslimana i ohrabrujem ih da koriste blagodat slobode i odgovorno učestvuju u procesima koji doprinose napretku i balgodati našeg naroda i države.

Poznato je da ste obišli brojne zemlje u svijetu u kojima žive muslimani, od Amerike, Afrike, Kine, Rusije, itd. Imaju li muslimani danas u svijetu slične probleme, te u kojoj zemlji su na Vas muslimani ostavili najupečatljiviji utisak?

Reisu-l-ulema: Pa uglavnom muslimani se suočavaju sa sličnim pitanjima i dilemama u ovom globalnom svijetu u kojem je islam označen sa oznakom „crveno” zato što je islam danas, zasigurno, najzanimljivija ideja i najzagonetniji izazov ne samo za Zapad, već i za Istok, mislim na muslimanski svijet. Ustvari, objektivni posmatrači sve glasnije govore da nije islama svijet bi se već odavno pomirio sa idejom da je moguće živjeti kao da Boga nema. Islam je, prema tome, religija pred kojom svi ljudi zamišljeno stoje – i oni koji joj pripadaju, kao i oni koji bi da je nema. Pripadnici islama su zamišljeni pred svojom vjerom zato što im se svakodnevno nameće pitanje: Zašto sam musliman? Zašto me napadaju? Zašto me mrze? Zašto im muslimani smetaju? U tom samoispitivanju pripadnici islama postaju svjesniji samih sebe, postaju ponosniji na svoju vjeru i kulturu, jer ne vide nikakv razlog zbog kojeg bi se trebali stiditi zato što pripadaju islamu koji je, doista, donio slobodu čovječanstvu, koji je prosvijetlio ljudski um, koji je milost svjetovima, koji je smisao i ljudska sreća na ovome svijeta i spas na drugome svijetu.    

Na drugoj strani, oni koji bi da nema ni islama a time ni muslimana zamišljeni su pred islamom i muslimanima zato što ne mogu da shvate kako muslimani uopće opstaju unatoč tolikoj (zlo)sili koja se na njih svaljuje sa svih strana i iz svih oružja. Moram priznati da se i sam ponekad pitam odakle muslimanima snaga da sve ovo izdrže, da sve ovo prežive, ali mi onda naumpadne da je islam Božji projekat, da je to Božja istina koja ima svoj put unatoč svim ljudskim programima. To sam najbolje doživio u Kini i zato kažem: „Oni kojima još nije jasno da je Kur’an Allahova mu’džiza, neka odu u Kinu i neka se upoznaju sa kineskim Hui-muslimanima pa će im, ako Bog da, biti sve jasno.”

U jednom broju arapskih zemalja, kao što su Jemen, Sirija i Libija traju krvave  narodne revolucije. Vi izuzetno dobro poznajete stanje u ovim zemljama. Hoće li se narodne revolucije u Siriji, Jemenu i Libiji na kraju završiti kao u Egiptu i Tunisu?

Reisu-l-ulema: Nedavno me jedan naš profesor sa FIN-a podsjetio na govor rahmetli Husejna ef. Đoze u Bugojnu, koji je uznemirio tadašnji komunistički režim zato što je Husejn ef., tumačeći značaj početka petnaestog stoljeća u muslimanskom kalendaru, to usporedio sa kur’anskim kazivanjem o Jusufovom a.s. tumačenju sna egipatskom faraonu o sedam debelih i sedam mršavih krava kad ga se prijatelj iz zatvora  sjetio i obratio mu se ovim riječima: – Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali”. „Sijaćete sedam godina uzastopno” – reče -„pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, jer će poslije toga doći sedam teških koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostaće jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti”. (Kur’an, 12:46-49).

Sad jasnije vidimo koliko je Husejn ef. Đozo bio dalekovidan i koliko je duboko doživljavao povijest Ummeta, jer je kroz kuransko-jusufovska kazivanja predvidio da sa petnaestim stoljećem muslimani ulazi u treći ciklus povijesti u kojem će morati iznova sijata nove plodove za novu žetvu, jer su zadnjih sedam stoljeća uglavnom jeli iz riznice od prvih sedam stoljeća što su im ostavili njihovi vrijedni preci.  Dakle, prvi radni, rodni i plodni ciklus od sedam stoljeća muslimanske povijesti punio je i napunio svjetske hambare naukom, kulturom i civilizacijom tako da su muslimani od toga mogli živjeti i preživjeti drugi ciklus od sedam teških stoljeća koji su sve pojeli osim „ono malo što je ostalo za sadašnju i buduću sjetvu”.

