Hasan-aga Zvizdić, branitelj Sjenice u Drugom svjetskom ratu

7
483

Hasan-aga Zvizdić ugledni je sjenički trgovac, predsjednik Odbora za odbranu Sjenice u toku Drugog svjetskog rata i jedna od najznačajnijih historijskih ličnosti Sjenice i Sandžaka uopšte. Rođen je u Sjenici, 1892. godine, kao najstariji sin Muhameda.

Kao i mnogi drugi koji su, nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine, 1878. godine, bili primorani da napuste svoje domove, i bratstvo Zvizdića kreće u muhadžirluk i u potrazi za novim zavičajem nastanjuje se u okolini Sjenice.

U Sjenici Zvizdići za kratko vrijeme postaju jedni od uglednijih i bogatijih trgovaca u kraju, a poslije masakra u kojem su, u toku Prvog svjetskog rata, 1915. godine, stradali Hasanova majka, sestra i amidža, te teško ranjeni otac i druga sestra, Hasanova porodica se premješta u Sjenicu.

Zahvaljujući izuzetnoj preduzimljivosti i sposobnostima, zajedno sa Azizom i Latifom Vrcićem, te Eminom Čerkezom, Hasan za kratko vrijeme razvija lanac trgovačkih radnji širom Sandžaka, Crne Gore i Kosova i uspostavlja jake trgovačke veze sa Turskom, Italijom, Albanijom i Grčkom, postajući veoma brzo jedan od najmoćnijih i najuglednijih ljudi u cijelom kraju.

Početak Drugog svjetskog rata građani Sjenice dočekaće sa velikim strahom. Nalazeći se na linijama udara Ljotićevih, Nedićevih i četnika Draže Mihailovića, te suočeni sa prisustvom ustaških jedinica na području Sjenice, s druge strane, ugledni sjenički prvaci formiraju Odbor za odbranu područja Sreza sjeničkog. Za predsjednika Odbora je izabran Hasan Zvizdić, a za zamjenika Uroš Karamarković. U Odboru su kao članovi bili i Sreto Živanović, Aziz Vrcić i Hilmija Kugić.

U cilju priprema za odbranu od mogućih napada donijeta je i odluka o formiranju milicije, u čijem sastavu su, također, bili i Srbi i Bošnjaci.

Za komandira milicije postavljen je Ćamil Prašović, a za njegovog zamjenika Marko Tripković, koga je, poslije ostavke, zamijenio žandarmerijski narednik Marko Ivković. Predstavnici oba naroda donijeli su odluku o odbrani Sjenice od bilo čijeg i bilo kakvog napada na nju.

U septembru 1941. godine, združene četničke jedinice krenule su u pravcu Sjenice s namjerom da je osvoje i preko Pešteri se, nakon toga, spoje sa crnogorskim četničkim snagama iz pravca Mojkovca, Berana i Andrijevice. Za odbranu Sjenice mobilisano je oko 4.000 Sjeničana, ali te snage nisu bile dovoljne da se suprostave daleko moćnijem neprijatelju, pa je Hasan-aga pribjegao nesvakidašnjem ratnom lukavstvu.

Na širokom frontu duž linije odbrane grada on je rasporedio svoje snage, na šančeve umjesto topova postavio prednje dijelove konjskih i volujskih kola, na čije rude je postavio čunkove od furuna, koje su prekrivene ceradama i ćebadima ličile na minobacače. U pregovorima sa izaslanicima četnika on ih je u sumrak izveo i pokazao im na okolna brda. Prizor od nekoliko hiljada visoko uzdignutih cijevi raspoređenih po brdima zastrašujuće je uticao na predstavnike četnika. Nakon povratka u svoju jedinicu šef četničke delegacije je usplahireno objasnio situaciju na terenu: „Da se svi u so pretvorimo, ne možemo im jelo osoliti! Da se svi pretvorimo u municiju, ne možemo im topove napuniti.”

