Skoro da se ne pamti da je pred početak nekog prvenstva od fudbalera Novog Pazara očekivano više, kao što je to slučaj sa ovom sezonom. Mnogi će reći da to nije tačno i dodati da su ambicije iz godine u godinu megalomanske.
Ipak, ovoga puta više je razloga za pokriće ove tvrdnje. Vodiči na putu ka eliti našeg fudbala postali su aktuelni ministar, željeni trener i nekoliko dobrih fudbalera. Posle samo dva odigrana kola nezadovoljstvo je uzdrmalo početni optimizam. Na sve strane traži se krivac za mršav startni bodovni bilans, kao da se zaboravlja da se nije dogodilo ništa što se ne da ispraviti.
Nije nikakva vest to što je u Novi Pazar ovog ljeta stigao još jedan novi konvoj fudbalera. Doduše, nema tog navijača koji se sjeća da ih je u paketu došlo petnaest. Oni su odabrani da ovaj fudbalski klub uvedu među šesnaest najboljih u zemlji Srbiji. Da nisu dobri vjerovatno ne bi u ovom trenutku bili tu gdje jesu. Pesimisti već govore da se u ovoj državi ne može pronaći petnaest kvalitetnih fudbalera, čak ni za Novi Pazar. Optimisti se drže dokazane stare poslovice po kojoj se prvi mačići u vodu bacaju. Stoji da je na premijeri novi tim razočarao. Da je kojim slučajem Srem odnio sva tri boda niko ne bi mogao da kaže da je bilo nezasluženo. U subotu Novopazarci su poraženi u Zrenjaninu od Banata. Novinski izvještači nedvosmisleno se slažu da bi podjela bodova bila najrealniji ishod. Jedan bod od mogućih šest daje za pravo kritičarima da se oglase. Ali, nije fraza da za Novi Pazar prvenstvo počinje sutra. Niko nije mogao ni da pretpostavi da bi duel Novopazaraca i Kruševljana mogao da bude derbi začelja Prve lige. Krajnji rezultat tog fudbalskog dvoboja dovest će do mira u kući “plavih“, ili do novih tumbanja. Nije prijatno biti u koži rukovodstva, stručnog štaba i fudbalera u ovakvoj situaciji. U ovom trenutku jedino tri boda mogu da vrate početni optimizam. Najmanje je potrebno, pred ovu zaista važnu utakmicu, podgrijavati negativnu atmosferu. Tonovi koji paraju uši stižu sa najrazličitijih strana.
Osim što ima petnaest novih fudbalera, još po nečemu Novi Pazar predstavlja izuzetak među sadašnjim prvoligašima. Prvi čovjek kluba od ovog ljeta postao je Rasim Ljajić. O ministrovom ulasku u fudbalski klub naširoko se pisalo, posle početnih posrnuće i njegovo ime nalazi se na tapetu nezadovoljnih navijača, stručnjaka i “stručnjaka“. Nisu retki komentari koji se svode na mišljenje da je u našem fudbalu bolje imati uticajnu i dobro pozicioniranu ličnost u privrednim ili političkim krugovima na vrhu klupske hijerarhije, nego najbolje moguće fudbalere u timu. Doajen pisanog sportskog novinarstva Dobrivoje Janković pozabavio se u jednoj od svojih skorijih kolumni i angažovanjem Rasima Ljajića u FK Novi Pazar. “Klub je, inače, mnogo skupa igračka, a Novi Pazar se kao grad nije aklamacijom izjasnio za svog ministra sa stranačkim i ljekarskim pedigreom, već su jedni za njega, a drugi nisu. Na koncu političari ili tajkuni ?( Na čelu klubova P.A ) Ne zna se. U svađi nisu, pa neka se ujedine u novoj borbi za spas fudbala u Srbiji, u borbi koja se obično u avgustu svake godine najavljuje na sva zvona kao odlučujuća. Zar da tekući avgust, kao mjesec iluzija, prođe tek tako? Zato, gospodine Rasime, naprijed. Ostali ľ neka čekaju šta će da ispadne”, napisao je uvaženi sportski novinar Dobrivoje Janković.
Nije Rasim Ljajić prvi političar koji se latio vraški teškog posla da predvodi jedan fudbalski klub. Doduše, prvi ministar jeste. Prije dvije godine počela je “Operacija Inđija“. U tamošnji klub tada ulazi visoki funkcioner Demokratske stranke i predsjednik ove vojvođanske općine Goran Ješić. Kao tadašnji član Izvršnog odbora FSS preuzima i funkciju predsjednika FK Inđija, sa jednim ciljem da klub uvrsti među superligaše. Posle dvije godina Inđija je ostvarila planirano. No, nije sve išlo tako glatko kao što su mnogi pretpostavljali. Prošle godine nedostajao im je korak do pobjedničkog plesa. Već ove malena Inđija za protivnike će imati Partizan, Zvezdu i Vojvodinu. U međuvremenu Ješić je mesto predsjednika kluba prepustio nekom kome vjeruje, a u stvari iz kluba nikad nije ni otišao. Čitalac ovih redova reći će da je predsjednik ľ političar jedina sličnost između ova dva kluba. Možda i jeste. Tačno je da je privreda Inđije i njena sportska infrastruktura daleko iznad novopazarske. Ovo poređenje ima za cilj da u rječnik ljubitelja fudbala uvede riječ strpljenje. U Inđiji su ga imali pune dvije godine, u Novom Pazaru neki bi da mijenjaju posle samo dvije utakmice. To nije put kojim se ide do cilja.
Biće da Novi Pazar nikada nije igrao važniju utakmicu u jednom prvenstvu tako rano, već u trećem kolu, kao što će to biti slučaj sa sutrašnjim mečom sa Kruševljanima. Može se ići i tako daleko i reći da bi ta utakmica mogla da odredi fudbalsko sutra ovog tima Novog Pazara. Tako se namjestilo da napredak tima i kluba ogromnim dijelom zavisi od Napretka. Eventualna pobjeda nad ,,čarapanima“ premašila bi najveću vrijednost, koja se u ovom trenutku izražava kroz tri boda. Dovela bi do smirivanja uzavrelih strasti i donijela preko potreban mir u kući. Utakmica, poput kakvog referenduma, na kojoj će se u slučaju nepovoljnog rezultata skoro sigurno odrediti budući status pojedinaca iz rukovodstva kluba, stručnog štaba i među fudbalerima. Nije šala, za Novi Pazar ovo prvenstvo počinje tek sutra.
Autor: Prvoslav Lešević
Izvor: Danas.rs
