Hag: Prliću 25, Stojiću, Praljku i Petkoviću po 20, Ćoriću 16, Pušiću 10 godina zatvora

BIH – Utvrđeno da je Hrvatska učestvovala u međunarodnom oružanom sukobu u BiH, odnosno da je izvršila agresiju na BiH; Hrvatska odgovorna za udruženi zločinački poduhvat!

11:43 – Berislavu Pušiću izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 godina.

11:41 – Valentin Ćorić osuđen na kaznu zatvora od 16 godina.

11:40 – Vijeće proglasilo krivim Milivoja Petkovića i osudilo ga na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

11:38 – Slobodan Praljak se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

11: 36 – Bruno Stojić se osuđuje na kaznu zatvora od 20 godina.

11: 35 – Vijeće jednoglasno proglašava krivim Jadranka Prlića i osuđuje ga na kaznu zatvora na 25 godina.

11:33 – Berislav Pušić je izvan razumne sumnje doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu. Vijeće nije prihvatilo da su zločini počinjeni u oktobru 1992. godine u Prozoru dio zločinačkog poduhvata.

11:27 – Milivoje Petković je učestvovao u planiranju zločinačkog poduhvata, učestvovao je u granatiranju Mostara te je planirao ofanzivu u okviru koje je srušen Stari most. Naredio je hapšenje civila.

11:15 – Vijeće je također zaključilo da je Bruno Stojić odlučivao o vojnim operacijama te znao za napade 1993. godine. On je znatno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu. Većina članova vijeća je uvjerena da je i Slobodan Praljak značano doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu.

11:03 – Vijeće smatra da je jedini mogući razuman zaključak da je Prlić omogućio i prihvatio vršenje zločina nad muslimanima i sudjelovao je u simultanom iseljavanju Hrvata sa područja srednje Bosne s ciljem da se nasele na područje “Herceg-Bosne”. Većina članova Vijeća smatra da je Prlić značajno doprinio udruženom zločinačkom poduhvatu.

10:59- Počelo je izricanje presude Jadranku Prliću. On je odobravao zarobljavanje Bošnjaka i nečovječno ponašanje prema njima. Podržao je opsadu istočnog dijela Mostara.

10:58- Sudsko vijeće utvrdilo je da je u BiH postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je cilj bio osnivanje entiteta sa hrvatskom većinom u BiH, a on bi se naknadno pripojio Hrvatskoj. Antonetti je kazao da Vijeće smatra da počinjeni zločini nisu bili djelo “šačice ljudi”, već djelo udruženog zločinačkog poduhvata.

10:54- Sudsko vijeće utvrdilo je da je u BiH postojao udruženi zločinački poduhvat, čiji je cilj bio osnivanje entiteta sa hrvatskom većinom u BiH, a on bi se naknadno pripojio Hrvatskoj.

10:48- Vijeće je većinom glasova uz suprotno mišljenje sudije Antonettija zaključilo da je sukob između HVO-a i vojske Hrvatske na jednoj strani i Armije BiH bio međunarodni sukob i da je Hrvatska vršila kontrolu nad oružjem.

10:40 – Vijeće je zaključilo da su u svim zarobljeničkim centrima na području Hercegovine zarobljenici bili pothranjeni, higijenski uvjeti su bili očajni, medicinske njege nije bilo… Posebno teški uvjeti su bili u samicama u logorima Heliodrom i Dretelj. Pripadnici HVO-a su ih redovno tukli i izlagali ogromnim patnjama. Zarobljenici su morali pojesti obrok u svega nekoliko sekundi u logoru Heliodrom. Jedan od zarobljenika je natjeran da poliže svoju krv, “kako balijska krv ne bi ostala na hrvatskoj zemlji”, pročitao je Antonetti zaključak Vijeća.

10.23 Vijeće je zaključilo da je Stari most bio legitiman vojni cilj, uz izdvojeno mišljenje sudije Antonettija.

10:21- Antonetti je pročitao detalje iz sažetaka zaključaka Vijeća koji se odnose na zločine HVO-a u Mostaru. Naveo je kako se u logoru Heliodrom nije pravila razlika između zarobljenih vojnika Armije BiH i civila.

