Ekskluzivno Zoran Živković, bivši premijer Srbije: Kosovo je de facto nezavisna država

Srbija – Čovjek koji je 2003. godine, nakon ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića, preuzeo rukovodstvo tom državom i pokrenuo operaciju “Sablja” Zoran Živković ovih je dana ponovo posegnuo za svojevrsnom političkom sabljom i krenuo u kampanju za koju sam kaže da joj je cilj vraćanje Demokratske stranke izvornim principima koje je ustanovio Đinđić i vremenima kada je Srbija krupnim koracima išla prema EU integracijama.

Bez dlake na jeziku, Živković je za „Dnevni avaz” otvoreno i odlučno progovorio ne samo o problemima DS-a, koji je poražen na proteklim općim izborima, već i Srbije, koja je ovih dana razapeta između Zapada i Istoka, tajkuna i sve siromašnijeg naroda i koja se davi u neiskrenosti političara koji zarad pozicija stavove mijenjaju iz sekunde u sekundu.

Gospodine Živkoviću, jesu li Vaši istupi u posljednjih nekoliko dana primarno motivirani željom da se vratite na čelo DS-a?

– Posljednjih dana sam na više mjesta iznio stav da Demokratska stranka mora izvršiti promjene u politici i rukovodstvu, da se vrati politici koja je Srbiju 5. oktobra dovela na prag demokratije i vodila je na put Evropske unije. U posljednih osam godina ta je politika napuštena i to je ostavilo jako loše posljedice kako na Srbiju tako i na DS i krajnje je vrijeme da se s takvom politikom prekine.

Zato tražim da se zakaže vanredna izborna skupština stranke, da se prije toga održe skupštine lokalnih odbora DS-a, analiziraju izborni rezultati, ali i ukupna politika koja je vođena posljednjih osam godina, izvuku se zaključci i da novi delegati na velikoj skupštini izaberu novi program i novo rukovodstvo koje će se vratiti programu Zorana Đinđića.

Ko će biti predsjednik, a ko na drugim funkcijama, odlučit će delegati.

Hoćete li se kandidirati za funkciju predsjednika?

– U DS-u se ne kandidirate, nego vas predlažu općinski odbori i neki drugi organi. Ako ih bude dovoljno, spreman sam prihvatiti kandidaturu.

Ipak, je li ovo već neka vrsta kampanje da nominacija bude što više?

– Naravno da mi je jasno da će to biti baš tako shvaćeno. No, moja je želja da se DS vrati izvornim principima i povede Srbiju ka boljoj budućnosti. Ne bježim od toga da u tom procesu prihvatim svoj dio odgovornosti. Ali ova kampanja neće biti kampanja radi kampanje, već kampanja s jasnim sadržajem.

Dobar komšiluk

Kada je sadržaj u pitanju, šta susjedi Srbije mogu očekivati?

– Srbija mora u ostvarivanju svog plana priključenja EU osigurati da ima dobar komšiluk, da nema otvorenih pitanja ili, ako ih ima, da ih je što manje i da se rješavaju u manirima EU 21. vijeka.

U tom kontekstu primarno je za mene pitanje regionalno suočavanje s prošlošću, suđenje optuženima… Zločina je bilo na sve strane i svako mora odgovarati pred sudom za ono što je urađeno.

Biste li vodili neku drugačiju politiku kada je Kosovo u pitanju?

– Kosovo je de facto teritorija na koju Srbija nema uticaja od 1999. godine. Naravno da je teško u Srbiji da se nezavisnost Kosova prihvati i formalno prizna. No, to nije ni neki uslov svih uslova.

Ozbiljna srpska vlast mora pratiti realnu situaciju na terenu i razgovarati sa svima koji srpskoj manjini i drugima na Kosovu može obezbijediti normalan i miran život bez ubistava i straha.

Pitanje konačnog stava Srbije prema državnosti Kosova, stav Kosova prema širokoj autonomiji sjevera Kosova, stav međunarodne zajednice prema tome… sve su to stvari koje se moraju rješavati postepeno. Ono što se odmah mora uraditi je da se strah s Kosova protjera i ljudi počnu živjeti normalno, bez obzira koje su nacionalnosti.

Kosovo za Vas jeste ili nije država?

– De facto, ono je nezavisna država. De jure i po stavu srpske političke scene i javnosti te velikog broja zemalja na svijetu, mada one nisu te koje donose najvažnije odluke, Kosovo još nije država. Kada i ako bude član UN-a, onda će i formalna nezavisnost biti ostvarena.

Prije nekoliko dana Tadić se rukovao s Tačijem. Biste li Vi učinili isto?

– Pa, ja sam se s Tačijem rukovao 1998. ili 1999. godine, ne sjećam se tačno. Bili smo u Solunu i učestvovali u nekim razgovorima koji su imali za cilj izbjegavanje konflikta. Nismo uspjeli jer vlast Slobodana Miloševića tada nije htjela podržati te napore. Oni su imali drugu viziju koja je dovela do početka rata na Kosovu i svega što je uslijedilo.

No, sada se s njim ne bih rukovao!

Tači je optužen za teške zločine koji se odnose i na terorizam i na trgovinu organima i mislim da treba odgovoriti na te optužbe. Dok se to ne razjasni, dok se ne ustanovi na relevantnom sudu je li Tači odgovoran za te zločine ili ne, a meni se čini da je njegova odgovornost ogromna, ne mislim da je pristojno niti politički korisno ni za pojedinca ni za državu da ima bilo kakve kontakte s osobom koja se suočava s tako velikim optužbama.

Ko je proizveo tajkune?

– Tajkuni su popratna pojava svakog društva u tranziciji. Uvijek postoje gubitnici i dobitnici tog procesa, bez obzira na želju vlasti da svima pruže iste uslove.

Tajkuni u Srbiji nastali su u vrijeme Miloševića. Vrlo malo bogatih ljudi steklo je imovinu tih razmjera nakon 5. oktobra. Oni su se, ustvari, obogatili nakon 2003. godine, kada su na sceni bili Koštunica i Cvetković kao premijeri, a sve to vrijeme predsjednik je bio Boris Tadić.

U vrijeme Zorana Đinđića i dok sam ja vodio vladu, tajkuni nisu stvarani. Mi smo donijeli i provodili Zakon o ekstraprofitu i time nastojali barem da djelimično ispravimo nepravdu učinjenu u bivšem režimu. Naravno, imali smo kontakte s tajkunima, nastojali da ih navedemo da svoj kapital investiraju u što više radnih mjesta, a ne samo u trgovinu i šoping-centre. Oni su to i prihvatili jer su ocijenili da im je tako bolje.

Tajkuna, dakle, ima, koriste povlašteni položaj i bolje se snalaze. U vrijeme Đinđića i kada sam ja bio na vlasti, tajkunima nisu cvjetale ruže.

Tadić jeste napravio nekoliko tajkuna. Ako imate 50 tajkuna u Srbiji, 45 ih je nastalo u Miloševićevo vrijeme, a pet u vrijeme Tadića. Neki od tih petorice ljudi sjede i u samom vrhu stranke ili su neki „savjetnici”, samozvani eksperti za marketing.

Između ostalih, tu mislim i na Dragana Đilasa.

Izvor: DnevniAvaz.ba