Nakon toga, četnički komandanti su odustali od napada i svoje snage usmjerili prema Novom Pazaru, gdje će, međutim, poslije tri pokušaja osvajanja grada, četničke jedinice doživjeti težak poraz i biti odbačene daleko od njega.

Nakon povlačenja glavnine partizanskih snaga iz zapadne Srbije i Šumadije na teritoriju Sandžaka, 22. decembra 1941. godine, nekoliko partizanskih jedinica izvršilo je, bez odobrenja Vrhovnog štaba, napad na Sjenicu. Hasan-agine snage tom prilikom pružile su žestok otpor napadačima, nanijevši im teške gubitke, nakon kojih su partizani bili prinuđeni da se povuku. U napadu su, samo na mjestu, koje je kasnije nazvano Partizansko groblje, poginula 52 partizana. Rukovodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta ovaj napad je kasnije okarakterisalo kao veliku grešku.

Zajedničke bošnjačko-srpske lokalne vojne snage i Odbor za odbranu Sjenice funkcionisali su uspješno i tokom narednih ratnih godina, tako da je Sjenica ostatak rata provela bez sličnih ratnih dejstava.

Po zauzimanju Sjenice od strane partizanskih jedinica, 22. decembra 1944. godine, Hasan-aga se povlači preko Kosova i Albanije, s namjerom da se prebaci u Tursku. Na tom putu će, međutim, dospjeti u Italiju, odakle biva prebačen u Njemačku, gdje u logoru Dahau provodi dvije godine u zatočeništvu.

Nakon puštanja iz logora, 1947. godine, stiže u Tursku i nastanjuje se u gradu Adapazaru, gdje će provesti ostatak života, sve do smrti, 1980. godine.

Hasanovog brata Osmana, nova komunistička vlast strijeljala je, zajedno sa ostalim bošnjačkim prvacima iz Sandžaka, na Hadžetu u Novom Pazaru, početkom 1945. godine.

Izvor:  Sandzak.nl


Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

POVEZANI ČLANCI

7 KOMENTARI

  1. Treba ucit djecu nasu o nasim junacima Sandzackim/Bosnjackim i da budu jaki i spremni. Nevalja zaboravit nasu historiju i nase plemenite ljude koji isu se borili sa Muslimanstvo i nasu zemlju. ne zaboravite kako je mlada Turkinja Shajar Al-Durr)shadzar al durr) zena sa svojom vojskom porazila sedme krstase cijele evrope kad su krenuli na egypt i njihovog kralja Louis IX ufatila i vojsku njegovu potpuno unistila. Ne zaboravite da se sa Islamom i Muslimanstvom moze sve I Allah swt jedino otvara vrata onim koji zasluzuju

    Allah, Islam & Velika Bosnjacka zemlja.

  2. Za dragana. Znas li dragane kako se zove “neznani junak” (tako ga srbi zovu,a junak je i tekako znan),koji je pokopan na Avali?! Reci cu ti samo da je junak Sandzaklija koji je branio srbende. Sto se tice higijene, kad su se Arapi kupali pet puta dnevno evropa i srbi su umirali od kolere i kuge jer se NIKAD nisu kupali a kupanje su smatrali “djavoljom rabotom”. Kada su Turci u austro-ugarskoj, prali zube misvakom za sabah namaz, svabe su mislili da ostre zube da bi ih bolje klali jer nikad u zivotu nisu prali zube a kamoli vidjeli misvak. I sad si se ti nasao da nekom drzis predavanja o higijeni, historiji,…Jadna srbija sa takvim nepismenim pojedincima. Propadate polahko ali sigurno.

  4. Dragan@
    Dize Marko ralo i volove pa on ubi turke lijevljane….
    Mi nasu istoriju dobro poznajemo i nje se ne stidimo za razliku od vas koji ste odrasli uz mitove i gusle.
    Znam tesko je sam sebi priznati da su ti preci kukavice i zlocinci.Okani se ti nas i ove stranice tvoje filozofiranje je dobro doslo bolesnim umovima poput onih na vesti-online itd. na kojima osim cetnika nemoze niko drugi ostaviti coment.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.