Tako bih i ja protumačio ono što se danas događa u muslimanskom svijetu, a to je da muslimani ne mogu više živjeti od davne i slavne prošlosti, koju je pojela njihova nedavna i neslavna prošlost, već da moraju graditi i praviti svoju slavnu sadašnjost i budućnost vlastitim trudom i radom te da se njihovi međumuslimanski odnosi moraju zasnivati na principima slobode i prava svakog pojedinaca i svakog naroda.

Prema tome, nema povratka unazad, već muslimanski svijet mora ići samo unaprijed u pravcu koji ga vodi u stanje proizvodne snage umjesto potrošačke robe. Generacija ovisnika o tuđoj pameti, o tuđem proizvodu, o tuđoj pomoći i o tuđoj obuci odlazi zato što dolazi nova generacija koja vjeruje u svoju vlastitu pamet, koja zna proizvoditi za svoje vlastite potrebe, koja je samopouzdana i samoodrživa i koja je spremna na odridicanja do vlastitih spoznaja. Revolucija u Tunisu u Egiptu je samo početak jednog dugog procesa kojeg niko ne može zaustaviti u ovom trećem ciklusu muslimanske povijesti, koju možemo nazvati i svojevrsnom duhovnom revolucijom, koja će zasigurno imati posljedice od globalnog značaja, poput bagdaske intelektualne revolucije u osmom stoljeću i kordobske humanističke revolucije u dvanaestom stoljeću, jer, kao što je franciski ministar André Malraux primjetio: „Dvadesetprvo stoljeće bit će duhovno, ili ga neće biti”.

U Egiptu i Tunisu narednih dana biće održani prvi slobodni izbori. Najinteresantnija strana te izborne priče su procjene kakav će izborni uspjeh postići egipatski i tunižanski islamisti, tj. Muslimansko bratstvo i Nahda. Šta očekujete od najavljenih izbora u Egiptu i Tunisu i kako procjenjujete izborni uspjeh Muslimanskog bratstva i Nahde?

Reisu-l-ulema: Mislim da nije pametno tunisku i egipatsku revoluciju reducirati na bilo koji uski politički, ideološki ili religijski atribut. Tuniska i egipatska revolucija su općenarodna pobuna protiv zuluma, despotizma i bezumne vlasti koja se iživljavala nad nevinim ljudim samo zato što su ih se bojali da će im ugroziti njihov pavlašteni položaj, kojeg im je osiguravala neograničena vlast i nedodirljiva moć. Impresioniran sam činjenicom da ni jedna od te dvije revolucije nisu obilježene ni vjerskim ni ideološkim parolama, već jasnim porukama koje su  prihvatljive svakom razumnom čovjeku, a to su borba za čast i slobodu. Naravno, iza toga stoji moralna snaga utemeljana na vjerskom uvjerenju. Sretan sam što se sve jasnije uočava da mlada generacija nema potrebu mahati islamskim parolama, koje su neki pojedinci i grupe na vrlo ružan način potrošili, već, umjesto toga, ovovremena generacija muslimana se identificira sa univerzalnim vrijednostima slobode i prava, koje su i vrijednosti islama, ali bez potrebe da se to posebno naglašava da su to „islamske vrijednosti”. Zar ne primjećujemo da najveća muslimanska djela u nauci i kulturu nemaju naslov sa islamskim atributom, ali svi znaju da su to muslimanski proizvodi, dok, na drugoj strani, neke knjige koje se predstavljaju sa naglašenim islamskim atributom nisu najbolja slika islama i muslimana. Nadam se da muslimani ulaze u jedno doba u kojem će sadržaj biti važniji od forme i u kojem će djela biti snažnija od riječi. Stoga, nije važno da li će na sljedećim izborima pobjediti partije sa islamskim predznakom, već je važno koja će partija osigurati Tunisu i Egiptu društvenu pravdu i jednakost na način da svi ljudi imaju jednaku priliku za pošten i dostojan život.

Obzirom da će ovajh intervju biti objavljen sa početkom Ramazana molimo Vas za ramazansku poruku za naše čitaoce.

Reisu-l-ulema: Učim dovu Allahu Uzvišenom da nam ramazan protekne u miru i bereketu, da nam se srca zbliže u vjeri i ljubavi, da nam Allah ukabuli ibadet posta i usliša naše dove za zdravlje i sreću svakog pojedinaca, cijelog našeg naroda i cijeloga svijeta. Amin! Ramazan šerif mubarek olsun!

Izvor: Rijaset.ba


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.