10:15 – Sudija Jean Claude Antonetti čita navode optužnice koji se odnose na zločine HVO-a u Gornjem Vakufu, Jablanici, Prozoru… Navodi pojedinosti o granatiranju sela u Jablanici, maltretiranju i ubijanju zarobljenika u Gornjem Vakufu i drugim mjestima u srednjoj Bosni.

10:10 – Tročlano sudsko vijeće donosi presudu većinom glasova. Vijećem predsjedava Francuz Jean Claude Antonetti.

10:02 – U ovim trenucima je počelo izricanje presude. Presuda je napisana na više od 2.000 stranica.

9:50 – Suđene u slučaju “Prlić i ostali” izazvalo je veliki interes u BiH, ali i u susjednoj Hrvatskoj. Izricanje presude u udruženjima logoraša u Mostaru i u udruženjima bivših vojnika HVO-a prati se organizirano i uživo.

***

Pred Vijećem francuskog sudije Antonettija nešto poslije 10 sati u Haškom tribunalu je, devet godina od podizanja optužnice i sedam od početka suđenja, započelo čitanje presude bivšem premijeru Jadranku Prliću i ostalima iz vojnog i političkog vrha takozvane “Herceg-Bosne”, optuženima za zločine počinjene nad Bošnjacima i drugim nehrvatima od 1992. do 1994. godine, izvještava novinar agencije Anadolija (AA).

Prema riječima francuskog sudije, presuda je napisana na 2.629 stranica, u šest svezaka, te četiri dodatka.

Sudija  Antonettija se na početku zahvalio svima koji su pridonijeli odvijanju postupka. Tokom suđenja, rekao je, saslušano je 206 svjedoka i izvedeno 10.000 dokaznih predmeta.

Bivši premijer “Herceg-Bosne” Jadranko Prlić, zapovjednici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković, ministar odbrane Bruno Stojić, zapovjednik vojne policije HVO Valentin Ćorić i predstojnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić terete se da su počinili zločine u okviru “udruženog zločinačkog poduhvata” predvođenog bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom, s ciljem pripajanja teritorija države BiH Hrvatskoj”. Ukoliko se potvrdi njihova krivnja, Hrvatska će praktično biti proglašena agresorom na Bosnu i Hercegovinu.

Prema optužnici, cilj je bio da se “politički i vojno potčine, trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci i drugi nehrvati s područja ‘Herceg-Bosne’, odnosno s prostora Hercegovine i srednje Bosne”.

Tužitelji su zatražili da se Prlića i ostale proglasi krivima, te su za premijera “Herceg-Bosne” Jadranka Prlića, ministra odbrane Brunu Stojića, zapovjednike Glavnog stožera HVO-a generale Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića zatražili 40 godina zatvora, za zapovjednika Vojne policije HVO-a Valentina Ćorića 35, a za načelnika Ureda za razmjenu zarobljenika Berislava Pušića, koji je bio odgovoran za logore “Herceg-Bosne” 25 godina zatvora, ukupno 220 godina zatvora. Odbrane su zatražile njihovo oslobađanje.

Žrtve “Herceg-Bosne” poslije 20 godina očekuju pravdu, dok bh. Hrvati mahom, kao i njihovi predstavnici, vjeruju da su Prlić i ostali nevini. U crkvama u Bosni i Hercegovini, pa i u nekim biskupijama u Hrvatskoj, svećenici su pozvali vjernike da se mole za optužene.

Sisački biskup Vlada Košić je u pismu svećenicima napomenuo kako Haško tužiteljstvo za šetoricu Hrvata iz BiH traži kaznu od ukupno 220 godina zatvora, upozorivši da to “nije presuda samo šestorici Hrvata, nego svim Hrvatima i Hrvatskoj”.

Svoje uvjerenje da su Prlić i ostali nevini u ponedjeljak navečer je izrazio i predsjednik Federacije BiH Živko Budimir. On je kazao da bi zločini bili i veći da “tih ljudi nije bilo” te priznao da je i sam molio u crkvi za njihovo oslobađanje. Članovi Hrvatskog svjetskog kongresa su, također, uputili poziv za molitvu i post uoči presude Hrvatima.

