Intervju sa Asmirom Kolašincem – Moje vrijeme tek dolazi

Kako ste postali bacač kugle?

– To je bilo suđeno. Svi u porodici su bacali kuglu. Ja sam imao te predispozicije i moji profesori fizičkog vaspitanja u osnovnoj školi su to uočili i tako je krenulo.

Iako je mlad, iza sebe ima izuzetno sportsku karijeru, a najsrećniji momenat je…

– Osvajanje moje prve velike medalje u Helsinkiju 2012. godine.

Šta vam je sport dao, a šta oduzeo?

– Dao mi je sve. To je i slatko, ali mi je oduzeo vrijeme da budem više sa svojim najmilijim. Majkom, ocem, bratom. No, mi smo sportska porodica.

Kada neko pomjene Rio, šta vam prvo padne na pamet?

– Pobjedničko postolje. Mislim da imam snage i da moje vrijeme dolazi upravo tada. Biću, naravno ako sve ide po protokolu, spreman, u top formi.

Koja dužina će biti potrebna za zlato na Svjetskom prvenstvu u Pekingu?

– Preko 21 metar, preciznije 21,80, ta dužina je ostvarljiva kod mene, pa čak i dalje da bacim kuglu. No, moje vrijeme dolazi.

Kome biste posvetili zlatno odličje iz Pekinga?

– Ako je osvojim, onog trenutka bih znao kome da je posvetim. Rano je još.

Kolika je ukupna težina koju podignete za vrijeme treninga u teretani u toku jednog mjeseca?

– Puno toga se podigne. Mislim da je tu negdje između 300 i 350 tona mjesečno.

Prijatelj ste sa našom zlatnom Ivanom Španović. Pala je i opklada?

– Ako izgubim, daću joj da vozi moj auto, mog ljubimca „alpinu b 5“, a ako dobijem, ona mene vodi na večeru, da jedem koliko mogu, a mogu dosta. Mislim da će to biti mrtva trka do samog kraja. Svako naredno takmičenje je šansa za oboje.

Da li vidite nekog u Srbiji ko bi vas mogao jednog dana naslijediti?

– Primjetio sam da zaista ima puno nadarene omladine i dobrih bacača kugle. Siguran sam da će naići neki talenat koji me može naslijediti.

Koji vam je životni moto?

– Mogu da izgubim i da pobjedim, ali nikada neću biti poražen i slomljen.

Zaboravili biste?

– Osobe koje nisu zaslužile da se pojave u mom životu.

Od koga očekujete izvinjenje?

– Od onih koji nisu vjerovali u mene.

Koja vam je najveća vrlina?

– Upornost, ponos, naš sjeničko-pešterski pozitivni inat na borilištima.

Dobro i količinski možete da pojedete. Koje jelo znate da spremite?

– Moj brat Almir i ja smo za vrijeme studija živjeli sami i naučili smo da kuhamo pasulj sa telećim mesom.

Da li ste ikada noću otvarali frižider?

– Nisam. Ja se najedem pred spavanje i onda mirno spavam.

Čime devojka može da vas osvoji?

– Osmjehom i, naravno, ljepotom koja se meni dopada.

Kakve djevojke volite, domaćice ili sportistkinje?

– Ako može da bude i jedno i drugo. Takva mi i treba.

Koju pjesmu volite da naručite u kafani?

– Od Šekija Turkovića „Posljednji boem“.

Najljepši grad u kome ste bili?

– Pa sada Prag, tu sam potvrdio svoj rad i trud.

Koje vam je godišnje doba draže: ljeto ili zima?

– Ljeto. Ljepota pešterske visoravni u to doba je neopisiva i nju treba doživjeti.

Ko vam je najbolji prijatelj iz škole „12. decembar“?

– Moj prijatelj iz klupe je bio i ostao Adis Nuhović.

Po završetku sportske karijere – trener, funkcioner ili biznismen?

– Ostaću ondje gdje sam postigao uspeh, kao trener.

Da ste vi novinar, šta biste pitali Asmira Kolašinca?

– Što se ne ženiš. Vidiš koliko ti je godina – rekao je na kraju intervjua za “Blic” Asmir Kolašinac.

(Blic)