Narodni poslanik dr. Muamer Zukorlić, danas je u Skupštini R. Srbije istakao da narodni poslanici Stranke pravde i pomirenja nemaju dilemu kada je u pitanju podrška zakonima a posebno o pitanju visokog obrazovanja odnosno dualnog obrazovanja u visokoškolstvu.
“Prije svega, naše uvjerenje o ovoj podršci, bazira se na našem iskustvu po pitanju svojevrsnog eksperimenta koga smo imali na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru. Još od 2002. godine, boreći se za svoj tržišni i životni prostor, na prostoru gdje prije nije bilo univerziteta, morao ponuditi dodatne kvalitete da bi mogao opstati, preživjeti i razvijati se. Jedno od usmjerenja je bilo zapravo isforsirati kvalitet vještina, kvalitet prakse a to je jedino bilo moguće u sprezi sa privrednom i javnim i drugim ustanovama. Svakako je bilo teško, posebno kada nismo imali ovakvu zakonsku podlogu, ali upornost u jednom takvoj orjentaciju, nesumnjivo daje kvalitete.”
Kada pogledamo statistiku tih studenata kada je u pitanju zaposlenost, uspjeh na određenim radnim mjestima, zapravo vidimo da je to onaj pravi i suštinski kvalitet koji je neophodan ali je i bitniji od one formalne referentnosti ističe dr. Zukorlić.
“Kada dostavljamo CV, kada se predstavljamo to je veoma bitno. Međutim, nakon predstavljanja ili nakon što budemo angažirani nekim poslovima, tada one reference u CV-u ne znače toliko jer se mora dokazati stvarni kvalitet. Prema tome, kroz nekoliko godina, na ovom univerzitetu, mi smo uvjerili da je ovo trebalo još ranije visokome obrazovanju i da sada nakon iskoraka na polju srednjeg obrazovanja, iskorak sa dualnim obrazovanjem tu nema posebnih rizika. To je jako dobar korak koji će obezbjediti svježinu, onima koji je hoće. Fakulteti i sve visokoškolske ustanove će birati koliko će dozirati i ovaj kvalitet kao i sve ostale kvalitete. Na kraju, moramo biti svjesni da su zakoni zapravo platforme i okviri za određen iskorak u razvoju. Zakon nije taj ko može da obezbjedi dalji razvoj. Zakon je taj koji obezbjeđuje okvir na osnovu koga oni koji žele da postignu viši stepen u razvoju i kvalitetu, to mogu raditi legalno, mogu imati potporu u zakonu za to opredjeljenje. Oni drugi, koji će ostati taoci oligarhijskog vladanja u visokom obrazovanju, gdje su određeni profesori jači od zakona, programa. Gdje se određeni kurikulumi određuju prema pojedinim profesorima koji imaju preveliki uticaj na određenim univerzitetima. To je pitanja sa kojima će se i Narodna Skupština ali prije svega i Ministarstvo morati baviti kako bi pronašli riješenje kako se nositi i kako se pored onoga što je forma a što ga obezbjeđuje zakon, kako uspijeti prodreti u stvarne dubine kvaliteta”.
Posebno je važno pozdraviti ono što nam zakon donosi po pitanju mogućnosti registracije tj. uspostavljanja jedinstvenog registra za djelatnike na polju univerziteta gdje ćemo i tu imati mogućnost i uvid u prave reference, stvarnog kvaliteta, završava dr. Zukorlić.
