Genocid i licemjerna Deklaracija

1
3

Esad KRCIĆ: Dodatni razlog zašto je za Bošnjake spomenuta deklaracija neprihvatljiva, upravo što su u periodu srpsko-crnogorske agresije (1992-95) njihove snage počinile genocid nad Bošnjacima na cijeloj bh. teritorij, odnosno od Bijeljine, Zvornika, Višegrada, Foče, Prijedora, Brčkog… Srbi su po recepetu Njeguševog “Gorskog vijenca” istrijebili Bošnjake iz većine bh. gradova, dok je 11. juli 1995. dan kada su u Srebrenici – Europa i cijeli svijet pali na ispit iz čovječnosti i humanosti, jer su počinioci i saučesnici najvećeg genocida nakon Drugog svjetskog rata, i to nakon što su rekli “Nikad više”! Dakako, Srebrenica jeste paradigma stradanja bošnjačkog naroda, ali isto tako su i spomenuti gradovi, jer je i u njima na razne načine ubijen približan broj Bošnjaka. Zato je neprihvatljiva ova «Tadićeva deklaracija», jer pored toga što negira genocid istovremeno umanjuje broj žrtava sa stvarnih 200,000 u cijeloj BiH, na 8,000 u Srebrenici.
TADIĆEVO ČUDO OD DEKLARACIJE: „Skupština Srbije najoštrije osuđuje zločin nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde. Izražava se saučešće i izvinjenje porodicama žrtava zbog toga što nije učinjeno sve da se spriječi ova tragedija“ – je dio teksta Deklaracije o Srebrenici koja je tijesnom većinom usvojena u Skupštini Srbije (31. marta t.g.). Ne definirajući jasno da su srpske snage počinile genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, srbijanski parlamentarci su propustili historijsku priliku da građanima BiH, prvenstveno Bošnjacima, ukažu da genocidna agresija koja je planirana i dirigirana iz Beograda i Podgorice nije bila u ime srpskog (i crnogorskog) naroda. Iako Srbiji za usvojenu deklaraciju sa svih strana stižu pohvale, i kako reče predsjednik Srbije Tadić da je to “maksimum što mogu usvojiti”, ipak sa ovakvim sadržajem deklaracije definitivno su dotakli dno licemjerstva balkanskog kasapina… Svjesni smo da u tom istom parlamentu još uvijek sjede one Miloševićeve snage koje su glasale za ratove, u koje su slali vojne, policijske i paravojne snage da žare i pale u svom okruženju, ubijali su koga su stigli, planirali i počinili genocid, po logorima zatvarali, silovali, pljačkali, proganjali, otimali iz putničkih vozova i buseva, uz sve to istovremeno su vukli za nos cijeli svijet i godinama nakon Daytonskog sporazuma prkosili svojim komšijama… Ipak već nekoliko godina, posebno zadnjih nekoliko mjeseci, pod pritiskom onog dijela demokratske javnosti u Srbiji, konačno su usvojili taj Tadićev “europski maksimum” koji su uklopili u Deklaraciji o Srebrenici. Deklaracija je sa oduševljenjem prihvaćena od europskih političara koji su osuli “paljbu” pohvala na račun Srbije i srbijanske “evropske” politike. Ako je ‘maksimum’ Tadićevih parlamenataraca da u tijesnoj većini usvoje deklaraciju bez riječi genocid, onda je razumljivo da je minumum preživjelih žrtava genocida da ne prihvate spomenutu deklaraciju bez riječi GENOCID!

IZJEDNAČAVANJE RIJEČI «ZLOČIN» I «GENOCID»: Najzad, genocid počinjen nad Bošnjacima potvrđen je i presudom Međunarodnog suda pravde u Den Haagu (2007), ali izlivi višegodišnjeg srpskog negiranja istog i licemjerne deklaracije su više pritisak, kako smo rekli, određenih snaga unutar Srbije, i van nje, nego iskrenog srpskog pokajanja i izvinjenja preživjelim žrtvama genocida u Srebrenici, ali i u cijeloj BiH. Upravo izjednačavanje riječi “zločin” i “genocid” navode nas na oprez i nedopuštanje da nam se u vremenu obilježevanja osamnaestogodišnjice agresije na BiH iz Beograda baca prašina u oči. Također, jedan od razloga zašto je neprihvatljiva srpska deklaracija za preživjele žrtve genocida u Srebrenici, upravo što nejasno definira šta je to što su srpske snage u julu 1995. počinile nad desetak hiljada muškraca svih dobi u tom gradu koji je s pravom nazvan “Grad mrtvih”. Ali i dugogodišnje skrivanje najtraženijih zločinca koje su proglasili ‘erojima srpskog naroda, negira iskrenost izglasane deklaracije.


Ako je ‘maksimum’ Tadićevih parlamenataraca da u tijesnoj većini usvoje deklaraciju bez riječi genocid, onda je razumljivo da je minumum preživjelih žrtava genocida da ne prihvate spomenutu deklaraciju bez riječi GENOCID!

GENOCID U CIJELOJ BiH: Dodatni razlog zašto je za Bošnjake spomenuta deklaracija neprihvatljiva, upravo što su u periodu srpsko-crnogorske agresije (1992-95) njihove snage počinile genocid nad Bošnjacima na cijeloj bh. teritorij, odnosno od Bijeljine, Zvornika, Višegrada, Foče, Prijedora, Brčkog… Srbi su po recepetu Njeguševog “Gorskog vijenca” istrijebili Bošnjake iz većine bh. gradova, dok je 11. juli 1995. dan kada su u Srebrenici – Europa i cijeli svijet pali na ispit iz čovječnosti i humanosti, jer su počinioci i saučesnici najvećeg genocida nakon Drugog svjetskog rata, i to nakon što su rekli “Nikad više”! Dakako, Srebrenica jeste paradigma stradanja bošnjačkog naroda, ali isto tako su i spomenuti gradovi, jer je i u njima na razne načine ubijen približan broj Bošnjaka. Zato je neprihvatljiva ova «Tadićeva deklaracija», jer pored toga što negira genocid istovremeno umanjuje broj žrtava sa stvarnih 200,000 u cijeloj BiH, na 8,000 u Srebrenici.

«SLUČAJ GANIĆ» – VELIKO-BRITANSKE I VELIKO-SRPSKE VEZE: Istovremeno želimo ukazati na oprez, da usvajanje “na vart na nos” deklaracije u srbijanskoj Skupštini može imati veze sa konačnom odlukom suda u Londonu po pitanju ishoda u “slučaju dr. Ejup Ganić”, čije izručenje Srbija traži da bi mu sudila za navodni zločin u “Dobrovoljačkoj ulici”, pa iako je poznato da je taj isti predmet vodio Međunarodni sud u Den Haagu i da je Ganić (i branioci) oslobođen bilo kakve odgovornosti. Licemjerna srpska politika sa izglasanom deklaracijom želi u europskim i međunarodnim krugovima pokazati, prvo – kako korača na demokartskom putu ka Europi; drugo – da može nepristrasno voditi sudske procese. Mada “slučaj Ilija Jurišić” najbolji je pokazatelj da je srbijansko sudstvo najobičnije politikanstvo, jer su nevinog čovjeka proglasili krivim i osudili ga na 12-to godišnju robiju. Možda će ipak neko pomisliti, da “deklaracija” nema veze sa londonskim sudstvom, ipak tvrdimo suprotno jer ćete se uvjeriti koliko su jake vjekovne veliko-britanske i veliko-srpske veze. Treba se prisjetiti veliko-britanskog političkog estabilišmenta i antibosanskog djelovanja posebno u periodu 1992.-95. Najzad, hapšenje akademika Ejupa Ganića nas navodi na razmišljanje da je ovo britansko-srpski združeni udar na BiH, odnosno na one intelektualce i političare koji su branili svoju domovinu od srpsko-crnogorskog agresora, ali i zavjere europskih političara…

WILLY BRANDT: Želimo još ukazati na sramno držanje četvorice Bošnjaka u srbijanskoj Skupštini koji su glasali za deklaraciju krijući se pod Tadićeve koalicione skute. Ističemo pohvalno držanje i istupanje lidera LDP Čedomira Jovanovića, te Sonje Biserko, Nataše Kandić, Žena u crnom, i još nekoliko srbijanskih NVO, koji su bili izričiti da se u deklaraciji mora naglasiti riječ GENOCID. Jovanović je ostao dosljedan svoje riječi, nije glasao za nedovršenu deklaraciju. To nas ohrabruje da će se ipak u budućnosti u Skupštini Srbije usvojiti adekvatna deklaracija o genocidu nad Bošnjacima, za koju će glasati apsolutna većina, te da će doći vrijeme kada će se konačno u srpskom narodu roditi Willy Brandt, koji će istinski kleknuti pred žrtvama, zatražiti oprosta i reći «nikad više».


Da su se Srbi i Crnogorci pridržavali načela «Nikad više» plasiranog nakon Drugog svjetskog rata vjerovatno genocid ne bi planirali a time ni počinili nad Bošnjacima, time bi i deklaracije (licemjernih) osuda i izvinjena bile suvišne.
EUROPSKA DEKLARACIJA I AMERIČKA REZOLUCIJA: Evropski parlament je januara 2009. sa ogromnom većinom usvojio Deklaraciju o Srebrenici, dok su parlamenti država u bh. okruženju, nešto kasnije usvojili deklaraciju sa istim sadržajem. Članovi Američkog kongresa još 2005. godine su usvojili Rezoluciju sa kojom osuđuju genocid koji je počinjen u Srebrenici i BiH. Dok parlamentarci Bosne i Hercegovine, u kojoj su upravo srpsko-crnogorske snage počinile genocid nad Bošnjacima, još uvijek nisu usvojili deklaraciju osude genocida nad Bošnjacima, odnosno svojim sugrađanima. Zar nije sramno ko sjedi u tako važnoj instituciji države BiH!

KARADŽIĆEVI GENOCIDNI BANDITI: U međuvremenu dok Tadić trči po svjetskim centrima da osuši tintu na deklaraciji, oglasio se i premijer Karadžićevih genocidnih bandita. On se proteklih dana po medijima raspojasao kako će predložiti na usvajanje ove te one deklaracije, pa i “deklaracije o osudi genocida Turske nad Armencima”. Ako se kojim slučajem budu usvojile sve te deklaracije, Srbi će biti jedini narod koji su počinili genocid nad Bošnjacima a nisu ga osudili, i koji svoje zločince podržavaju, skrivaju i proglašavaju ih herojima. Javnosti je ipak jasno da su se Srbi i Crnogorci pridržavali načela «Nikad više» plasiranog nakon Drugog svjetskog rata vjerovatno genocid ne bi planirali a time ni počinili nad Bošnjacima, time bi i deklaracije (licemjernih) osuda i izvinjena bile suvišne. Dodik je također izjavio da će poslanici njegove stranke u državnom parlamentu predložiti “usvajanje zakona o zabrani korištenja sakrivenog lica za sve osobe u BiH“. On je vjerovatno mislio na svoju bratiju kojima je ‘čarapa više na glavi nego na nozi’. Doduše Dodik je samo jedan od velikosrpskih kriminalaca koji hoda bez čarape na glavi. Možda se ipak nađe neko ko će zakrpiti rupe u zakonu BiH i ovog kriminalca smjesti tamo gdje mu jeste mjesto. U hapsani.

Autor: Esad Krcić

Izvor: Kulin.org

Sandžak PRESS pratite putem Facebook | Twitter | Android| iPhone

Stavovi iznešeni u ovom tekstu su autorovi i moguće je da isti ne predstavljaju stavove naše redakcije.
Komentari su vlastita mišljenja autora i redakcija zadržava pravo brisanja vulgarnih i uvredljivih komentara.

1 komentar

  1. Jovan Rašković reče”Srbi su lud narod”
    Međutim,dešavanja na prostorima bivše SFRJ tokom 80-ih i 90-ih godina pokazala su da je ovakva slika o srpskom naroduili preciznije o njegovim vođama apsolutno netačna.U stvari moglo bi se sasvim suprotno:Pastiri srpskog slavesnog stada,i oni svjetovni i oni duhovni,demonstrirali su takvu sposobnost dugoročnog planiranja kakvoj bi im pozavidjeti i sami Nijemci.ini se čak,da je priča o naivnom i neorgazivanom srbinu bila rezultat jednog dobro promišljenog plana.U taj plan je spadalo pominjanje teorije o zasvjeri cijelog svijeta protiv srba i o novom svjetskom poretku.Ipak ispod varljive površine prozirala se suština-u pitanju je zapravo bila zavjera srba protiv cijelog svjeta i novi srpski poredak koji je trebalo uspostaviti na prostorima bivše SFRJ.Kako je taj projekat živ,samo se vodi drugim sredstvima,otuda ne čudi njihovo odbijanje genocida,izjednačavanje žrtve i krivca navodnim srpskim žrtvama stavljajući ih u istu ravan.Stavljajući srpske žrtve u prvi plan Srbija je još jednom pokazala da je država dvostrukih aršina i kao takva nemože biti pouzdan partner državama u regionu.Posljedice takve pogubne politike osječaju BiH i Sandžak,što je ružna poruka.

    0

    0

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.