Tokom najdužeg suđenja koje je trajalo od aprila 2006. do marta 2011.godine, saslušano je ukupno 206 svjedoka – 145 je pozvalo tužilaštvo, a odbrana 61.

Pored iskaza brojnih svjedoka, jedan od ključnih dokaza agresorske uloge Hrvatske u BiH su, kako ukazuju historičari i istraživači, na stotine stranica stenograma razgovora snimljenih u kabinetu Tuđmana tokom 90-ih godina prošlog stoljeća, koji otkrivaju, suprotno mišljenjima da je bošnjačko-hrvatski sukob splet nesretnih okolnost tokom rata u BiH, da je Tuđman još u prvoj polovini 1991. godine računao na dijelove BiH.

Optužnica protiv šestorice političkih i vojnih vođa “Herceg Bosne” podignuta je u martu 2004. godine. Sva šestorica optuženih su se dobrovoljno predali u aprilu te godine i izjasnili se da nisu krivi ni po jednoj od 26 tačaka optužnice.

Inače, 18. novembra 1991. proglašena je tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna koju su činile općine Jajce, Kreševo, Busovača, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Fojnica, Kakanj, Vareš, Kotor Varoš, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Grude, Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac, Ravno i Dobretići.

Napad Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojnih snaga “Herceg-Bosne”, na jedinice Armije Republike BiH započeo je oružanom akcijom u Prozoru, u oktobru 1992. godine. Nastavljen je napadima na Gornji Vakuf u januaru 1993. godine, te Mostar u noći na 8. na 9. maj iste godine udarom zgradu Komande Četvrtog korpusa Armije BiH u zgradi Vranica u Mostaru. Sukob se proširio na cijeli prostor srednje Bosne i Hercegovine.

Kao povod za napad na Gornji Vakuf uzet je nikad prihvaćeni Vance-Owenov mirovni plan prema kojem su ti teritoriji s većinskim bošnjačkim stanovništvom trebali pripasti tzv. “Herceg-Bosni”, te je od Armije Republike BiH zatraženo da položi oružje i preda se. Budući je predaja odbijena, došlo je do sukoba.

Jedinice HVO-a i regularne Hrvatske vojske (HV) su odgovorne za brojne zločine diljem srednje Bosne i Hercegovine, a najpoznatiji su u Ahmićima kod Viteza i Stupnom Dolu kod Kiseljaka gdje su ukupno, u oba slučaja, stradale 154 osobe, među kojima i mnogo djece. Pod opsadom su mjesecima držani istočni Mostar i Gornji Vakuf tokom kojih je stradalo na stotine osoba.

Organizirano je oko 60 koncentracionih logora u kojima su Bošnjaci sistematski mučeni i ubijani. Poznati su logori “Heliodrom”, “Gabela”, “Vojno”, “Dretelj”, logor u Ljubuškom… Istovremeno, istočni dio Mostara je bio žrtva neviđene opsade, a na vrhuncu agresije, 9. novembra 1993. godine, tenkovskim projektilima srušen je i čuveni Stari most.

Glavni cilj, a što je potvrđeno i u stenogramima bivšeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, bila je uspostava Hrvatske s granicama na Neretvi, odnosno rijeci Vrbas, što se poklapa s granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine koje su dogovorili predsjednik Vlade Kraljevine Jugoslavije Dragiša Cvetković i predsjednik Hrvatske seljačke stranke i Seljačko-demokratske koalicije, kao predstavnik Hrvata, Vladko Maček.

Sporazum je doveo do proglašenja Banovine Hrvatske. Bosna i Hercegovina je podijeljena između dvije susjedne zemlje. Početkom Drugog svjetskog rata ta podjela je dokinuta, najprije uspostavom Nezavisne države Hrvatske, a kasnije osnovanjem Federatvine narodne republike Jugoslavije (FNRJ), odnosno Socjalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ).